Vrijeme je od branja maslina, tako smo se i mi uputili u maslinik i to ne bilo koji, nego u šampionski maslinik u Trstenome. Obitelj Batinić potpomognuta prijateljima u jeku je branja. Berači i beračice u krošnjama stabala se ne vide, ali se itekako čuju. Smijeh odjekuje, pogled puca na more, a u zraku se osjeti miris rosne trave i cvijeća, ali i pečenja koje se spravlja na docu, a uskoro će postati marenda za gladne berače.
Metod Batinić i njegova sestra Željka, maslinike su naslijedili od roditelja, kojima su od ranog djetinjstva pomagali oko maslina, loze… Nakon Domovinskog rata obitelj se ozbiljnije dala u sadnju maslina, a rezultat tog rada danas je oko 400 stabala i oko 12 tona ubranog ploda, kao i brojne zlatne medalje i nagrade za kvalitetu ekstra djevičanskog ulja, ali i jedan šampionski pehar s Noćnjaka 2013.
Metod uz vlastitu tvrtku, koja se bavi ugradnjom i montažom sustava za grijanje i hlađenje, maslinarstvo doživljava kao svoj drugi posao.
„Maslina je kao čovjek, ako je dobro hraniš, paziš i njeguješ, ona daje ploda. Ako je izgladnjuješ i ne paziš, onda ne možeš ništa ni očekivati. Gnojenje je jedan od najvažnijih poslova u masliniku. Zimsko, proljetno, a odnedavno i ljetno. Našao sam jedno biljno gnojivo, kojim se tijekom ljetnih sušnih mjeseci maslina prihranjuje preko lista i to je dalo baš dobre rezultate“, objašnjava mi Metod dok šetamo kroz njegove masline pomno poredane u redove po sortama.
U njegovim maslinicima u Trsenome i Buletinu (između Orašca i Trstenog) rastu različite sorte od domaćih starih sorti: oblica, bjelica, lastovka i piculja, ali i talijanke, levantinke i grkinje. Svaka vrsta maslina daje svoje ulje i sva su ona iznimno kvalitetna, ali drugačijega okusa.
A zašto se bere ručno, kad postoje razne sprave kojima bi berba puno brže išla?
“Kad se bere sa treskalicama, maslina odmah mora u preradu, jer ako ostane dan, dva u kašeti, gubi na kvaliteti. Za dobro ulje bitno je da u mljevenje ne idu masline koje su gnjile, ubodene ili stoje duže ubrane. Kad ih uberemo, onda ih prebiremo ručno, i sve koje nisu savršene izbacimo i onda idu u mlin na hladno prešanje. Ljudi često zbog 10-ak litara više ulja smanje kvalitetu, a to se jednostavno ne isplati. Kvaliteta prodaje i formira cijenu”, objašnjava Metod.
Od 2011. ulja OPG-a Batinić sudjeluju na Noćnjaku, međunarodnoj manifestaciji maslinara i uljara. Nakon prve dvije godine srebrenih, do danas osvajaju redom zlatne medalje i priznanja za kvalitetu, a 2013. osvojili su i šampionski pehar.
“Veliko je to priznanje, kad uzmete u obzir što je sve potrebno da bi se osvojilo zlato. U drugom mjesecu uzorke svih naših ulja šaljemo na analizu. Kad dobijemo rezultate to je kao jedna velika paukova mreža podataka. To je preduvjet za sudjelovanje u Noćnjaku, a na samoj manifestaciji 60-ak sudaca kuša uzorke ulja iz jednakih čašica označenih šifrom. Nema tu nikakve mogućnosti varanja. Zato nam je ta šampionska titula, kao i sve medalje iznimno važna”, objašnjava mi gospođa Marina Batinić, koja je trenutno domaćica, a radila je u nekad slavnoj Dubrovkinji. Ona na vatrici priprema marendu za berače, peče meso, reže sir iz ulja, vadi masline spravljene po domaću u moraču.
Osim maslina Batinići imaju i plantažu neprskanih limuna, ali i naranača, a Marina spravlja arancine, limuncine, maremelade…
“U masliniku se nekad znalo okupit i oko 20-ak ljudi, vazda je bilo pjesme i smijeha, i danas je tako, ali neki su nam prijatelji ostarili, ne mogu se više penjat na stabla, a mladi rade”, objašnjava mi gospođa Željka, koja se spretno penje na skale i uživa u obiteljskom druženju.
Njihovu bliskost, veselje i spremnost na zafrkanciju začinjenu s puno smijeha, ne mogu vam dočarati, osobito nakon što je ura na trstenskom zvoniku označila podne, a berači se spustili iz krošanja na livadu u hladu i sjeli za trpezu štogod objedovat, ali i popit.
“Od gusta je ovako radit u prirodi i dobrom društvu. Digneš se ujutro, radiš, jedeš i odmaraš u prirodi, a mi se toliko nasmijemo da netko, tko nas sluša, a ne vidi, može pomisliti da ništa ne radimo”, kaže mi Iris, najmlađa članica ekipe. Iris pomaže roditeljima, a ove godine i više nego inače, jer je zaposlena u jednoj hotelskoj kući koja je trenutno zatvorena. Njezine kćeri Mia (13) i Petra (12) trenutno su u školi, ali i one su dio maslinarske priče. Vikende s obitelji provode u masliniku, a s bakom i djedom redovito posjećuju Noćnjak i već znaju prepoznati kvalitetu pojedinih ulja.
Batinićima pomažu i prijatelji, susjedi Kate i Tomo Štaka. Metod i Tomo prijatelji su i susjedi od djetinjstva, a zajedničko druženje uz rad u masliniku ne propušta se.
Luka, je pridruženi član obitelji. Radi u Metodovoj tvrtki, inače je iz Ljubuškog, pa ga zezaju da je imigrant. I on uživa u masliniku, a prednjači u zafrkanciji.
OPG Batinić godišnje ubere od 12, nekad i 13-14 tona ploda masline, a Metod mi kaže, kako je “bez dobre zime i hladnoće, koja ubija štetnike, teško sačuvat maslinu”.
“Bez zaštite se ne može. Mučimo se na sve načine, zamkama, žutim trakama, vunom, ali moramo koristiti i zaštitna sredstva, naravno onda kad je potrebno i preporučeno, a što je manje moguće. U analizi ulja može se točno vidjeti, ako ste neko sredstvo koristili u krivo vrijeme ili ga stavili previše, takva ulja ispadaju iz kategorije natjecanja na Noćnjaku. Meni je važna kvaliteta, više od kvantitete. Gotova sva moja ulja su ekstra djevičanska, što znači da imaju ispod 0,5 posto kiseline, a ostalo su djevičanska, ona smiju imati do 1 posto kiseline, iznad toga postotka ulje nema oznaku djevičanskog”, objašnjava mi Metod.
“Velika je razlika u okusima ulja pojedine sorte. