Čim je završio srednju školu u Dubrovniku, vratio se u svoje Ponikve. Kaže, vukla ga je ljubav prema mjestu u kojem je odrastao, a u koje je njegova obitelj došla s Napoleonovom vojskom i ostala na škrtoj, a ipak tako posebnoj pelješkoj zemlji, koja uz puno ljudskog rada i truda rađa iznimnim plodovima. S 24 godine trebalo je donijeti odluku: tražiti posao ili krenuti profesionalno u vlastiti posao. Za Antu Marlaisa nije bilo dvojbe zajedno s ocem uputio se u novu životnu avanturu. Sad, 12 godina poslije, proizvodi izvrsna vina, ekološki certificirano maslinovo ulje, likere. Sve prodaje većinom u vlastitoj kušaonici na kućnom pragu uz pomoć cijele obitelji, roditelja Kate i Miha te supruge Marijane. Nedavno je na natjecanju za Agro Oskar, koje organizira Večernji list, među jakom konkurencijom, osvojio nagradu za “mladu nadu”, najboljeg mladog poljoprivrednika.
Prezime Marlais ima francuske korijene, a turisti iz ove zemlje izgovaraju ga Marlai. Iznad njihove kuće je stara Napoleonova cesta, kojom je njihov davni predak stigao u Ponikve i ostao tu osnovavši obitelj. Ante je, kao i sva djeca ovog kraja, srednju školu završio u Gradu, a iako je živio sa sestrom u stanu, vikendima je obavezno dolazio doma, jer tu jednostavno najviše voli biti.
-Po ovomu kršu su se ljudi oduvijek bavili maslinarstvom i vinogradarstvom, a tako je i danas. Prije su postojale zadruge koje su otkupljivale grožđe, ljudi su pravili vino doma. Nije se buteljiralo, a onda je 2008. došla kriza i trebalo je odlučiti ili krenuti u nešto svoje ili se zaposliti. Mi smo, otac i ja, okrenuli novu stranicu i počeli proizvoditi buteljirana vina. Imao sam 24 godine, kad smo krenuli u profesionalno vinarstvo. Pet godina kasnije otvorili smo kušaonicu i počeli raditi s turistima.
Ta 2015. bila je godina novih početaka za Antu. Oženio se za Marijanu, koja je ubrzo postala vrlo aktivan član obiteljskog gospodarstva, a godinu kasnije postao je otac preslatke djevojčice Mišel. Prije devet mjeseci pridružila im se i Sara. Svi oni, uz Antine roditelje, žive isključivo od rada svojih ruku, ponajviše od vina. I dok mi razgovaramo u kušaonici, Marijana priprema sve za goste, njih čak 60-ak, koji će kroz sat-dva stići. I kušati njihove proizvode.
– Na tri hektara imamo oko 20.000 trsova, najviše plavca malog. Što se tiče bijele loze imamo rukatac, pošip i dubrovačku malvasiju. Zadnjih 5-6 godina sadili smo bijelu lozu. Mladi su to vinogradi pa nema dovoljno grožđa svake sorte da bi se napravilo vino od jedne sorte pa sam umjesto kupaže vina, napravio kupažu grožđa. Znači sve bijelo sam zajedno pobrao i kupažirao. To je malo neobično u vinarstvu, ali usprkos tome vino je ispalo jako dobro i svježe. Nazvali smo ga “Dišpet”.
Bila mi je želja na Pelješcu posaditi dubrovačku malvasiju, i mogu reći da dobro uspijeva na lokalitu “Vino” prema Prapratnom, priča mi Ante dok kušamo izvrsni Dišpet uz ovčji sir iz ulja, masline i sušene pomadorice.
Zvijezda Marlaisovih vinograda ipak je plavac mali, koji ovisno o lokalitetu i starosti ima drugačije atribute.
-Lokalitet Ponikve prostire se od Ilijinog brda, predjela Prapratno do kraja Ponikava. Riječ je o brdovitom terenu, na kojemu je specifična zemlja mujara, pjeskovito tlo, koje ne zadržava vlagu, a time i smanjuje bolesti koje napadaju lozu. To je idealna zemlja za uzgoj plavca. Loza se na tim položajima, nakon sadnje, pet godina otprilike bori za opstanak, a kad se izbori odlično podnosi i sušu i zimu. Urod je mali, na mlađim vinogradima imamo oko kilo i pol do dva kila grožđa po lozi i tek jedno kilo na starijim trsovima, ali je zato vino iznimne kvalitete.
Ante i njegov otac Miho sami su ručno izgradili suhozide u mlađim vinogradima, u starijima su ih gradili njegov otac i djed. Svakih deset loza poduprto je međom od kamena koji je iskrčen na istom lokalitetu.
-Tako su radili i naši stari, jer kad niz brdo dođe velika voda, od kiše, ako je padina velika, sve odnese, a na ovaj način smanjujemo nagib padine, a svi suhozidi imaju nagib prema konalima sa strane.
