Kad se u Konavlima spomene troskot, gotovo svi osjete muku u ožičici. To je onaj korov čiji se podanak sastoji od milijun cjevčica isprepletenih pod zemljom i od kojih je prosječnom obrađivaču zemlje toliko muka da samo najuporniji nastavljaju. Zapravo bi se susret s troskotom mogao nazvati prvostupanjska konavoska inicijacija u poljoprivredu, a troskot na listi korova za Konavljane zauzima prvo mjesto. Onaj tko je pobijedio troskot, od ledine je napravio plodnu dolinu.
Kako svatko na ovoj lijepoj planeti ima svoje mjesto pod suncem, a i svoj životni zadatak, tako je red da Konavljani doznaju za troskot i tko se zapravo krije iza upornog i izdržljivog korova.
Troskot raspliće svoje korijenke pod zemljom jer je njegov posao donijeti kisik i druge tvari do mikroorganizama koji će nastaviti oplemenjivati zemlju nakon što on stvori uvjete. On je ona prva faza u razvoju neplodne zemlje prema humusu. Njegovi korijenci su ustvari bijele cjevčice koje se zglobovima granaju i premrežavaju svojim klimatizacijskim sustavom zemlju. Kako je to biljka koja mora rasti u najtežim uvjetima, tako je ona posebno opremljena za preživljavanje i razmnožavanje. Iz podanka se razvijaju nove biljke iz brojnih pupova po zglobovima korijenskih zagranaka koje inače miruju. U borbi za preživljavanje svi se aktiviraju i to je ono što vrtlarima zadaje najveće muke. Ako ostane i najmanji komadić podanka, razvit će se ubrzo u pravu ledinu. On je opremljen opstati u nikakvim uvjetima, u mrtvoj zemlji i među ljudima.
Naši stari kazivači svjedoče da im je, dok su bili djeca, najveća kazna bila kad bi stariji kopali zemlju, a oni mlađi morali su skupljati u vreću korijenje iz zemlje. Znalo se da ništa ne smije ostati jer što ostane, sljedeće će godine biti ledina. To je bio pravi Sizifov posao i ne vjerujemo da nisu znali da, ako se dobro pokrije zemlja šušnjem, slamom ili bilo čime, troskot može brzo obaviti svoju misiju i nestati.
Ljudi na selu neke su stvari radili dužim i težim putem, možda jer su imali vremena, a možda jer su ga nesvjesno trebali.
Da se u Konavlima on stvarno koristio, donosi nam priča jedne starije Konavoke koja je 1929. godine bila djevojčica u velikoj zadružnoj kući. U zajedničkom kućanstvu nekoliko inokosnih obitelji svatko je imao svoja zaduženja, tako je njena majka prala robu svima, ćaći, dundovima i djeci. Jednog dana počele su joj po rukama do lakta izlaziti ranice. Kako nije prolazilo, odveli su je u doktora Wagnera koji je dijagnosticirao sifilis i odmah se ustanovilo da je i dundo, koji je imao ranice po prsima, također bolestan: “…digla se panika, ona se odma morala maknut od nas đece, i liječit se što joj je doktor do… A dunda je baba proganjala Smucove prancavi! Oprancavio si nam kuću! – jer je znala za njegovo skitanje đe je zaradio boles. Dundo se dugo liječio, vajalo mu je svako jutro nakuhat troskota da pije cijeli dan i od troskota je i obloge po sebi stavljo. Baba bi skubla korijenje i prala i onda mu kuvala i davala. Onda se iza toga oženio, a pokonja tete, žena mu, se napatila s njim. Nijedno dijete nije uspjela podić, ili su joj umirali na porodu ili je pobacivala, vazda je bila jadnica bolesna… Što ti je ta pranca, u kam se uprla, napravila od njihovih života…“
Troskot ili pirika, lat. Elymus repens, jako je ljekovita biljka. Upravo u tom upornom podanku leži spas za mnoge teške i opake bolesti. On olakšava izlučivanje tekućine iz organizma te pomaže pri upalama mokraćnih puteva, bubrega, prostate, jajnika. Koristi se kod kamenca u bubrezima, gihta i reume. Ako se ne koristi kao lijek, može se koristiti za čaj koji je slatkast, a može se sušiti i pržiti za kafu, pa čak i mljeti u brašno.
Znači, kad trapite i kopate svoje doce, vadite korijenke od troskota, pokišajte u vodi i operite, a onda ih sušite na toplom i zračnom mjestu. Kad se osuše, narežite ih na sitno i čuvajte za gust ili lijek (zlu ne trebalo). Bolje da se tići troskot nego pranca!
Ovu zanimljivu i nadasve korisnu priču ispričali su nam kroz BLOG Muzeja i galerija Konavala.
