Iako mu je tek 29 godina, trener Atletskog kluba Dubrovnik, Vedad Đugum ostvario je zapažene rezultate, koje su prepoznale i nagradile njegove kolege, proglasivši ga najboljim atletskim trenerom 2021., u kategoriji mlađi kadeti. Poznato je da dubrovački atletičari nemaju adekvatne uvjete za rad. No, to ih ne sprječava da postižu uspjeh za uspjehom. U posljednje tri godine, koliko i Đugum radi u klubu, osvojili su 283 medalje različitog sjaja “Imamo svega 100 metara prave staze tako da naši rezultati vrijede puno više”, smatra Đugum.
Đugum je rođen Sarajevu, gdje je i završio sportski smjer u gimnaziji, nakon čega je upisao Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Diplomirao je na temu „Antropološke karakteristike atletičara maratonaca“. Na istom fakultetu stekao je akademsku titulu kao i stručno zvanje magistar sporta i tjelesnog odgoja na temelju rada „Pregled tehnike skoka u dalj“. Stručni ispit kojim je stekao pravo na samostalni odgojno – obrazovni rad stekao je također u Sarajevu. Trener je atletike i odbojke, sportova koji ga posebno zanimaju.
Priznanje za rad
Nedavno vam je Izvršni odbor Udruge Hrvatskih atletskih trenera dodijelio nagradu za najboljeg atletskog trenera u 2021. godini u kategoriji mlađi kadeti. Koliko vam ta nagrada znači? I jeste li se iznenadili što je ova titula pripala upravo vama?
– Velika čast i zadovoljstvo je biti među svim sportskim radnicima – trenerima koji su u protekloj godini napravili izvrsne rezultate. Zahvaljujem ovim putem svima koji su mi pomogli da dobijem ovo priznanje. Priznanje mi je velika motivacija za moju daljnju trenersku karijeru. Moram priznati, jako sam se iznenadio, ali i obradovao što je moj rad kao i rad svih nas u klubu prepoznat – kazao nam je Đugum.
Proglašenim ste najboljim trenerom. No, što po vama čini dobrog trenera?
– Najviše od svega, potrebno je voljeti ono što radite. Dječje odrastanje je velik i ogroman put. Za njih to je njihov mali teret, ali mi smo tu da im pomognemo onoliko koliko nam oni dopuste. Jedna od najvažnijih osobina dobrog trenera je strpljivost koja veže razumijevanje djece i njihovih potreba. Kada se to dvoje uskladi željeni ciljevi će se postići. Iznimno je važan pristup sa psihološke strane i da djeca shvate da je trener jedan od njihovih najboljih prijatelja koji je tu za njih.
Koliko je u karijernom putu trenera bitno kontinuirano obrazovanje i nadogradnja vještina i sposobnosti?
– Kontinuirano cjeloživotno učenje kao i nadogradnja u svim segmentima je iznimno bitno. Iz godine u godinu sve se mijenja, pa tako i metode treninga. Stoga treneri moraju pohađati razne seminare koje se bave raznim sportskim temama – od samog pristupa treningu pa do oporavka sportaša, što je jako bitno. Potrebno je i što više proučavati sportske materijale, knjige kao i stručne radove kako bi uvijek bili na visokom nivou znanja i vještina koje su nam potrebne za rad. Meni je osobno cilj da u skorije vrijeme završim i doktorski studij – ističe Đugum.
S kojim uzrastima radite? I jesu li djeca zainteresirana za kraljicu sportova?
– Treniram sve dobne kategorije od limača do seniora. Oni zajedno prolaze kroz atletsku školu kao i atletske trening sukladno njihovim godinama i antropološkom prostoru kojeg čine motoričke sposobnosti i karakteristike koje su bitne za uspjeh u atletici. Kad im se atletika približi i prikaže u najljepšem svijetlu zainteresiranost djece je tu.