Iako je do novih vinograda napravljena i cesta, ipak je i dalje, zbog načina obrade i terena, nemoguće koristiti mehanizaciju, pa su ljudi i znalačke ruke, neprocjenjivi u proizvodnji Marlaisovih vina.
-Sve radimo ručno od suhozida do sadnje, obrade, plijevljenja i berbe. Mehanizacija u nas ne prolazi. Količine grožđa i vina su male, ali je vino kvalitetno. Za razliku od vinograda u ostatku Hrvatske, gdje su uz čokote u zemlju zabodeni kolci uz koje se loza privezuje, na Pelješcu se loza ubode u zemlju i spušta se po tlu, pa se tijekom jematve treba dobro sagnuti.
Imamo vinograde stare i 60-70 godina i u njima su maksimalni prinosi, do kilograma po trsu. Mladi vinogradi plavca stari su oko 25 godina, daju “Plavac mali”, koji u drvenim bačvama odležava godinu dana i isto toliko u bocama. Od plavca pravimo i rosé ljetno lepršavo vino.
Vrhunsko suho vino koje smo nazvali “Škrapa” pravimo od sorte plavac mali uzgojene na najvišim pozicijama, s puno sunca. Nakon pomne selekcije grozdova, maceracije i fermentacije, vino odležava dvije godine u barrique bačvama i zatim još dvije godine u boci.
“In veritas” je polusluho vino od plavca, pomalo slatkasto, idealno za čašicu uz kolač, priča mi Ante dok kušamo izvrsnu Škrapu, koja miriše pomalo po suhim šljivama.
Vina Marlaisi prodaju najviše, do 80 posto, na vlastitom kućnom pragu ,u kušaonici gdje dolaze turisti iz cijelog svijeta. A kad im se neko vino svidi, kupe ga i odmah uplate i dostavu, pa im Ante onda na kućne adrese šalje svoje boce, koje ih tamo dočekaju, nakon odmora.
-Vino šaljemo i u Ameriku. Jedna naša rođena Neretvanka, koja živi u Bostonu, bavi se uvozom i distribucijom hrvatskih vina u 52 države SAD-a. Mi u vinariji imamo letak i QR kod, kojeg gosti snime mobitelom i dobiju informacije o mreži trgovina u kojima mogu kupiti ili naručiti naše vino u Sjedinjenim državama.
Korona godina bila je izazovna za obitelj Marlais, ali Ante optimistično kaže, treba svaku krizu gledati kao priliku.
-Financijski smo se morali malo preraspodijeliti da možemo preživjeti godinu, ali što se tiče plavca to nam je dobro došlo jer je imao duže vrijeme za odležat, pa je sad još bolji.
U vinogradu i vinariji puno je posla, a upravo je počela berba bijelih sorti.
-Počeli smo brati prvo bijelo, a sljedeći tjedan ćemo i plavac. Vino će bit dobro. Bila je sušna godina, a onda je pala kiša, prije 15 dana. Za plavac taman da se napije, a sad je opet lijepo vrijeme. Njemu je baš idealna godina, samo da još 20-ak dana bude lijepo da ga poberemo.
Marlaisi su i certificirani eko proizvođači maslinovog ulja.
Imamo 450 maslina, koje radimo. Imamo certifikat ekološke proizvodnje za maslinovo ulje. Masline beremo po starinski iza Svi svetih, kad su one već dobrim dijelom zrele. Prerađujemo ih hladnom presom. Nemamo velike količine tako da se sve proda tu u kušaonici.
Na Agro Oskar Antu su prijavili djelatnici pelješke poljoprivredne savjetodavne službe. U posjet vinariji došla je ekipa Večernjeg lista, a onda je uslijedilo iznenađenje i dodjela nagrade u Samoboru, gdje je išla cijela obitelj.
-Imamo tu sad našu studenticu agronomije iz Francuske, koja je došla u nas odraditi praksu, tako smo imali kome ostaviti da vodi kušaonicu, a mi smo ukrali ta dva dana i zajedno ih proveli u Samoboru, na kratkom odmoru. To radimo kad god možemo. Putujemo na sajmove vina, po Hrvatskoj i vanka, i da se predstavimo, i da se malo odmorimo i nešto novo vidimo.
Ante i Marijana već rade i na razvoju turističke ponude. Ne namjeravaju proizvodnju širiti na veliko, ali se nova, vanjska kušaonica već počela graditi, a uz pomoć EU fondova.
Prijavili smo se na Mjeru 6.2 za ruralni razvoj. Prošli smo i sad smo u fazi realizacije vanjske kušaonice na taraci, na kojoj će biti oko 40-ak mjesta za primiti goste. Prethodno sam preko Vinske omotnice opremio vinariju, nabavio nove bačve pumpe, drvo, inoks i uredio kušaonicu.
Jematva je počela, Ante, njegovi roditelji, studentica Ameli i još nekoliko ljudi odradit će berbu, dok će Marijana paziti na djecu i voditi kušaonicu, a onda počinje najbitniji posao u podrumu. Jedva čekamo za 4. godine kušati “Škrapu” ove idealne godine za plavac.
