Djece s poteškoćama u razvoju sve je više, dijelom zbog napretka medicine, ali i dijelom zbog bolje i rane dijagnostike.
U Dječjem vrtiću Izviđač na Pilama s radom je počela posebna grupa u kojoj će djeca s većim teškoćama u razvoju boraviti 8 sati te uz potporu stručnog tima stjecati vještine koje će im omogućiti bolju prilagodbu za prelazak u redovite skupine.
Ovo je za naš Grad velika i važna vijest, koja zaslužuje naslovnice.
O novom programu koji podiže kvalitetu rada u dubrovačkim vrtićima, razgovarali smo s edukacijskom rehabilitatoricom Almom Džanović Mateljan i psihologinjom Leom Burić iz stručnog tima vrtića Pile, Izviđač, Ciciban, Gruž, Kono 1 i 2.
Od ideje do realizacije
-Ovaj program postoji duži niz godina u Hrvatskoj i pokazao se kao pozitivna praksa procesa inkluzije djece s poteškoćama u razvoju. Dosad smo imali integraciju djece s poteškoćama u redovite vrtićke skupine uz osobne pomagače. No iskustvo nam je pokazalo kako ipak određena djeca imaju specifičnije potrebe i da tim potrebama nije moguće udovoljiti u redovitim skupinama. Krenuli smo se raspitivati kako se to radi. Imala sam sreću da mi je mentorica bila iz Dječjeg vrtića Sopot u Zagrebu, koji uspješno provodi ovakav program.
Vidjela sam u praksi kako njihova grupa funkcionira. S kolegicama iz stručne službe: logopedinjom Zoranom Dedić, defektologinjom Dragicom Barlek, psihologinjom Nikicom Kličan, pedagoginjama Dolores Masle Aleksić, Vinkom Jauković i Nikolinom Vidojević te zdravstvenim voditeljicama Anom Kralj i Martinom Mišetić te tadašnjom ravnateljicom Bojom Milan Mustać, napravila sam program u trajanju od 8 sati dnevno, koji traje dvije godine, gdje će djeca s većim poteškoćama u razvoju pohađati program prilagođen upravo njima.
Program smo napisale i poslale na verifikaciju u Agenciju za odgoj i obrazovanje, koja ga je odobrila. Zahvalila bih bivšoj ravnateljici Boji Milan Mustać, koja je prepoznala našu ideju i podržala nas u kreiranju programa, ali i novoj ravnateljici Franici Lasić koja je program realizirala te Gradu Dubrovniku, koji nas je podržao.
U grupi je trenutno pet djece s težim poteškoćama u razvoju, a s njima će raditi odgojitelj, njegovatelj i edukacijski rehabilitator. Ovo je početak, prva godina programa. Vidjet ćemo kakve će biti daljnje potrebe naše ustanove, zasad je to jedna skupina, objašnjava Alma Džanović Mateljan.
O kakvom je programu riječ?
– Cilj programa je pripremiti djecu sa značajnim teškoćama u razvoju za kasniji ulazak u redovnu skupinu. Tu bi djeca prvenstveno uvježbavala adaptivne (samostalan odlazak na wc, oblačenje, svlačenje, regulacija ponašanja), a onda i komunikacijske i socijalizacijske vještine. Što bi im omogućilo da se nakon dvije godine mogu funkcionalnije ophoditi sa svojim vršnjacima i biti relativno samostalni unutar redovne grupe, dodaje Alma.
-Nije cilj da djeca ostanu u toj posebnoj skupini, već da djeci sa značajnijim poteškoćama u razvoju pružimo priliku da intenzivnije rade na određenim vještinama. Program traje do dvije godine. Procjena napretka djeteta se vrši pred kraj prve i pred kraj druge godine, kako bi se vidjelo koliko je dijete napredovalo i je li možda, nakon godinu dana spremno krenuti u redovitu grupu ili ga je možda potrebno upisati u neki poseban program izvan vrtića.
Nakon dvije godine sva djeca prestaju pohađati tu posebnu skupinu. Krenuli smo od pozicije djeteta, koje ponekad u redovitoj grupi ne ostvaruje svoj puni potencijal, a svi znamo koliko je važno s djecom raditi u najranijoj dobi, osobito s djecom koja imaju poteškoće, objašnjava psihologinja Lea Burić.