“Svakom djetetu treba dati priliku i pokloniti mu vrijeme“
Osim samih treninga, a kad je u pitanju rad s djecom, potrebne su određene pedagoške vještine, morate znati s djecom…
– Rad s djecom iziskuje određene psihološke i pedagoške osobine, od smirenosti do toga da saslušajte dijete. Svakom djetetu tijekom treninga trebate dati priliku i pokloniti mu vrijeme. Kao trener trebate im pomoći ne samo kroz treninge već u svemu što je dio njihovog životnog puta. Trebate im pomoći kroz odrastanje, pubertet, sve faze tinejdžerske dobi. Razno raznih iskustava ima. Nekad djeca slušaju, a nekad ne, neka nam nešto i slažu, ali sve se na kraju razgovorom riješi. Veoma je bitno razgovarati s djecom kao i slušati ih kako bi na kraju svi bili uspješni u onome što radimo.
“Imamo samo 100 metara prave staze”
Poznato je da Atletski klub Dubrovnik nema najbolje uvjete za rad. Još uvijek nemate adekvatnu stazu na kojoj bi trenirali.
– Treniramo na stazi koja nije prava staza već zemlja zvana šljaka. Imamo svega 100 metara prave staze tako da naši rezultati vrijede puno više. Nadamo se da ćemo uskoro dobiti atletsku stazu, koja bi nam puno pomogla u ostvarenju još boljih rezultata. Što se tiče ostalih disciplina situacija nam je također jako loša. Moramo paziti kako bi kao prvo ostali zdravi i bez ozljeda, a tek onda odradili dobar trening i pripremu za natjecanje – naglašava Đugum.
94 medalje po sezoni
Usprkos uvjetima u kojima trenirate, postižete zapažene uspjehe na natjecanjima. Koje bi posebno izdvojili?
– Tijekom tri godine rada osvojena su ukupno 283 odličja, različitog sjaja na gotovo 50 različitih natjecanja na kojima smo sudjelovali, od atletskih manifestacija, ekipnih natjecanja do pojedinačnih državnih prvenstava. Ako gledamo prosjek radi se o 94 medalje po atletskoj sezoni. Kad u obzir uzmemo u kakvim uvjetima naš klub djeluje to su izvrsni rezultati. Na tablicama Hrvatskog atletskog saveza konstantno napredujemo i penjemo se ka samom vrhu od 24., do 15., a sad smo na 13. mjestu, što su također izvrsni rezultati.
Općenito govoreći, djeca sve manje vremena provode baveći se sportom, a sve više sjedeći pred raznih ekranima. Kako bi se to moglo promijeniti?
– Djeca su u posljednje vrijeme jako ne aktivna i ne bave se fizičkim aktivnosti što nije dobro. Iz tog razloga dolazi do razno raznih problema, od problema s kralježnicom pa do pretilosti. I proteklo vrijeme i covid pandemija oduzeli su djeci fizičku aktivnost. Kako bi se to riješilo potrebna je dobra organizacija vremena i roditelja i djece, kako bi se djeca bavila bilo kojom fizičkom aktivnošću jer naš životni put i rad je uvijek neka fizička aktivnost.
“Djeca od sedam godina nisu motorički sposobna vezati tenisice”
Vidite li možda vi u vašem trenutnom radu s djecom, već neke određene posljedice takvog načina života ?
– Posljedice su vidljive. Antropološki prostor djece, pogotovo njihove motoričke aktivnosti su na jako lošoj razini. I to je jako zabrinjavajuće. Mnogo je raznih problema, od toga da djeca koja imaju sedam ili osam godina nisu motorički sposobna sebi vezati tenisice, a kamoli što složenije. To je jako ozbiljno i zabrinjavajuće zu cijelu naciju jer ćemo imati velikih problema u gotovo svim sportovima, ne samo u atletici. Neće biti djece koja će baviti sportom, trenirati i ostvariti se u punom potencijalu koji sport pruža. Svi se moramo pozabaviti time. U obitelji, vrtićima, školama gotovo svim odgojno-obrazovnim institucijama. To se mora sistemski i kontinuirano posložiti da bi imali rezultata – ističe Đugum.
