Našu novu rubriku U našem stilu – u kojoj ćemo donositi priče o ljudima i njihovom stilu života, njihovim izborima, osjećajima za lijepo, neobično, prirodno, ekskluzivno…. započinjemo s pričom o učiteljici koja je školu zamijenila poljem, prirodom u kojoj je ponovno postala učenicom. Vratila se zemlji koju obrađuje i koja joj uzvraća zdravim plodovima. Marija Kola Pendo je vlasnica prvog ekološki certificiranog obiteljskog gospodarstva u našoj županiji.
Marija Kola Pendo odrasla je u Banićima uz roditelje, koji su uvijek nešto „čeprkali“ oko zemlje, udala se u Čokolino, 25 godina radi kao učiteljica u OŠ Slano, a alergije njezine kćeri potaknule su je da počne razmišljati o uzgoju zdrave hrane. – Priroda ima svoj ritam, svoja pravila. Naši stari su intuitivno, prenoseći znanje s koljena na koljeno, uzgajali hranu u skladu s tim prirodnim ritmom, a mi smo danas zaboravili i zanemarili i stara znanja i prirodu. Hrana nije samo gorivo koje nekoliko puta na dan trebamo konzumirati da bi preživjeli, hrana je lijek i mi smo uistinu ono što jedemo, stoga je jako bitno da je hrana na našem stolu zdrava, svježa i raznolika, kaže vlasnica prvog ekološki certificiranog obiteljskog gospodarstva u našoj županiji, dok nam pokazuje svoje nasade u Stonskom polju, gdje jedne do drugih rastu jagode, cvjetača, česan, ljutika, kupus, šipci…
U Banićima, gdje žive njezina mama, Marija je zavoljela zemlju i prirodu. Tamo je njezin rasadnik u kojemu na podlozi od lišća hrasta i sjetvene zemlje sije sadnice za sljedeću sezonu. Sadnice različitih vrsta cvjetače već su stasale, a pomadore su nikle jako dobro.
-Ovo je moje novo radno mjesto – šali se Marija u plasteniku koji joj je napravio suprug Ivo. U blizini su košnice, a preko puta njih je kokošinjac i malo dvorište u kojem se šetaju kokoši. Niže je obiteljska kuća okružena velikim vrtom u kojemu zatičemo Marijinu majku Niku, koja ručno čupa travu oko matovilca.
– Ovdje u Banićima je sve počelo. Tu su pčele, koje nam daju med, propolis i sve druge vrijedne i zdrave pčelinje proizvode. Naše „galine“ daju nam jaja, ali i vrijedan gnoj, koji se u ekološkoj poljoprivredi ne smije neprerađen stavljati na zemlju, treba odstajati barem dvije godine, prije gnojenja – objašnjava mi Marija, koja na svojim poljima sadi samo provjereno sjeme starih sorti, koje nabavlja kod drugih proizvođača diljem Hrvatske, a i sama nakon svake sezone čuva sjeme za sljedeću sadnju.
– Od životinja zasad imam samo pčele, kokoši i dva labradora. Želja mi je imati ovce, ali pomalo, kaže.
– Osim u Banićima gdje ima maslinike i agrume te oko njih razno povrće, na obiteljskoj baštini u Čepikućama uzgaja korjenasto povrće. U Banićima oko kuće nije problem navodnjavanje, a u Čepikućama je zemlja jako kvalitetna, ali nažalost nema vode i naša vruća ljeta gore može preživjeti samo kupus. Gore sadim korjenasto povrće koje do ljeta izvadim iz zemlje, a i otpornije je na sušu, kaže.
Prije 10 godina Marija se upustila u investiciju i u Stonskom polju kupila 1000 kvadrata zemlje na kojoj je htjela posaditi svoj voćnjak iz snova.
-Parcela je bila u drači visine oko dva metra, sve smo to očistili ručno, bez upotrebe otrova i kemikalija i posadila sam svoj voćnjak s raznim vrstama starinskih voćki od šljiva, trešanja, višanja, čićimaka, jabučica, kruškica… Ima tu svega, a oko voćki smo napravili plodorede s raznim vrstama povrća začinskog bilja. Moj suprug u početku nije bio oduševljen idejom o radu na zemlji, no neke životne okolnosti su i to promijenile. Sad je zemlja postala naš posao, ali i mjesto druženja. Često vikendom pozivamo prijatelje na zemlju, pomognu nam u poslovima, a druženje završi roštiljem u prirodi. Ovim putem pozivam i sve druge zainteresirane da nam se jave. Nudimo ručak i druženje u prirodi za nekoliko sati zajedničkog rada na zemlji. Puno je posla u ekološkom uzgoju, trava se ručno čupa, sve se radi ručno i oprezno s puno brige za svaku biljku.
