Park Orsula posve je autentična dubrovačka lokacija na „zmajevom putu“ dobre i pozitivne vibracije, nastala kao plod vizije i višegodišnjeg upornog rada našeg sugrađanina, profesionalnog scenskog tehničara i scenografa Andra Vidaka. Ne znamo kako drukčije objasniti harmoniju koja se osjeća i preljeva na one koji borave u tom prostoru. Andro je tih davnih godina obukao kombinezon, krčio je i sadio, neumorno gradio i stvorio fenomen – mjesto Orsulu, novi javni prostor koji do tada nije postojao.
Bila je to posve nepristupačna, obrasla divljina, nekadašnja gradska deponija i smetlište. Priča o Orsuli “buknula” je negdje oko 2011. i proširila se po svijetu. Svi su pričali o najljepšoj ljetnoj pozornici na kojoj su ikad i igdje bili. Magične fotografije sa Orsule ubrzo su preplavile internet i svi su željeli vidjeti to nevjerojatno mjesto. Andro je iz šikare oslobodio i Crkvicu sv. Orsule iz 14. stoljeća, a onda je 2014. „dječački“ obradovan obznanio kako se Orsuli pridružila i Višnjica. Gradske vlasti su naposlijetku podržale njegovu ideju da se taj novonastali i poprilično prostran kompleks prirodne baštine proglasi novim javnim gradskim parkom kako bi se dodatno zaštitio i sačuvao za generacije koje dolaze, što je odlukom Gradskog vijeća 2015. godine i učinjeno.
Andro i njegova udruga marljivo se o prostoru brinu i danas, redovno ga kose i održavaju. Dubrovčani i njihovi gosti su i te kako rado prihvatili novi park te je on postao omiljeno mjesto brojnih šetača, rekreativaca, a predvečer ga uglavnom pohode zaljubljeni.
A Višnjica, obližnja lokacija čije su fotografije u proteklo vrijeme također počele oduzimati dah? Višnjica je bio naziv sela koje se nalazilo nešto zapadnije od Orsule, u predgrađu Grada, iznad predjela Sv. Jakov, a koje je nestalo u plamenu 1806. “zahvaljujući” jednom od crnogorskih pohoda prema Gradu. Iako bi vlasnici tog zemljišta, obitelj Tilde Bogdanović bili zahvalni na ikakvim podrobnijim informacijama o toj lokaciji od one poprilično šture kakva se može pronaći u povijesnim spisima, u glavama romantika taj naziv se spontano vezuje uz voćnjake višnji koji su, može se utvarati, jedanput krasili te padine ispod magistrale. Lijepo je zamisliti, izmaštati prizor koji nema potporu u ikakvom pronađenom zapisu.
U tom ponovno otkrivenom i očišćenom kutku prirode, spojile su se energije Andra Vidaka i Tilde Bogdanović, dvije potpuno drukčije životne priče i iskustva iz kojih je niknula – Višnjica kao prostor uređen za organizaciju svečanih događanja i domjenaka. Kao što svakom plodu treba dozrijevanja, tako je i u Višnjicu uloženo godina i godina rada, promišljanja, ulaganja, a svaka zajednička vizija u polazištu je imala poštovanje prirode i očuvanje okoliša uz strogo izbjegavanje bilo kakve tvrde gradnje. Prema drukčijem načelu razmišljanja čovjekove uloge ali i postojanja u prirodi, ni Orsula ne bi postala „čudo“ kakvo jest.
-Andro je dokazao da je vizionar koji je sposoban od ničega napraviti nešto. I to ne prosječno, već vrhunsko „nešto“. Prepoznao je potencijal ove lokacije i uslijedile su godine rada, čišćenja i uređenja. Bez ikakve pompe i velikog marketinga koristili smo tu „livadu“ pod krošnjama stabala, sa savršenim pogledom na Grad. I ona je tijekom vremena sama sebi stvorila vrijednost – ispričala nam je Tilda
Uspomene s Višnjice u svojim albumima već imaju poneki mladenci iz Grada, ali i velike korporacije koje su od tog prostora napravile čaroliju po mjeri svojih budžeta i kreativnih ideja kojima su željeli impresionirati svoje partnere i prijatelje. Uspjevalo im je, a Višnjica je po njihovom odlasku uvijek ostajala čista, mirna i tiha, svakom namjerniku otvorena za šetnju i uživanje.
Lokacija ima sve što je potrebno kako bi se organizatorima olakšalo priređivanje različitih vrsta zabava, od uređenog parkinga, dovoljne blizine, ali i udaljenosti od Grada i naseljenih predjela, pa do kapaciteta za oko 300 uzvanika. Višnjica je otvorila prostor kakav je Gradu nedostajao, ne samo za elitne goste već i domaće građane koji žele doživjeti nešto drukčije u posve prirodnom, harmoničnom i intimnom ozračju. Kako Andru „vrag ne da mira“, napravio je i montažnu podlogu za pod koja se lako i brzo postavlja i skida po potrebi, te ogradu koja ne stvara prepreku, nego poput horizonta spaja Grad i Višnjicu.
Lijepa priča pripovijeda se na Višnjici. Divno je da se neki susreti dogode!
