Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora pozivaju na otvorenje izložbe VIDE SAČIĆ Valna Duljina / Wavelenght koje će se održati u petak 5. srpnja u 21 sat u Galeriji Flora.
Izložba “Wavelength” (Valna duljina), postavljena u galeriji Flora u Dubrovniku, istražuje identitet unutar zajednice. Radovima na papiru često propitujem teme roda, rada i imigracijskog iskustva u Sjedinjenim Državama. Moje putovanje započelo je 1998. godine kada sam se sama preselila iz Hrvatske na američki Srednji Zapad. To je bio velik korak za mene kao sedamnaest godišnju tinejdžerku i duboko je oblikovao moj život i umjetničku praksu.
U svom radu koristim tipografiju da bih dovela u pitanje konvencionalna značenja jezika. Ručno izrađujem svaki otisak pomoću tiskarskog stroja Vendercook i pojedinačno odvojivih slova. Stvaranje ovih ispisa nije samo tehnička vježba, već promišljeno bavljenje povijesnim narativima i alatima korištenim za njihovu izradu, a uključena su i osobna razmišljanja koja često izmiču utvrđenim zapisima. Izvori na koje se pozivam uglavnom su pažljivo odabrane povijesne činjenice i dokumenti od kojih mnogi nisu uključeni u tradicionalne arhive. No, ovom izložbom fokusirala sam se na svoje suvremenike.
Osmišljena posebno za galeriju Flora, izložba se odvija kao site-specific instalacija gdje je svaki otisak zamišljen kao jedinstvena komponenta koja doprinosi široj priči. Neki otisci sadrže moje vlastite spise, otisnute korištenjem ručno sastavljenih metalnih slova. Međutim, većina grafika su otisci nastali korištenjem velikih drvenih slova, a sadržaj su razgovora prikupljenih tijekom posjeta studijima suvremenih čikaških umjetnika i njihova je poruka istaknuta kako bi bila uključena u izložbeni prostor. Moja uloga umjetnice uključuje i ulogu urednika i tiskara, čime zaokružujem dani sadržaj. Svi su razgovori vođeni u svibnju i lipnju 2024. Prikupljanjem, odabirom i ručnim ispisom fragmenata iz razgovora, dovodim u pitanje reprezentaciju i potencijal za iskrivljavanje, okrećući se intenzivnom pojednostavljivanju i prihvaćanju apsurdnosti.
Neformalnost posjeta studiju s umjetnicima bila je sastavni dio rada jer smo se povezivali kroz humor i smislene dijaloge. Upuštajući se u iskrene razgovore, zapisivala sam rukom trenutke i doživljaje, s bilješkama i tajnim fotografijama snimljenim telefonom. Često sam se našla na istoj valnoj duljini sa sugovornikom, pa bih onda izgubila tu vezu i nanovo radila na njezinu ponovnom uspostavljanju. Taj je proces postao dio mog projekta i nešto što želim proširiti na publiku. Odabrala sam riječi i fraze iz tih interakcija i ugradila ih u svoje grafike koristeći pomične drvene tipografske elemente, stvarajući slikovnu tapiseriju koja vizualno ujedinjuje perspektive. Međutim, kada se netko usredotoči na čitanje, jedinstvo postaje diskutabilno jer riječi otvaraju prostor za više pitanja nego objašnjenja.
Kroz ove duboko promišljene činove formiranja dijaloga s publikom, nastojala sam premostiti geografske udaljenosti i stvoriti opipljive veze između umjetnika i publike. Izlaganje printova na papiru potvrđuje njihovo postojanje kao predmeta i inzistira na tjelesnosti i taktilnom angažmanu, naglašavajući transformativni potencijal osobnih interakcija, posebice u eri kojom dominira digitalna komunikacija. Unatoč logističkim izazovima koje je postavila pandemija, a koja je naglasila krhkost konvencionalnih arhivskih praksi i povećala naše oslanjanje na digitalne medije, ovaj projekt iznova stvara umjetnost dokumentiranja kroz intimne susrete licem u lice. Ovaj pristup naglašava stalnu važnost izgradnje osobnog razumijevanja u različitim sredinama i na različitim lokacijama. Nastale interakcije nude mogućnost za uspostavljanje dubljih veza između uključenih umjetničkih zajednica, kao i njihove publike.
Vida Sačić
