Kakvu vodu pijemo? – pitanje je s kojim se bave učenici Ekonomske i trgovačke škole u sklopu posebnog projekta “Voda za održivi razvoj”, sastavnog dijela Globe programa. Projekt se odvija u suradnji s Odjelom za okoliš Zavoda za javno zdravstvo čija je voditeljica Dolores Grilec, dipl. ing. kemije.
Učenici se prisjećaju vremena kada smo nakon svake obilnije kiše morali prokuhavati ili kupovali vodu za piće jer zbog zamućenja, odnosno prema fizikalnim parametrima, voda iz vodovoda nije zadovoljavala kriterije ispravnosti. U okviru projekta, učenici su učili kako voda može biti mutna zbog prisutnih suspendiranih čestica gline, mulja, finih organskih i anorganskih tvari, rastvorenih obojenih organskih tvari (npr. željeza i mangana ), mikroorganizama i planktona.
Jedan od projektnih zadataka učenika bio je posjet pročišćivaču vode u Komolcu i upoznavanje s njegovom tehnologijom. Zbog svoje strateške važnosti, osiguran je sa svih strana pa se u objekt ne može ući bez posebne dozvole. Učenike i njihovu voditeljicu Sanju Ćulić dočekali su voditelji, Tonči Bujak i Miho Prkačin koji su ih proveli kroz pogon. Učenici su bili iznenađeni veličinom i kapacitetom pogona, a sam pogled na brojne uređaje, cijevi, sustav automatizacije i nadzora nije ih ostavio ravnodušnim.
Učenici su doznali da voda koja se iz Omble dovodi uz pomoć 6 pumpi prolazi kroz 6 blokova nanomembrana koje filtriraju vodu. Filtrirana voda, minimalno klorirana odlazi u dva smjera, jedan je rezervoar Mokošica, a drugi Grad. Za grad se pumpa oko 13000 m3, a ljeti čak oko 28000 m3 vode dnevno. Pročišćivač troši oko 500kW vršne snage. Izlazna filtrirana voda ima mutnoću 0,02 jedinica ili NTU. Nakon nekog vremena, kad se membrane onečiste, obavlja se proces samopranja membrana vodom, zrakom i kemijskim postupkom kako bi se dobio ph vode oko 7,2 koja se može vratiti natrag u Omblu.
Mutna voda koja nastaje nakon čišćenja membrane se odvodi u spremnike za taloženje u kojima se uz dodatak sredstava dobiva fini mulj koji se suši i odvozi na deponije.
Učenici su zaključili da tehnologija pročišćivača samo jednim dijelom primjenjuje kružnu ekonomiju jer se voda koja se koristi za pranje membrana vraća natrag u Omblu, ali dobiveni mulj predstavlja otpad. Na pitanje može li mulj imati svoju namjenu, dobili su negativan odgovor.
-Naše je učenike izgled mulja podsjetio na glinu. Uočili su da mulj ima svojstvo ljepljivosti pa im je sinula ideja da bi se, ako ne sadrži previše kemijskih tvari, mulj mogao iskoristiti u lončarstvu za izradu raznih ukrasnih predmeta. U takvom slučaju, tehnologija pročišćivanja vode u potpunosti bi primjenjivala kružnu ekonomiju i bila bi čista tehnologija.
Tko zna? Možda za koju godinu ideja naših učenika pronađe svoj put prema poslovnom pothvatu pa mulj više ne bude samo otpad koji ostaje nakon postupka pročišćavanja vode, pišu iz Ekonomske i trgovačke škole Dubrovnik.