U klub ste već tri godine, pretpostavlja da ste isto toliko u Dubrovniku? Je li vas Dubrovnik osvojio i ako jest čime? I kako provodite vrijeme izvan treninga?
– Tako je, u klubu sam tri godine i evo ulazim u četvrtu. Kad sam došao mislio sam da vrijeme izuzetno sporo prolazi. Sad kad pogledam, ovdje vrijeme jako brzo prolazi . Nekad ne mogu vjerovati da sam toliko dugo u ovdje i da se napravilo toliko dobrih stvari za klub, kao i za promociju Dubrovnika putem atletike. Ja kao i svi mi ostali u klubu sam jako ponosan na to.
“Dubrovnik me privukao svojim mirom”
– Dubrovnik me privukao mirom grada i ljudi. Sve je na dohvat ruke i ne gubim toliko vremena na odlazak na treninge ili neke druge stvari, sve mogu brzo obaviti. Izuzetno mi se sviđa priroda i veza između mora i okolnih brda, što mi omogućava da se odmorim i napunim energijom. Kad mi obveze dopuste volim otići do rodnog Sarajeva, odmoriti se, susresti se s prijateljima. Ako imam manje vremena na raspolaganju volim otići na izlet ili sličnu aktivnost u okolici Dubrovniku, a volim i sjesti u kafić Belfast i čitati novine ili kakvu knjigu, tu se osjećam baš kao doma. Ako nisam na stadionu koji je moj drugi dom i na kojem provodim jako puno slobodnog vremena, tamo me možete pronaći.
Za kraj koji su vam budući planovi?
– U narednom periodu klub nastavlja raditi prema godišnjem planu i programu, kako bi nadamo se ostvarili još jednu uspješnu sezonu. Ide nam zimsko-proljetni dio te nas očekuju natjecanja u dvorani i razni atletski krosovi za koje se spremamo. Vrijeme nas idealno služi pa nam sve pripreme idu jako dobro. Nadam se da će se svi ostati zdravi, da neće biti povreda. Uvjereni smo da uz red i disciplinu rezultati neće izostati.
Erik Antolović – četverostruki državni prvak u diciplinama: Mlađi kadeti / Boys U14 – Šestoboj / Hexathlon (60m, dalj-zona/LJ-take off zone, kugla/SP-3kg,80m pr./H-0,762m, vis/HJ, 600m) 2856 (bodovi) – Erik ANTOLOVIĆ – 28.03.2008 – DU – Varaždin – 02.05.2021 8,25/-1,4 5,24 11,97 13,30/-3,6 1,42 1:48,48 Mlađi kadeti / Boys U14 : Skok u dalj -1.mjesto (5.28cm.) 60m – 1.mjesto (8.21s.) 80m prepone – 1 mjesto (12.63s) 200m prepone – 3.mjesto (30.23s)
Antolović je također višestruki prvak gotovo na svim atletskim mitinzima po Hrvatskoj i šire, svestrani je perspektivni atletičar višebojac i pred njime je svjetla budućnost dubrovačke atletike.
Nikol Koprivica, perspektivna atletičarka – višeboj (troboj), na mnogim natjecanjima je prvakinja u disciplinama 60m, skok u dalj i vortex, drugo mjesto u disciplini 60m na državnom nivou, ovo je izuzetan rezultat uzimajući u obzira da je Nikol 2012 godište i ovu atletsku godinu nije bila u sustavu natjecateljskog uzrasta – limačice ali bez obzira na to vrlo uspješna atletska sezona za nju, pred njom je također svjetla budućnost dubrovačke atletike.
Tea Faber – višestruka seniorska prvakinja države od 3000 metara stipl pa do maratona, gotovo na svim atletskim mitinzima po Hrvatskoj i šire osvaja prva mjesta.