Valnea Džamarija pronašla je način kako spojiti znanje restauracije i usvojene tehnike te talent za slikanje i crtanje. Njezine rukotvorine nastaju na verandi obiteljske kuće u Župi dubrovačkoj. Ova 27 -godišnjakinja magistrirala je restauraciju papira. Nakon fakulteta dugo je radila kao konobarica, a onda je pronašla svoju strast. Uskoro planira svoju malu, ali kreativnu, manufakturu pretvoriti u obrt, a želja joj je, među ostalim, izrađivati unikatne, personalizirane pozivnice za vjenčanja.
Restauratorica ste papira – što vas je privuklo restauraciji i zašto se odabrali upravo restauraciju papira?
– Otkad znam za sebe crtam i volim sve što je vezano za umjetnost. Pohađala sam Umjetničku školu Luke Sorkočevića gdje sam naučila dosta toga, ali sam se na kraju odlučila za nešto složenije kao što je restauracija papira koja iziskuje preciznost, strpljenje i istraživanje. Restauracija je bila nekako najbliža slikanju i crtanju jer smo na praksi mogli dobiti neki crtež ili akvarel na restauraciju. Nisam se nadala će mi fakultet donijeti skroz drugi smjer kojim se zapravo danas bavim.
Pretpostavljam da je vaše iskustvo studiranja na dubrovačkom sveučilištu pozitivno?
– Imam jako pozitivno iskustvo i što se tiče profesora i koncepta fakulteta. Imali smo priliku tijekom prve godine preddiplomskog studija ići na praksu u Firenzu u Palazzo Spineli, a drugu i treću godinu sam provela na praksi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Danas mi najviše fali radionica restauracije papira na fakultetu. Često promislim kako bi se bilo lijepo vratiti.
Koliko je restauracija papira zahtjevna? Pretpostavljam da zahtjeva preciznost, posvećenost detaljima, koncentraciju?
– Restauracija papira jest jako zahtjevna, ali je i iznimno zanimljiva. Prije samih zahvata potrebno je ispisati svu potrebnu dokumentaciju. Upisati oštećenja, grafički prikaz te zanimljivosti ako ih ima te potom fotodokumentirati predmet koji ste dobili na restauraciju. Zatim je potrebno napraviti brojne analize te prijedlog radova. Tek se nakon toga kreće sa samim zahvatim restauracije.
Što se do sada restaurirali? Što vam je bilo posebno zanimljivo ili pak posebno zahtjevno?
– Restauracijom sam se bavila tijekom studiranja, a jedno od najznačajnijih iskustva bilo je, u suradnji s jednom kolegicom, restauriranje pastela koji je nacrtao Mato Celestin Medović. Bile smo iznimno uzbuđene i sretne što smo imale priliku raditi na nečem tako posebnom, ali smo istovremeno bile vrlo pažljive i oprezne prilikom izvođenja zahvata, s obzirom na odgovornost koju smo imale. Ipak se radilo o umjetnini poznatnom umjetnika. Osim toga restaurirala sam stare dokumente, grafike te oleografije.
S obzirom da se prilikom restauracije detaljno iščitavaju dokumenti na kojima se izvode zahvati što je najzanimljivije, najintrigantije što se tijekom rada pročitali i saznali?
– U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu smo učili o laminaciji starih novina. Iznimno je bilo zanimljivo čitati novine na čijoj smo zaštiti radili. Najzahtjevniji mi je bio diplomski rad. Prvi put sam se susrela s restauracijom fotografija. Tom sam prilikom restaurirala staru sliku moje bake i njezinih sestara. Kroz ovaj izazovan projekt stekla sam mnoga nova znanja i vještine koje su mi pomogle da uspješno restauriram ovu dragocjenu fotografiju.
Čim se zapravo sve restaurator papira može baviti?
– Posao restauratora papira je raznolik i može uključivati različite papire od papira kao što su plakati, rukopisi, karte, fotografije, razna umjetnička djela poput akvarela i crteža. Restauratori papira se također bave zaštitom i konzervacijom papirnatih predmeta, što znači da provjeravaju stanje predmeta i preporučuju i primjenjuju metoda za sprečavanje daljnjih oštećenja.
Tijekom studiranje ste restaurirali papir, a danas ga proizvodite. Kako je do toga došlo?
– Osim što volim raditi s papirom, obožavam i voštane pečate, kaligrafiju, zapravo sve što je starinsko. Dugo vremena nakon fakulteta sam radila kao konobarica i usput sam crta i razmišljala što ću dalje raditi. Htjela sam se baviti nečim što bi me ispunjavalo i činilo sretnom. I tako mi je jedno jutro palo napamet da bih mogla povezati znanja koja sam stekla tijekom studiranja i talent u crtanju i slikanju. Izvadila sam sve moguće zadaće i knjige s fakulteta, kupila plastičnu posudu za pohranu, a tata mi je napravio prva sita koja su mi bila potrebna za izradu ručno rađenog papira. Iako je u početku bilo teško uz puno truda, suza i umora, uspjela sam dovesti svoju izradu papira do razine s kojom sam bila zadovoljna.
Što je rekla vaša okolina, obitelj i prijatelji, kad ste ima obznanili da imate namjeru proizvoditi papir?
– Obitelj me podržala i dodatno me motivirala. Bez njihove podrške i pomoći, ne bih mogla krenuti u ovaj pothvat. Najveća mi je podrška naravno suprug, koji mi je puno pomogao u realizaciji svega što mi je potrebno za stvaranje mog budućeg posla. I moje prijateljice su bile vrlo sretne što sam se usudila ostvariti svoj san i ne dopustiti strahu da me zaustavi. Njihova podrška i ohrabrenje su mi bili velika motivacija da se usudim napraviti taj korak i krenuti u ostvarenje svojih ciljeva.
