Priopćenje gradskog vijećnika Andra Vlahušića u kojemu reagira na najave Mata Frankovića o “borbi” s apartmanizacijom prenosimo u nastavku:
Najave Mata Frankovića da će u Dubrovniku smanjiti broj postelja u privatnom smještaju za jednu trećinu ili pet tisuća postelja, te potpuno zabraniti privatni smještaj u stambenim zonama, donesena je bez ikakve analize turističkih podataka ove i prethodnih godina. Najava je sa pravom zabrinula brojne dubrovačke obitelji, te im ugrozila ekonomsku budućnost. Privatnim smještajem bavi se u Dubrovniku 3 500 obitelji, sa deset tisuća članova. Četvrtina gradskoga stanovništva bavi se privatnim smještajem, te im najaviti oduzimanje sigurnoga prihoda predstavlja nezapamćen ekonomski udar na život grada.
Ove godine Dubrovnik će ostvariti četiri milijuna noćenja, u svim vidovima smještaja koje uključuje hotele, privatni smještaj, kampove, nautiku i nekomercijalni smještaj. Privatni smještaj ostvariti će milijun i četiristo tisuća noćenja ili 35 posto od ukupnoga broja noćenja. To je u postotnom dijelu daleko najmanji učešće privatnoga smještaja u cijeloj Hrvatskoj.
Broj turističkih dolazaka turista i dnevnih posjetitelja ove godine biti će oko dva milijuna i četiristo tisuća gostiju. Stacionarni gosti ostvariti će milijun i tristo tisuća dolazaka, a dnevnih posjetitelja koje u Dubrovnik dolaze brodovima, autobusima i osobnim automobilima biti će nešto iznad milijun gostiju.
Broj dolazaka turista u privatni smještaj ove godine biti će četiristo tisuća ili sedamnaest posto od svih turističkih dolazaka.
Svaki šesti posjetitelj Dubrovnika ove godine dolazi u privatni smještaj, a svako treće noćenje ostvari se u privatnom smještaju. Zbog čega najmanji broj dolazaka i noćenja u privatnom smještaju u Hrvatskoj smeta Matu Frankoviću, ne dolazi iz racionalnih, razumnih i analitičkih podataka, nego iz emotivnih i političkih razloga.
Dogodine će u Dubrovniku biti ostvareno desetak posto više dolazaka i turističkih noćenja, te se bez kuge, glada i rata mogu očekivati 4.4 milijuna noćenja, te 2.8 milijuna turističkih dolazaka. Najveći rast doživjeti će broj novih smještajnih jedinica u privatnom smještaju, jer će brojne dubrovačke obitelji htjeti registrirati nove objekte i sobe, prije stupanja novoga Zakona o turizmu na snagu i pratećih odluka kojima gradonačelnici predlažu, a njihovi politički partneri bez razmišljanja prihvaćaju odluke kojima se zabranjuje djelatnost privatnoga smještaja.
Umjesto zabrana, Dubrovnik treba razvijati nove turističke sadržaje van povijesne jezgre, na moru, otocima , plažama, brdima. Razvijati cijelu destinaciju kroz cjelogodišnji turizam, te uvesti noćne atrakcije. Upravljati podacima, kroz projekte pametnoga i zelenoga grada.
Najvažniji alat za upravljanje destinacijom je Dubrovnik card i njena digitalna inačica Dubrovnikpass uvedena pred trinaest godina. Dubrovnik pass ima izvanredne prodajne rezultate. Ove godine prodati će se tristo tisuća Dubrovnik passsa i zaraditi skoro dvanaest milijuna eura. Direktni prihodi koje turisti uplaćuju u dubrovački proračun kroz „Lex Vlahušić“ prihode ove godine preći će dvadeset milijuna eura. Najprodavanija smo mediteranska i europska City card, uz minimalne marketinške aktivnosti. Realni ciljevi prodaje Dubrovnikpassa trebaju biti četiri puta veći od ovogodišnjih prodajnih brojki. Polovina svih turističkih dolazaka i gostiju u Dubrovnik trebaju biti kupci Dubrovnikpassa. Od ukupno 2.8 milijuna turističkih dolazaka naredne godine, cilj treba biti prodaja 1.4 milijun Dubrovnikpassa i godišnja zarada od 40 milijuna eura.
Puniti gradski proračun direktnom zaradom od turista, te ga pametno usmjeravati na rješavanje socijalnih problema Dubrovnika je ostvariv, a ne utopistički projekt. Stanovi za mlade, subvencija podstanarstva, izdvajanja za siromašne i umirovljenike lako je financirati iz izdašnih proračunskih prihoda od turista.
Najvažniju promotivnu ulogu trebaju imati dubrovačke obitelji koje obavljaju turističku djelatnost, od čega su privatni iznajmljivači najbrojniji. Tri i po tisuće dubrovačkih obitelji sa deset tisuća članova prisutni su na svakome kutku grada. Privatnim iznajmljivačima zato treba omogućiti direktnu zaradu od svakoga prodanoga Dubrovnikpassa, te aktivno sudjelovanje u svim marketinškim aktivnostima prodaje.
Umjesto prezira prema „narodnim neprijateljima i kulacima“, privatne iznajmljivače, dubrovačke obitelji koji se bave turizmom u svojim objektima i zarađuju svojim radom treba tretirati kao istinsko dubrovačko blago, jer tako zaslužuju.
