Zašto je projekt uređenja drvoreda i zamjene stabala u Ulici kralja Tomislava (ex Bulevaru) izazvao toliko negativnih reakcija građana? – pita se u priopćenju gradski vijećnik Maro Kristić.
Grad Dubrovnik je za kraj ove i tijekom sljedeće godine najavio realizaciju nekoliko projekta hortikulturnog uređenja i ozelenjavanja javnih gradskih površina i parkova, što bi u naravi trebalo naići na odobravanje većine građana. Najava uređenja i revitalizacije Parka Gradac, Parka u Pilama, Obale Stjepana Radića i ex Bulevara projekti su koji bi bar na kratko trebali skrenuti pozornost s brutalne urbanističke devastacije Grada i ulijevati nadu da se osim na građevinski lobi i ispunjavanje njihovih želja misli i na javno odnosno na kvalitetu života građana ovog Grada, kojem kronično nedostaje zelenila te mjesta za odmor i rekreaciju stanovnika. No, dogodio se upravo suprotno, i ovaj prvi i po svom obujmu najmanji od svih gore navedenih projekata, projekt uređenja drvoreda i zamjene stabala na ex Bulevaru, izazvao je kanonadu negativnih komentara i reakcija građana.
Možda je za one koji ne dišu i osjećaju ovaj Grad takav refleks naroda čudan, pogotovo kada to gledamo s pozicije da im se putem lokalnih medija gotovo svakodnevno serviraju bilteni o uspjesima gradske uprave, milijunima povučenih sredstava i novim projektima. Ovo je trebao biti još samo jedan od njih koji većim dijelom uspješno realizira već opjevanim europskim sredstvima.
No, građani osuli drvlje i kamenje po novom zelenilu, čak ih toliko ne brine to što će svaka nova rupa u koju će se zasaditi stablo koštati 20 000 eura, nego ih brine to što se umjesto borova sade brijestovi koji su autohtona stabla u trebinjskoj šumi, ali ne i na našem području. Je li čudno da građane više pogađa vrsta stabla koja će se posaditi od toga je li rupa u kojoj se sadi duplo skuplja od nove grobnice na Dubcu koje je najskuplje groblje na svijetu? Je li čudno da rasprava o tome je li u Dubrovniku pravilno koristiti naziv placa ili pjaca izazove više pažnje i reakcija od činjenice da su se za te iste novce za koje je izgrađena ta ista pjaca ili placa mogle izgraditi dvije?
Odgovor na ova pitanja leži u dubokoj frustraciji građana smjerom u kojem ovaj Grad ide, a koji nudi potpunu besperspektivnost i gubitak identiteta. Samo u zadnjih trideset godina izgubili smo cijeli niz snažnih gospodarskih subjekata, svoju banku, Atlantsku plovidbu, a s gubitkom gospodarskog suvereniteta i identiteta, životna i radna perspektiva je ograničena na vožnju taksija, konobarenje, bauštelu i rentijerstvo.
I to bi trebalo nazivati uspjehom?
Negativna reakcija građana zbog straha u ulici brijestova bi trebala biti čudna?
Ne bi trebalo brinuti to što nam sveučilište ima više zaposlenih nego studenata, dok nam naša sugrađanka, nova povjerenica za Mediteran, iz svoje bruxelleske fotelje bez imalo obraza i empatije poručuje da će naše građane lako zamijeniti onima iz trećih zemalja. To nije najava, to je naša realnost.
Kako će borove zamijeniti brijestovi , tako će i nas, ako se ne trgnemo, vrlo brzo zamijeniti neki drugi ljudi, drugih navada, kultura… Stoga raduje ovakav odgovor građana, iz kojeg bi gradska uprava trebala izvući pouke i okrenuti se rješavanju ključnih pitanja o kojima ovisi opstanak ovog Grada i njegovih građana – zaključuje gradski vijećnik Maro Kristić.