-Nama nije cilj da svi budu mirni i zadovoljni, nego želimo djecu animirati. Pružiti im bogatu i poticajnu okolinu, gdje će ono napredovati i ostvariti svoj maksimalni potencijal, jer ponekad za dijete s teškoćama u razvoju, redovita grupa zna biti zahtjevna.
Tu je mnoštvo djece, puno je buke, materijali nisu dovoljno strukturirani za takvo dijete, nedostaje individualnog rada. U ovoj grupi dijete će imati sve bitne poticaje. Bitno je reći kako će ova djeca veći dio dana biti u interakciji s djecom iz drugih, redovnih grupa. Zajedno će boraviti u unutarnjim i na vanjskim prostorima u likovnim i sportskim aktivnostima, naravno prema procjeni rehabilitatora i odgajateljice, dodaje Džanović Mateljan.
Statistike pokazuju da je u našoj županiji, ali i Hrvatskoj sve veći broj djece s poteškoćama u razvoju, kako Vi to objašnjavate?
-Više je faktora, jedan je napredak medicine, koja omogućava veću stopu preživljavanja djece nakon različitih komplikacija pri trudnoći i porodu. Drugi je puno bolja i ranija dijagnostika, koja je djecu s poteškoćama u razvoju napravila vidljivom za okolinu. Danas, za razliku od prije desetak godina, puno ranije i bolje primjećujemo poteškoće, što je dobro jer se onda ranije na njima počinje raditi i rezultati su bolji, objašnjava psihologinja.
Puno se danas govori o poteškoćama u razvoju vezanima uz slabiji razvoj govora, jeste li primijetili porast takvih poteškoća u našim vrtićima?
-Prema državnom pedagoškom standardu govorne poteškoće pripadaju skupini poteškoća u razvoju, ali je jako bitno da znamo o kojim teškoćama govorimo. Ako govorimo o govorno-jezičnim teškoćama i nekim drugim lakšim teškoćama u razvoju, možemo reći da svako treće dijete u vrtiću ima neki oblik govorno jezičnih teškoća, može se raditi o izgovoru, o mucanju i sl. One pripadaju lakšim teškoćama u razvoju. Kad govorimo o težim poteškoćama u razvoju one su uvijek složenije i svakom se djetetu treba pristupiti na drugačiji način, odgovara Burić.
Kako se procjenjuje koje dijete ima poteškoće u razvoju?
-Prilikom upisa u vrtić stručni tim koji se sastoji od logopeda, psihologa i rehabilitatora, radi probir. Kratkim upitnikom, koji ispunjavaju roditelji, uočavamo djecu za koje smatramo da ih treba dodatno pratiti ili ih uputiti na dijagnostičke pretrage ili već napravljene pretrage proširiti. Ako nam nešto promakne, to će primijetiti odgojitelji, ali često će i sami roditelji tražiti pomoć, kaže Alma.
Unatrag pet godina dubrovački vrtići su značajno pojačali svoje stručne timove što je omogućilo kvalitetniji rad s djecom, bez obzira imaju li oni poteškoća ili ne.
– Svi su prepoznali da je potreba za stručnjacima velika, kao i razlika u napretku djeteta s poteškoćama, kad se s njime radi od ranog djetinjstva
Dječji vrtići Dubrovnik prije su imali samo jedan stručni tim, tri kolegice, koje su pokrivale do 1 800 djece. Ove godine je došlo do razdvajanja vrtića Dubrovnik i Pčelica na dvije ustanove. DV Pčelica obuhvaća Mokošicu i sve druge vrtiće do Trstenog i ima svoj stručni tim.
Vrtići Dubrovnik imaju dvije jedinice, jedna obuhvaća Palčicu, Škatulicu i Radost i ima svoj stručni tim i druga smo mi koji također imamo stručni tim. Svaki stručni tim ima psihologa, logopeda, zdravstvenog voditelja, pedagoga i edukacijskog rehabilitatora koji sad rade s oko 500 do 600 djece i jasno je da se radi kvalitetnije, a to omogućava i ovaj novi program za djecu s većim poteškoćama u razvoju, objašnjava edukacijska rehabilitatorica Alma Džanović Mateljan.
Deset posto vrtićke djece u Dubrovniku ima neku poteškoću u razvoju
Djeca s teškoćama u razvoju, kojih je u dubrovačkim vrtićima oko 10 posto, zahtijevaju brojne dodatne terapije, koje roditelji, često zbog nedostatka stručnjaka u sustavu, plaćaju privatno. Grupa koju su osmislile naše sugovornice može zamijeniti te skupe terapije.
