Dirljivo, emotivno i nadasve tužno… Najbolje su to riječi za opisati danas održanu komemoraciju, u organizaciji grada Dubrovnika i Dubrovačkog saveza športova, za prerano preminulog mladog dubrovačkog sportaša, igrač, trenera i mentora Antuna Bačića.
Antun Bačić ostvario je zavidnu sportsku karijeru i kao igrač i kao trener. Igračku karijeru započeo je u MNK Ombla, a nastavio u MNK Square. Zbog ozljede ulogu igrača zamijenio je onom trenera te je sa samo 26 godina preuzeo klub Square. Nakon dubrovačkog kluba, vodio je i MNK Split. Njegov talent, stručnost i rad prepoznali su i u HNS, gdje je bio pomoćnik izbornika mlade hrvatske reprezentacije. Karijera ga je 2023. odvela u Poljsku, gdje je preuzeo klubu prvoligaša BSF ABJ Powiat Bochnia.
Od Bačić su se danas oprostila njegova obitelj, prijatelji, bivši suigrači iz MNK Ombla i MNK Square, brojni Dubrovčani, kako iz svijeta sporta, tako i izvan njega.
Od Antuna se danas oprostio njegov dugogodišnji prijatelj i kolega, Dario Marinović.
“Dragi Toni, naša poveznica je djetinjstvo, skupa u razredu u osnovnoj školi, ti u gimnaziji, ja u turističkoj, ali uvijek zajedno. Zajednički interesi i ljubav prema istom načinu života, prijateljstvo povezali su nas od naših prvih dana. Svako dva-tri dana bi se zadnje vrijeme čuli, komentari bismo ligaška kola kod nas i u Poljskoj. Bio si dio mog svijeta, a sad te više nema. Ostat ću uskraćen za tvoje komentare, savjete i mišljenje o futsalu i sportu, općenito. Bio si bolji od ostalih. Veliki radnik. To nema veze s našim prijateljstvom, ali kad su me pitali tko je najbolji trener kojega sam imao rekao sam, bez razmišljanja: “Antun Bačić”. Ne zato što smo prijatelji, jer smo zajedno od 7. godine, nego zbog razmišljanja i viđenja svega. Bio si top čovjek. Nema čovjeka koji išta loše može reći o tebi. Žao mi je što neću svjedočiti tvom daljnjem putu, jer znam da te čekala blistava budućnost. Najviše će mi nedostajati naše zajednički nastupi s Brkatim slonovima. Pripremi vatru za neki nebeski komin da se opet veselimo i pjevamo pjesme koje su nas činile sretnima. Volim te”, kazao je Marinović.
Od prerano preminulog Bačić oprostio se danas i njegov dugogodišnji prijatelj i kolega Duje Maretić.
“Dragi moje Antune, vjerojatno sam jedan od rijetkih koji te tako zvao, a ni sam ne znam zašto. Bilo mi je posebno, jer ne znam puno Antuna. Naš prvi susret dogodio se na utakmici kadeta na jednom prijateljskom turniru u Šibeniku 2016. godine. Već tada sam osjetio da si posebna osoba s one druge strane terena. Sudbina nas je spojila više na akademiji HNS-a, gdje sam dobio privilegiju vidjeti koliko si poseban. Vjerojatno ste primijetili da ponavljam riječ poseban, ali Bačo je to stvarno bio. Ne znam kojim epitetom opisati Baču kao osobu. Toliko vedrine, pozitivnog stava, pogleda na život, na probleme, nikad loše riječi ili pogleda prema nekome. Imam osjećaj da ode na ispovijed da bi se više svećenik imao njemu ispovjediti nego obrnuto. Iz toga razloga ne preostaje mi ništa drugo nego vjerovati da Bog uzima samo one najbolje najranije, jer ako naš Antun nije primjer duše koja najkraćom prečicom zaslužuje put do raja onda ništa na ovozemaljskog svijetu nema smisla. Tvoja obitelj, tvoja Matea, tvoja Roza i tvoji prijatelji na to mogu biti samo beskonačno ponosni.
