Lucija Leskur mlada liječnica rodom iz Osijeka, nedavno je preuzela ambulantu obiteljske medicine u Stonu, koja je duže vrijeme bila bez liječnika.
Rođena Osječanka, završila je medicinu u Zagrebu, gdje je pod nadzorom odradila i šest mjeseci u ordinaciji obiteljske medicine, a Stonom je zasad oduševljena, kako uvjetima stanovanja tako i ljubaznim mještanima.
Ova 25-godišnjakinja prva je diplomirana liječnica u svojoj obitelji, koja joj je u njezinom izboru zanimanja bila velika podrška. A koliko ju je fakultet pripremio za rad u praksi?
U trenutku kada sam započinjala kliničke predmete dogodila se pandemija. Dugo smo bili zatvoreni i na online nastavi, naravno da se nisam osjećala spremnom nakon završetka fakulteta i da bih voljela da sam imala više praktičnog iskustva. Iz tog razloga sam za prvi posao odabrala rad pod nadzorom, baš kako bih imala vremena uvježbati stvari koje sam propustila. Drago mi je da jesam.
Zašto ste se odlučili doći u Ston u ambulantu?
Za posao u Stonu sam vidjela oglas na burzi, jedan od nekoliko manjih mjesta za koja sam se bila prijavila. Prvo sam od Doma zdravlja Dubrovnik dobila povratni poziv i nakon iznesenih uvjeta sam bez problema prihvatila ponudu. Manje mjesto i manja ambulanta su, po mom mišljenju, dobri uvjeti za početak karijere. Prije toga sam iskusila rad u kapacitetom punoj ambulati u Zagrebu, koja je unatoč tome što je bila odlično organizirana i vođena, bila izazovno radno mjesto.
Kako ste se snašli u Stonu?
Tek je prošlo tjedan dana i rekla bih da sam se dobro snašla oko osnovnih stvari. Osiguran mi je zadovoljavajući smještaj, dotjeran i opremljen pred moj dolazak. Zadovoljna sam i lokacijom. Ambulanta je opremljena, a za sva dodatna unaprjeđenja uprava Doma zdravlja je naglasila da stoji na raspolaganju. Ambulanta zbrinjava malo više od 900 pacijenata, a u ovih nekoliko dana koliko sam ovdje upisali smo i nekoliko novih.
Kako su Vas prihvatili mještani?
Mještani su svi srdačni i od početka su se pobrinuli da se osjećam dobrodošlo. U ambulanti su strpljivi i imaju razumijevanja, ako mi treba malo duže vremena da se snađem, a na ulici lijepo pozdrave i pitaju treba li mi pomoć oko nečega. Odmah su me pitali volim li ribu i morske plodove, mislim da im je bilo dodatno drago kad sam rekla da volim.
Što očekujete od posla u Stonu? Planirate li specijalizirati obiteljsku ili neku drugu granu medicine?
Od posla u Stonu očekujem stjecanje iskustva i vještina, uz dobre uvjete i normalno opterećenje poslom. Najviše sam zainteresirana za specijaliziranje neke od internističkih specijalnosti (npr. endokrinologija), ali i specijalizacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (obiteljska medicina, primarna pedijatrija) su opcije o kojima razmišljam.
Lucija je diplomirala na temu šećerne bolesti i novosti u liječenju iste. A smatra da je uloga obiteljskih liječnika iznimno važna u liječenju ove kronične bolesti, koje je sve više i više, čak i kod mladih te djece.
Drago mi je da se i u trenutnom radu mogu nastaviti baviti šećernom bolešću i dodatno se educirati o tome. Obiteljski liječnik, kao netko tko je prvi kontakt s pacijentom, i onaj koji dugoročno prati pacijenta, ima veliku ulogu u liječenju šećerne bolesti. Od rada na prevenciji šećerne bolesti tipa 2, rada na ranom prepoznavanju simptoma, edukaciji o ključnim higijensko – dijetetskim mjerama, pa sve do uvođenja prve terapije, potrazi za komorbiditetima, koji dolaze uz bolest te vođenju računa da i s prolaskom vremena pacijent i dalje jednako surađuje i vodi brigu o sebi. Sve su to mjere koje obiteljski liječnik provodi u svojoj „običnoj“ ambulanti, a bez kojih ni najbolji lijekovi ne bi mogli pomoći.
Gdje Vi, kao mlada liječnica, vidite prednosti, a gdje nedostatke našeg javnog zdravstva, prije svega primarne medicine?
Prednosti primarne zdravstvene zaštite su poznavanje čovjeka kao cjeline te kontinuirana skrb za pojedinca i članove obitelji. Trenutno je opterećenje poslom za većinu liječnika, i drugih zdravstvenih radnika, veliko te je teže pružiti odgovarajuću skrb.
U slobodno vrijeme nova stonska liječnica čita, gleda filmove i trči, a nada se sudjelovanju na sljedećem Ston Wall maratonu. Tijekom školovanja aktivno je trenirala i karate, kojem se jednom namjerava i vratiti, a ističe kako je riječ o sportu koji ne potiče agresivnost, već uči disciplini i fokusu.