-Roditelji djece s većim teškoćama u razvoju, znaju što znači tražiti rehabilitatora, logopeda, van institucija i koliko je teško dobiti termine za ove stručnjake, ali i koliko je važno da stručnjaci s njima rade. Kroz ovu grupu mi roditeljima omogućavamo da im dijete u vrtiću boravi do 8 sati i dobije obuhvatniju podršku. To je i štednja resursa. Roditelji će imati manje potrebe tražiti pomoć izvan ustanova. Zapravo je nama jedan od ciljeva ove posebne skupine pomoći roditeljima djece s većim poteškoćama.
Što je roditelj djeteta s poteškoćama funkcionalniji u smislu da je odmoran i naspavan i ima energije to će više moći dati svome djetetu u svakodnevnim rutinama i time ćemo od djeteta dobiti poticajniji i brži napredak, kaže nam Lea.
Alma dodaje kako se iz godine u godinu kvaliteta rada u vrtićima, pa i s djecom s poteškoćama poboljšava te se nada da ćemo u budućnosti i dalje poboljšavati kvalitetu rada i pružiti sve ono što djeca i njihovi roditelji zaslužuju. A to me je potaknulo na pitanje o Državnom pedagoškom standardu, koji dubrovački vrtići i dalje ne zadovoljavaju.
-Pedagoški standard propisuje prostorni kapacitet i brojnost djelatnika na određen broj djece, ali i sve druge programe i materijale za predškolski odgoj. Mi u Dubrovniku imamo konstantno problem s prostorom, ali i s brojem djelatnika i ne nismo dosegli pedagoški standard, ali tome stremimo, odgovara Lea.
Je li Državni pedagoški standard postavljen „previsoko“ za naše uvjete?
-Mislim da nikako ne bismo trebali ići prema ukidanju standarda jer on treba biti cilj prema kojem težimo. To što on nije ostvarljiv u godinu -dvije, ne treba nas obeshrabriti. Mi prema tom standardu trebamo stremiti i prema njemu ići, pa koliko god vremena da nam treba. Daleko smo mi od Švedske, ali korisno je da takav primjer imamo ispred sebe. Poboljšanje uvjeta u dječjim vrtićima utječe na budućnost ove zemlje. Današnji jasličari i vrtićarci su sutra političari i novi kreatori društva, što više uložimo u njih sada to će nam sutra biti bolje. Ulaganje u odgoj i obrazovanje višestruko se isplati u budućnosti, kaže psihologinja Burić.
Stručnjaci odlaze u privatni sektor zbog malih plaća
Dječji vrtići Dubrovnik putem programa europskih fondova u posljednjih su nekoliko godina obnovili vanjske prostore, igrališta, ali i uložili puno u edukaciju svojih djelatnika. No naše će sugovornice reći kako su nužna daljnja ulaganja, osobito u stručne timove jer…
-Često mi napravimo probir djece koja trebaju pomoć, a onda oni na taj rehabilitacijski dio čekaju dugo, predugo, dok im prolazi dragocjeno vrijeme. Da bismo to popravili trebamo ulagati u stručnjake i poboljšati njihove uvjete rada. Često nam se događa da stručnjaci iz područja psihologije logopedije i rehabilitacije odlaze ili u privatni sektor ili odlaze iz Dubrovnika, kaže Alma.
Lea dodaje kako su stručnjaci u ovom poslu primarno i osnovno motivirani sadržajem rada, ali su isto tako financijski slabo motivirani, što dovodi do njihovog odlijeva iz sustava, a djecu s poteškoćama i njihove roditelje ili do velikih troškova ili nemogućnosti napretka.
Ulaganje u vrtiće i škole je ulaganje u budućnost
-U odgojno-obrazovnim ustanovama, bilo predškolskim ili školskim, trebalo bi poboljšati uvjete rada, od prostornih do financijskih. Vrtići i škole su temelj, pokretač društva u kojima se odgajaju nove generacije. U što to važnije trebamo ulagati nego u našu djecu?, kaže Alma.
I za kraj razgovora saznali smo još jednu lijepu vijest. Naime nakon što su se u kolovozu usporedile upisne liste vrtića Dubrovnik i Pčelica, ustanovilo se da su sva djeca, koja ispunjaju uvjete, dobila svoje mjesto u Dječjim vrtićima Dubrovnik te više nema liste čekanja.
