U ozračju proljeća uvijek se u zraku osjeća taj iskonski nagon prema ljubavi i spajanju. Plodnost, prokreacija, stvaranje, rađanje, i optimizam početka novog ciklusa kao da prožimaju sve u prirodi, uključujući i nas same.
U zadnje vrijeme, k tome, kao da odsvakud iskaču naslovi o svetoj seksualnosti i tantri, kao i skupi tečajevi duhovnosti kroz seksualnost. Čini se da se nešto davno potisnuto u kolektivnoj svijesti budi i vraća na scenu.
No, ako se osvrnemo oko sebe, nameće se i jedna druga promjena, jedan trend koji malo zbunjuje stvari.
Trend koji zbunjuje
Oni intuitivniji to već neko vrijeme najavljuju kao pomak prema androginosti, to jest proces u kojem muškarci integriraju sve više ženskog principa, a žene sve više muškog. To podrazumijeva sve manje polariteta između muškaraca i žena, a time i sve manje međusobne privlačnosti i interesa.
Osobno bih, u svom slučaju, to možda čak nevoljko u sebi pripisala izlasku iz biološke plodnosti i prirodnom pomaku hormona prema androginosti.
No, kako mi je tema muško-ženskog polariteta oduvijek bila jako živa i obilježila mi je značajno životni put, promatram svijet često kroz tu prizmu i primjećujem tu pojavu androginosti sve šire.
Političke polemike o zamjenicama, poštivanju „samo-određivanja“ spola, i sve više varijacija na temu, možda vam se samo čine nekim novim zapadnjačkim narcisoidnim trendom.
No dovoljno je prelistati lokalne društvene medije i portale da primijetite da su puni slika na kojima žene, kad žele biti „sexy“, sve više izgledaju kao jako našminkani gay muškarci koji, iz svoje perspektive, glume žene u „drag show“ nastupima.
S druge strane, muškarci su sve više pomno „sređeni“ i „održavani“ u želji da budu fizički lijepi i atraktivni. Sve češće su za jednim stolom u kafiću samo vrlo sređeni mladići, a za drugim samo jako sređene cure, a između njih nikakve interakcije ni miješanja, niti nekog međusobnog interesa, bar naizgled.
Ako pak uđemo u arhetipsko i pogledamo stranice o slavnima, nailazimo na prefascinantnog Boža Vreća, savršeno androgenog muškarca-ženu koji je, ovisno iz kojeg kuta gledate, nekad sexy muškarac, nekad prelijepa žena.
Na neki pomak u kolektivnom poimanju ukazuje i to da je Božo u Kneževu dvoru prije nekoliko godina tri puta izlazio na bis zbog ovacija inače vrlo hladne i konzervativne dubrovačke publike (bar tako slovimo među popularnim izvođačima).
Tu je i srpski transgender fenomen, „cajka“ Electra Elite koja je od oženjenog muškarca i oca dvoje djece, postala diva narodnjačke scene i „tražena roba“ među avanturistički nastrojenim muškarcima više platežne moći.
Čemu ta androginost?
Znamo da nas je „vrijeme pregazilo“ kad nam je osobni osvrt na sve to neki nostalgični osjećaj gubitka i žaljenja. No, to na stranu, dublje pitanje koje se nameće je – čemu ta androginost, što se tu od nas sad traži? Evolucija, neminovno, ali kakva?
Možda se institucija braka polagano gasi, no zasigurno se bar evolucijski nameće da se djeca i dalje moraju rađati pa ne može nestati muško -ženskih odnosa?
Sve se mijenja, pa i to, a centralna tema našeg trenutnog procesa evolucije je svjesna kreacija i izbor.
Možda je na nama samo osvijestiti da su i seksualnost i muško-ženski odnosi stvaranje, te da mi sami definiramo kako će to izgledati.
Možda je trenutni vakum samo tranzicija prema dubljem, svetijem odnosu prema tim arhetipskim polaritetima. Ako osjetimo da ih gubimo, možda ih poželimo dublje upoznati i zaštititi. I tu se sad možda vraćamo na gore spomenuti trend tantre i “svete seksualnosti”…
E, to pak daje nekog razloga za optimizam.
Marija Grgurević je vlasnica holističkog fitness studija Elixir Vitae u Župi. Prije par godina ostavila je posao u event managementu i krenula je u podvig stvaranja jednog eksperimentalnog prostora za istraživanje nove paradigme života koji izlazi iz vlastitog kreativnog stvaranja i duhovnog rasta.
