Na današnji dan 1992. godine dogodila se jedna od najtežih i najbolnijih pomorskih nesreća u gruškoj luci. Tragedija “Aurore”, broda koji je u ratnom vremenu povezivao Grad i Konavle, kojim su putovali ljudi i roba, poruke, skrivena pisma i fotografije, jedan je od najtragičnijih trenutaka dubrovačkog Domovinskog rata.
Od 96 putnika i članova posade, u sudaru s brodom “Ilirija” smrtno je stradalo desetoro ljudi, među njima troje maloljetne djece.
U moru su živote izgubili: Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (jedna i pol godina), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum.
– Uvijek se vratim u te momente, osobito kad se sjetim djece koju nisu pustili da idu iz Cavtata. Ulazilo se s popisom putnika, ali vidjela sam ženu s djecom koju nisu puštali. Zgrabila sam djecu kod onog koji ukrcaje i govorim što je vama ja moram ovu djecu vodit, djeca su bolesna i na kraju su ih pustili. Ja sam danima razmišljala zašto su se ta djeca utopila, Bože jesam li ja kriva što sam ih nagovarala, ne bi se bila ukrcala. Mogla sam reći žao mi je, ali zgrabila sam djecu i rekla idemo naprijed. To je grozno, ukočila bih se kad bih srela njihovu majku ili baku. To je bila tragedija. Sve je lijepo išlo danima, plovilo se dvaput dnevno, ljudi su čekali tamo, nosila se pošta, hrana i raznorazne potrepštine. Velika tragedija – prisjetila se Luce Popović, sudionica pomorske nesreće
