Četvrto sam dijete od nas petero i jedina kćer. Možda je upravo ta činjenica zaslužna za moje vizualno istraživanje budući da doma nisam imala društvo zainteresirano za lutke – pojašnjava svoju ljubav prema svom hobiju, fotografiji, Ana Brković, Zadranka koja je našla dom u Konavlima.
Vjerujem da se moj umjetnički duh počeo razvijati kao vid kod novorođenčadi. Počela sam otkrivati okolinu i prva ljubav su bili zalasci sunca. Oduševljavale su me boje prirode, svaka je bila točno tamo gdje treba biti. Nepogrešiv sklad – dodaje.
Iz Zadra u Konavle
Dolazim sa zadarskog područja i zalazak sunca doma je nemjerljiv, najljepši. Ipak, preseljenjem u Konavle otkrivam potpuno novi svijet prirode. Uživam u svemu što vidim i zahvalna sam jer sve to mogu zabilježiti objektivom i učiniti trajnim.
Dugo sam se zadržala samo na fotografijama pejzaža, životinja, izdvojenih objekata i mislila sam da nema veće ljepote od toga ili sam bila previše uplašena napraviti skok ka fotografiranju portreta. Fotografiranje lica je bio izazov koji sam u konačnici i prihvatila. Vjerujte, od svega navedenoga portret je najkompleksniji, ali ujedno i najljepši oblik fotografije.
Sunce se rađa svaki dan, sve je na“ repeat˝ ali mi se mijenjamo i bila bi velika šteta ne imati dio koji će postati bezvremenski. Upravo zato postoji fotografija i zato je ja obožavam.
Svoj sam najstroži kritičar i nepopravljivi perfekcionist i držim da je sama fotografija umjetnost velikog opsega i mogla bih učiti cijeli život i još uvijek ne bih sve znala.