Što reći o Bači kao stručnjaku? Toliko posvećenosti, ljubavi, energije za sport i futsal za koji je živio. Koliko je volio svoju Omblu, koja je bila plod prijateljstva i ljubavi prema sportu…Mislim da svatko tko ga zna i najmanje pozna zna koja mu je melodija svirala kad mu zvoni mobitel, jer mu je mobitel skoro stalno zvonio koliko je bio voljen. I tu melodiju i tu himnu Omble ću zauvijek pamtiti. Koliko je volio svoj Square i živio ga, koliko ga je Bolillo što je uvijek mislio da može i mora bolje, a nije na kraju tako uvijek ispadalo. Vidimo koliko je trag ostavio na sve u MNK Split, koliko je ambasador Hrvatske i naših trenera bio u BSF Bochnia. Koliko je ljudi oplemenio svojim prisustvom i koliko njih se ne može pomiriti da ga više nema. Hrvatski nogometni savez, futsal U-19 reprezentacija bez tebe, dragi brate, neće nikada biti isti. Koliko je anegdota i svega ostalo iza tebe, da će biti nemoguće svako svako sljedeće okupljanje te da uvijek biti jedna velika praznina koju će biti nemoguće na bilo kakav način popuniti ili nadomjestiti. Ako nekako treba izgledati primjer osobe koja treba usmjeravati i podizati djecu onda je sve to taksativno sadržano u našem Antunu. Žao mi je što je naša mala futsal zajednica, koju si toliko volio ostala bez jednog takvog stručnjaka, a prvenstveno velike osobe. Koliko je igrača u budućnosti ostalo bez mogućnosti da ih podigneš na jednu veću razinu i da dostignu puni potencijal? Koliko je kolega trenera ostalo uskraćeno da se upoznaju i steknu znanja koja bi prenosili dalje? Gubitak je neizmjeran, neizreciv i nenadoknadiv. Mislim da je tvoj život bio putokaz svim nama primjerom kako se ovaj život treba živjeti. Dragi prijatelju, ja ću ga nastojati tako živjeti noseći tebe u sebi, jer si me uistinu oplemenio u svakom smislu, i kao osobu i kao trenera. To što sam te poznavao učinilo me toliko boljim čovjekom na svim razinama i na tome ti neizmjerno hvala. Nadam se da si se gore udobno smjestio i da paziš na mene i na nas, da nas čuvaš i savjetuješ, da paziš na nas kao anđeo čuvar. Volim te Antune, moj uvijek i zauvijek”, kazao je među ostalim Maretić.
Od Bačić se danas emotivnim govorom oprostio i njegovom dugogodišnji prijatelj i suigrač, kapetan MNK Square, Maro Đuraš.
„Dragi moj treneru, teški dani su pred nama. Pomisao na tebe i način na koji bi se nosio s ovom situacijom dala mi je snage da napišem ove riječi i posljednji put se oprostim od tebe. Bio si čovjek koji je živio život punom plućima, uvijek dobre volje s pozitivnom energijom koju su širio među nama igračima i prijateljima. Bio si neizmjerno posvećen igračima i poslu kojeg si volio. Hvala ti za svaki trenutak koji smo proveli zajedno, od prvih radosnih dana Omble do ovog tužnog trenutka kad se rastajemo. Tvoje znanje i posvećenost ostat će urezani u našim srcima. Svaka nova utakmica +, trening ili sportska aktivnost bit će prilika da te se sjetimo. Ako ikada pođem tvojim stopama, pričat ću djeci i novim generacijama kakav si trener bio i od koga sam sve naučio. Uvjeren sam da si sad na nekom boljem mjestu. Sjediš sa svojim laptopom i već sklapaš taktike što ćemo i kako ćemo kad se jednog dana ponovno susretnemo. Voljeli naš Toni, uvijek ćemo te se sjećati i čuvati uspomenu na tebe. Posljednje zbogom od MNK Square!
U ime najbližih okupljenima na današnjoj komemoraciji obratio se Matej Gaće, dugogodišnji Antunov prijatelj!