Marijin voćnjak uskoro je privukao pažnju šire obitelji pa je tako dundo njezine nevjeste, s kojim nije imala nikakvu krvnu vezu Mariji prepisao svoju 2000 kvadrata veliku parcelu u Stonskom polju, danas ta parcela ponosno nosi naziv Šanjino polje, a uz potporu fondova EU okružena je zidom i ogradom.
– Divljih je svinja sve više i više, a i one, izgleda znaju prepoznati zdravu hranu, pa smo uz poticaje EU morali povrće zaštititi zidom i ogradom, kaže Marija kroz smijeh, a dodaje kako će ove godine i pomadore, koje u plasteniku niču, a zemlja se za njih priprema, morati pokriti mrežom, jer i fazani izmučeni ljetnom sušom svraćaju prečesto u njezin vrt i jedu crvene plodove.
– Puno je stvari na koje treba misliti. U ekološkoj poljoprivredi nema cidokora, pa draču oko parcele pokrivamo tapitima, a ne polijevamo cidokorom, kao mnogi. Sadimo svo povrće na gredice, ne između njih, kako se to tradicionalno radi. Mnogi su se domaći čudili zašto to tako radimo, ali prednosti su brojne. Zemlja ostaje rahlija i korijenu je toplije, i bolje se drenira zemlja, a sve navodnjavamo kap po kap metodom.
Na Šanjinom polju prošle su sezone novost bili ljubičasti batati, koji su bili hit u Viber grupi preko koje Marija svoje proizvode prodaje od polja do stola. Trenutno na polju dozrijeva cvjetača, blitva je još u sjetvenom modu, jagode se pripremaju za pustiti plod, česan, kupusi raznih vrsta, radič, ljutika, poriluk, rikula, u plodoredima jedni do drugih, ali i pomiješani zašarenili su dio polja, dok na drugom dijelu zemlja čeka prve sadnice pomadora, koje će stasati u travnju.
Svake godine inspekcije stižu na Marijina polja nenajavljeno uzimaju uzorke za testiranje, i svake godine nalazi potvrđuju ekološki certifikat.
Marija mi objašnjava kako bi ona rado da su te kontrole i češće i da se redovito naplaćuju kazne onima koji krše pravila.
– Ja proizvodim ekološki zbog sebe, zbog svoje obitelji i zbog zdravlja svih nas. Novac mi nije, kao mnogim velikim proizvođačima svrha i cilj proizvodnje. Bez novca se naravno ne može ni živjeti ni dalje ulagati, ali novac nikad neće biti opravdanje za loš proizvod ili za prskanje otrovima.
Ipak zaštita bilja ni u ekološkom uzgoju nije strana. Kako se sprječavaju bolesti i nametnici?
– Naravno da i mi prskamo i gnojimo biljke, ali to radimo samo s ekološki prihvatljivim sredstvima i u vrlo malim količinama. Najučinkovitije sredstvo za suzbijanje bolesti i nametnika je zdrava zemlja u kojoj raste zdrava biljka, koja se i sama može boriti s bolestima, mi im pomažemo prskanjem preparatima koje sami pravimo na bazi koprive i preslice. Gnojimo prirodnim i ekološki prihvatljivim gnojivima. Najvažnije je u ovom poslu, ali i u životu imati pravu mjeru. Često vidim ljude kad prskaju voćke uobičajenim sredstvima, i onda pretjeruju jer misle da što više tih otrova stave da su boje zaštitili biljku.
Ne mogu nikako razumjeti zašto smo mi, ljudi, zapustili taj tradicionalni uzgoj hrane i zašto se na malim domaćinstvima upotrebljavaju silna kemijska sredstva i otrovi, kad to nije potrebno, a tim se proizvodima trujemo, trujemo zemlju, životinje i ljude. Ja sve radim po svojoj savjesti i osjećam se ispunjena i potpuno iskrena prema svojim kupcima, kojima nudim samo ono što i sama jedem.
Marija svoje proizvode prodaje preko Viber grupe, preko Facebooka, ali i jednom restoranu u Gradu koji cijeni ekološki uzgoj hrane. Problema s plasmanom nema, a svaki tjedan prima narudžbe i proizvode dostavlja, uglavnom u grad.
Ove je godine OPG Pendo dobio poticaje iz Europskih fondova, a ekološku proizvodnju podržava i Općina Dubrovačko primorje.