Kako izgleda proizvodni proces?
– Proces je sam po sebi složen. Sirovinu za izradu papira nabavljam iz Njemačke, a radi se o kvalitetnom pamuku i konoplji. U Njemačkoj sam pronašla malenu tvornicu koja sadrži sve za izradu ručno rađenog papira od metalnih sita s okvirom, sirovinom, pigmentima za bojanje papira, sizinga te stolja za mljevenje papirne pulpe.
Sirovina se prvo smelje u stroju da bi se dobila pulpa, a vrijeme mljevenja ovisi o tome kakvu teksturu papira želite. Nakon toga u papirnu pulpu stavljam sizing i škrob kako bi se postigla određena svojstva i poboljšala kvaliteta papira. Sizing se dodaje u papir kako bi se smanjila njihova osjetljivost na vodu i omogućila mu da zadrži boju tinte na površini papira. Škrob se dodaje kako bi se povećala čvrstoća i elastičnost papira. Ukratko, sizing i škrob su važni sastojci koji pomažu u poboljšanju svojstava papira. Ako želim dobiti neku određenu boju papira koristim pigmente.
Nakon što sam pripremila papirnu pulpu stavljam je u veliku posudu s vodom i krećem s izradom listova papira, koji se rade tako da papirnu pulpu kupim s metalnim sitom i okvirom. Nakon toga listovi papiru idu u prešu kako bi se iscijedio višak vode te ih stavljam na sušenje u drvenu sušaru s ventilatorom kako bi što prije imala spreman papir.
Kakav papir, za koju namjenu proizvodite?
– Osim ručno rađenog papira posebna mi je želja izrađivati pozivnice za vjenčanja, kuverte i ostale materijale koji su potrebni za vjenčanja. Volim koristiti svoju kreativnost i umijeća u izradi unikatni pozivnica koje e svršeno uklopiti u tematiku vjenčanja i stil mladenaca. Nedavno sam imala priliku sudjelovati u fotosnimanju koje je organizirala jedna agencija za vjenčanja. Imala sam priliku predstaviti svoj radi i surađivati s drugim profesionalcima u industriji. Bila sam presretna na prilici koja mi je pružena. Ovo me iskustvo dodatno motiviralo da i dalje razvijam vlastiti posao.
Papir proizvodite na verandi obiteljske kuće jer ne možete pronaći adekvatan prostor? Koliko je teško mladim poduzetnicima poput vas u našem gradu pronaći prostor za rad po cijeni kojoj bi si mogli priuštiti?
– Iako je trenutačno to tako svjesna sam da sam na samom početku i da ću uskoro morati pronaći adekvatan prostor za izradu i stvaranje. No, to nije jednostavno u našem gradu. Teško je pronaći prostor koji odgovara potrebama rada, a da je istovremeno to financijski prihvatljivo za mlade poduzetnike poput mene. Ali vjerujem da će se uskoro pojaviti prilika za pronalazak i poslovnog prostora koji će mi omogućiti daljini razvoj poslovanja. U međuvremenu sam zahvalna na ono što imam i fokusiram se na kontinuirano poboljšanje kvalitete mog proizvoda i daljnji razvoj budućeg posla.
Namjeravate tražiti i poticaje za samozapošljavanje?
– Uskoro ću predati zahtjev za poticaj za samozapošljavanje koji nudi Hrvatski zavod za zapošljavanje. Proces izgleda tako da je potrebno ideju pretočiti u poslovni plan. Potrebno je detaljno razraditi ideju, opisati tržište na kojem će se poslovati, panirane prihode i rashode te projekciju poslovanja u budućnosti, kako bi se dokazalo da ta poslovna ideja ima potencijal za uspjeh i održivost. Ako je zahtjev bude pozitivno ocijenjen odobri se poticaj u obliku novčane subvencija za samozapošljavanje.
Općenito govoreći, pruža li se mladim ljudima koji se odluče za ulazak u poduzetničke vode, smatra li da im se pruža dovoljna podrška?
– Mladim poduzetnicima postojeća podrška još uvijek nije dovoljna i dostupna u svim segmentima poduzetničkog procesa. Jedna od glavnih prepreka je nedostatak financijskih sredstava. S druge strane postoje razne edukacije i programi koji mogu taj put olakšati. Recimo, prije pisanja poslovnog plana prisustvovala sam raznim edukacijama koje organizira DURA, kao i edukacijama u Centru za poduzetništvo. Izvukla sam mnogo korisnih informacija i savjeta.
Kako dalje vidite svoj poduzetnički put?
– Nadam se skorom otvaranju obrta i maloj radionici papira za početak. Vizualiziram vlastitu radionicu za izradu ručno rađenog papira, opremljenu ormarima punim papira različitih boja i dezena. Moj fokus će biti na izradi kvalitetnih pozivnica za vjenčanja, usmjeravajući se na savršenstvo kvalitete papira. Želim da moja radionica postane prepoznatljivo mjesto za izradu rukom rađenog papira visoke kvalitete. Uz izradu pozivnica za vjenčanja, želim ponuditi i druge proizvode poput personaliziranih notesa, rokovnika i raznih ukrasnih predmeta od papira. Sve u svemu, želim svojim klijentima ponuditi vrhunsku kvalitetu papira i izrade te stvoriti brend koji će biti prepoznatljiv po tome.