„Bačo dragi, sine, brate, mužu, rođače, prijatelju, nevjerojatno je da smo ovdje. Nikad se nećemo pomiriti s tim da te više nema. Svojim osmijehom, optimizmom, iskrenošću i strašću zarazio si sve, od Hrvatske pa do Poljske. Kako smo samo frajerski i šmekerski odradili ovaj prvi dio. Baš ono sa stilom, pravo gosparski. Imali smo i dosta sreće u cijeloj ovoj našoj priči. Odgojio nas je teren na Manestjeru, tu su napravljeni i prvi koraci naše Omble. Svi oni vikendi, putovanja, vjeronauci, istesali su nas i usadili ono što smo kasnije smatrali jedinim bitnim u životu – obitelj i prijatelje. Od prvog dana ti si naš kapetan, vođa, lider. Kakva li je samo privilegija bila to si bio dio naših života. Sve ono o čemu čovjek sanja, čemu teži oslikava se u tvom liku i djelu. Sve vrijeme bio si inspiracija. Bio si primjer muža, oca, sina, brata i prijatelja kakvog svi želimo imati oko sebe. Bio si i primjer strastvenog sportskog radnika, trenera od kojeg se moglo toliko toga naučiti, a koji je imao volje za napredovanjem i učenjem. Zato i jest ostala ovakva praznina među nama.
Svi se sada sjećamo poruke koju smo zadnji put razmijenili, zadnjeg druženja kraj komina, zadnjeg telefonskog razgovora kada smo išli na koncert u Zagreb. Govoriš nam kako bi i ti išao s nama i gdje su nam pive, samo da je utakmica pala na neki drugi dan. Ali utakmica je pala na pogrešan dan i jako smo uzdrmani. Gubimo i upitno je uopće imamo li snage nastaviti dalje. Ali izaći ćemo Bačo. Izaći ćemo kao onda protiv Maestrala, izaći ćemo ludi kao kad je gorio kotač u kominu, kad se Roza rodila…Uklizavat ćemo kao ti na malim baricama, nećemo se nikada predati jer ti to ne bi želio, jer ti to ne želiš, jer si s nama. Dragi prijatelju, brate, riječi nisu naše igračke, a i da jesu, ne bi ih bilo da opišemo tugu, bol, jad, prazninu koju sada osjećamo. Pamtit ćemo zauvijek sreću koju smo osjećali kada smo znali da ćemo te sresti na nekom kominu, rođendanu, utakmici. Odmah nam se više išlo tamo. Činio si život ljepšim. S tobom je definitivno otišao dio nas te nam ostaje nada da nismo odigrali zadnju utakmicu i da ćemo odigrati jednu na male, na nekom sretnijem i ljepšem mjestu.
Ti si naša prva perjanica i naš uzor. Rekao si nam nedavno da si pošao u Poljsku samo da sam sebi dokažeš vrijednost svoj trenerske licence. Svi ostali ionako znaju koji si majstor svog posla. Barjo, tvoj nam je komin od pamtivijeka drugi dom. To je mjesto gdje smo se osjećali kao doma, kao tim, kao familija. Brkati slonovi smo se prozvali. Nogomet, futsal, male barice su ono što nas je povezalo, ako nismo igrali nogomet, pričali smo o njemu, a ti si bio taj koji ga je najviše razumio. Volim te, Toni! Nema tko nas nije zvao, ponudio pomoć na ovaj ili onaj način. Jako nam fališ i nikada, ali nikada te nećemo zaboraviti. U našim životima pojavila se duboka tuga, praznina, nešto nam te ukralo, za momenat je svijet stao. Izgubili smo se, ali naći ćemo se. Naći ćemo te u onom što si ostavio iza sebe. Dragi Antune, obećavamo ti da ćemo uvijek ostati zajedno, bodriti jedne druge, paziti jedni na druge i voljeti se međusobno. Tvoja obitelj, tvoji prijatelji, tvoja Ombla, tvoji Brkati slonovi, tvoj Critico“, kazao je Gaće te zahvalio svima prijateljima koji su pomogli obitelji u ovim teškim trenucima, koji su zvali i javili se kao i cijeloj futsal zajednici.
