Prošli tjedan sam provela na jednom festivalu koji je posvećen stvaranju frekvencije Nove zemlje. Bio je to jedan izvanredno lijep i moćan doživljaj koji nas je svih ostavio s osjećajem da imamo izbor u kojem svijetu ćemo živjeti.
Što bi to značilo, pitat ćete? I kako se stvara frekvencija Nove zemlje?
Ako vas stvarno zanima, neki nadam se zanimljivi, mada možda malo kontroverzni, odgovori slijede.
Moje iskustvo ovog, i drugih sličnih festivala, obilježava nešto u svima njima zajedničko – taj osjećaj da smo izašli iz matrixa i da je stvarnost van matrixa zapravo puno stvarnija.
Možda ćete sad samo slegnuti ramenima i frknuti „Kako stvarnost može biti stvarnija u nekom nestvarnom okruženju koje je umjetno stvoreno samo za pet dana festivala…?!
Dobro pitanje, što tu stvarnost čini stvarnijom?!
To bih onako na prvu definirala kroz dubinu doživljaja, puninu smisla i osjećaj budnosti. Možda i kao kvocijent prisutnosti, intimnosti sa svakim trenutkom, želju da otkrijemo sve što je tu u tom trenutku dostupno, titraj nečeg istinskog bez obzira na to što smo svi i dalje ljudi i nosimo svoj ego ispred sebe kao štit…
Jeste li ikad imali takve trenutke? Sigurno da jeste. Što ih je aktiviralo?
Godinama već studiram to pitanje, jer svaka radionica, event, retreat ili putovanje zapravo ima za cilj to produbljivanje stvarnosti, doticanje više frekvencije postojanja, dublje prisutnosti i istinskog međuljudskog kontakta. Nekad nam uspije više nekad manje. Svi se od nečega skrivamo.
Elementi koji, iz mog iskustva, podižu kolektivnu vibraciju i otvaraju put su voljni izlazak iz komfor zone, puna prisutnost, ceremonijalni okvir druženja, iskrenost i autentičnost u reakcijama, dijeljenje sebe iz pozicije ranjivosti i neprikrivenosti, otpuštanje ideje kontrole i nadmoćnosti, otpuštanje uvjerenja o tome kakve stvari jesu i kakve trebaju biti, što je stvarno a što nije, zajednička namjera ljubavi i dobrobiti za svih, kreativnost, sudjelovanje bez rezerve i predrasuda, ko-kreacija…
Ovo umijeće mi se oduvijek čini kao ključ onoga što svi na neki način tražimo, ključ u tu obećanu Novu zemlju.
„Nova zemlja“ je kovanica koja potječe iz Biblije, popularizirao ju je Eckhart Tolle svojom knjigom Nova zemlja (2005), a predstavlja obećani svijet tj. stanje iskupljenog čovječanstva.
To je vizija novog doba koje nas vraća u ljudskost, ljubav i blaženstvo, a u njega ulazimo kroz potpunu transformaciju svoje svjetovne ego persone u ono esencijalno božansko, tj. iskupljenje grijeha i povratak u bezuvjetnu ljubav i mir.
Zvuči jednostavno, zašto to svi ne bismo automatski birali? Nije iz nekog razloga tako intuitivno, a podrazumijeva masovni kolektivni pomak, ne destinaciju na individualnom putu razvoja, pa nam zato napredak visi u balansu. Bitan je odabir svake osobe u svakom trenutku – ljubav i povjerenje ili odvojenost i strah.
Ovaj festival dao je toj viziji i tim praksama jedan zanimljiv twist, a to je da do tamo možemo samo kroz oslobođenje svoje kundalini energije, tj. kreativne životne seksualne energije koja po tradicionalnim jogijskim učenjima spava na dnu kralježnice sklupčana kao zmija.
Cilj svih duhovnih praksi je da ju probudimo i oslobodimo joj put da se uz stablo života (naš centralni energetski kanal) popenje do vrha stabla i spoji s božanskom nebeskom energijom. Spajanje Shive i Shakti, muškog i ženskog božanskog principa.
Tek u tom spajanju božanskog i zemaljskog dolazi do ispunjenja naše svrhe i stvaranja kraljevstva nebeskog ovdje na zemlji, tj. Nove zemlje. A put tog spajanja je kroz osvještavanje seksualne energije kao božanske sile i njeno ispravno korištenje.
Iskupljenje istočnog grijeha upravo kroz iscjeljenje njegove interpretacije? Kako vam se čini taj rasplet Biblijske priče?
Meni je upravo zbog tog paradoksa nekako baš uvjerljiv.
