Katija Puljizević, rođena Pašeta poduzetnica je u pravom smislu te riječi. Ona je frizerka, vlasnica luksuzne vile Soline, a svoje goste uvijek počasti barem jednom večerom domaćih specijaliteta, koje spravlja prema ričetama iz knjižice svoje babe Kate, koja joj je životni uzor. Naša Katija pravi likere, aromatizira maslinova ulja, kuha, a posebno voli cvijeće i božićno ukrašavanje doma. Prošlog tjedna OPG Pašeta uvršten je u europsku rutu „Putevima maslina“, koja kreće iz Grčke pa sve do Baltika, zajedno s još 27 OPG-ova iz naše županije. Kako to sve stigne? „Sad sam u jednom razdoblju života u kojem radim sve ono što me veseli. Djeca su odrasla, a ja sam odlučila raditi sve ono što me ispunjava. Nemam prepreka za sreću. Žena može puno toga sama, ali bez potpore i sloge u obitelji, nema napretka. Iznenadna smrt mog brata naučila me da na život gledam pozitivno i da je jedino za čim treba žaliti ono što nikad ne možeš vratiti. A sve drugo se preživi.
S Katijom sam se našla u njezinom frizerskom salonu, s kojim je započela svoju poduzetničku priču prije 15 godina, u još jednoj teškoj životnoj situaciji.
-Razvod i dvoje male djece. Nije bilo lako. Trebalo se vratiti doma i u takvoj situaciji osigurati djeci i sebi život. Salon sam otvorila jer sam nakon 10-ak godina rada za druge, procijenila kako imam dovoljno zadovoljnih mušterija, a omogućio mi je da sama kreiram svoje radno vrijeme, što je, dok su djeca bila mala, posebno bilo važno. Majke će razumjeti o čemu govorim. Salon me je dugo hranio, a prije pet godine, prestao je biti glavni izvor primanja, ipak nisam ga zatvorila i potpuno se posvetila turizmu, jer ja uživam u svome poslu, ali sam i tu odlučila napraviti promjene. U mom salonu koriste se isključivo organski, ekološki prihvatljivi proizvodi i boje i preparati za njegu. I sama koristim iste proizvode, a moje mušterije znaju koja je razlika. Salon je moja mala oaza i iako imam dosta drugih poslova, zbog divnih mušterija, koje mi izađu u susret sa terminima i dalje ću raditi svoj osnovni posao, jer me veseli.
Dok smo tako razgovarale u salonu, koji je već počeo poprimati Božićni ugođaj, a kreativna vlasnica za svoje je mušterije spravila i darove, domaći sapun na bazi maslinovog ulja, počeli su stizati pozivi od dostavljača. Prvo je stigao jedan sa božićnim ukrasima, pa drugi sa sadnicama cvijeća. Veselje na Katijinom licu teško je opisati.
-Kad sam se razvela, ništa iz kuće nisam uzela, osim svojih božićnih ukrasa, baluna i Betlehema i jedan Tiffany luster, koji sam poklonila kćeri. Božić je meni posebno razdoblje u godini, a kao malo dijete se veselim ukrašavanju, kuće, vrta, pravljenju Betlehema. Svake godine nešto promijenim, nešto novo kupim. Ove sam godine trebala otputovati u Maroko, ali je sve odgođeno zbog korone, pa ću malo više, nego inače, potrošiti na božićne ukrase. U Vili Soline ove godine imam novi Betlehem, a ovaj je anđeo dio toga. Obnovila sam i svoju kolekciju orašara, a vidiš da sam i salon već djelomično okitila.
Sa svojim životnim partnerom Borisom, koji njezine ideje prouči i oblikuje, a prije svega podržava, prije 9 godina počela uređivati vilu u Župi, koja je tad bila nedovršena, tek jedan luksuzni apartman.
-Uz puno volje, entuzijazma, rada i naravno kredite, uspjeli smo urediti Vilu i okoliš. Stalno nešto mijenjamo, nadodajemo, poboljšavamo. Zajedno smo je uređivali i to i dalje radimo. Trudimo se u uređenju koristiti što više prirodnih materijala, puno drvo, željezo, staklo, ali nije uspjeh u turizmu zagarantiran samo, ako si lijepo uredio apartman. Svi moji gosti u sklopu svog boravka dobiju jedno posebno iskustvo domaće, dalmatinske kuhinje, kad samo za njih spravim bogatu večeru uz glazbu na taraci vile. Svi proizvodi koje inače pravim od ulja, likera, maslina….sve im uz prezentaciju spravim i počastim ih kako bi sa sobom, osim ljepote sunca, mora i smještaja, odnijeli doma i taj jedan osjećaj topline i dobrodošlice.
Eksperimentirati sa starim ričetama počela sam prije 10-ak godina, kad sam doma našla staru babinu zadaću s receptima. Moja majka nije imala puno vremena za spravljanje hrane, pa te ričete nije isprobala, a ja sam počela jednu po jednu i kad je izašla knjiga Jadre Ničetić, vidjela sam da su mnogi babini recepti slični onima u knjizi. Ne bih ja bila ja da nisam počela eksperimentirati i dodavati nešto svoje, pa sam sve te recepte poboljšala. Najnovije što sam spravila su keksi s lavandom. Oni nisu iz babine zadaće, nego sam ih probala jednom na Hvaru, ali mi recept kuharica nije htjela otkriti. Nakon nekoliko propalih pokušaja, otkrila sam pravu formulu i ove će godine moj Božić mirisati po lavandi. Velika mi je čast što će se neki moji recepti naći sa smokvama i maslinama naći u knjizi naše iseljenice Ane Mljećke, koja će našu kuhinju predstaviti svijetu. Katijine ričete možete pratiti na njezinoj FB stranici Taste Dalmatia.
Kako je odrasla uz trstenski Arboretum, Katija je svoje vrtove u Trstenome, ali i u Solinama po uzoru na ovaj veliki vrt posadila raznolikim biljem, ponajviše domaćim, a onda i nekim stranim vrstama. Neprestano ih obogaćuje novim sadnicama, a stare dijeli sa svima. Tako joj je iz Slavonije stigla reznica duplog bijelog zvona, a ona je gospođi, koju je upoznala preko Facebooka poslala reznice svoga žutog zvona.
-Vrt je za mene neki mir i svaki dan pomalo čeprljam u vrtu, uređujem, zasadim nešto i uživam u tome. Vrt u Solinama sam uređivala s posebnom pažnjom i s idejom da gostima pružim pravi osjećaj mira mediteranskog vrta, od boja do mirisa aromatičnih biljaka. Puno je tu bilo posla, ali svaka minuta uložena u vrt se isplatila. Ništa ne bacam, smijala sam se kako mi je kćer rekla da svaku kunu prevrnem dva puta, kad sam u jednom trgovačkom lancu, kupila salatu u tri boje s korijenom i korijen posadila u vrtu. Za 15 dana imala sam opet istu salatu.
I na kraju veliki uspjeh kojim je svoj obiteljski OPG upisala na europsku rutu PUTEVIMA MASLINA koja prolazi od Grčke preko naše zemlje pa sve do Baltika.
-Ideja je došla spontano, već imam i mnoštvo drugih ideja u glavi, ali i na papiru. Ovo je tek početak. U Trstenome gdje sam odrasla i gdje danas živim, moj prapradjed, koji je radio za gospodu u 19. stoljeću, umjesto plaće, dobio je jedan mali maslinik. Moj pradjed 1952. nadokupio je zemlju i to je naš „Bulentin“, s kojim se danas ponosimo. Moj otac Ivo Pašeta je u maslinama nastavio raditi cijeli život. Maslinik je obnavljao 4 puta nakon požara. Svaki put iznova. I tako, smo prije 10-ak godina registrirali OPG.
Primijetili smo kroz bavljenje turizmom kako je sve više i više gostiju zainteresirano za gastro ture, osobito vezane za prošlost i priču o tradiciji. Ideja nam je bila da sljubimo tradiciju i hranu. Korona nam je baš dobro došla, bilo je manje posla i u salonu i u vili pa smo se mogli, više nego inače, posvetiti ovome projektu. U suradnji s DUNEA-om i Turističkom zajednicom, javila sam se na natječaj koji je bio raspisan početkom godine i uspjela. Tako smo odlučili pokrenuti otvorenu kušaonicu maslinovog ulja, u kojoj će se moći kušati različita maslinova ulja i hrana koju spremam, a koja se opet bazira na maslini.
Biti će tu svega pomalo, slanog, slatkog, bićerina… Izuzetno sam ponosna na moj liker od maslina kojemu sam dala ime „Bulentin“, baš po našem masliniku. Svaki dan je novi izazov, testiramo stare ričete, tražimo najbolje. OPG pokriva područje od oko 30 000 kvadrata sa tristotinjak i više različitih vrsta maslina od kojih prednjači lastovka, levantinka i pendolino a imamo i picuju i coratinu. Otac je stup i temelj svega. Samo njegovom voljom i mojom upornošću, tu smo gdje smo sada, priča mi Katija koja se nada da će i njezina djeca, nastaviti obiteljski posao i tradiciju.
Ona već ima mnoštvo novih ideja kako obogatiti ponudu, ali to će biti neka druga, ne sumnjam, jednako uspješna priča.
-Nisam se rodila u bogatoj obitelji. Živjela sam na svjetioniku, gdje je otac radio na sv. Andriji, u Trstenome, uz poštene i vrijedne roditelje. Imala sam u životu dvije jako teške situacije, smrt brata i razvod, ali ono što me cijeli život nosi je ta svijest da mogu raditi ono što volim i time zarađivati za život. Želja mi je u životu ostaviti trag nečega lijepoga i dobroga, što sam sama stvorila. Nije svaki pokušaj uspjeh, ima tu puno neuspjeha, padova, krivih odluka, ali je važno ne odustati. Treba samo dovoljno željeti i htjeti, naravno, uz zdravlje.
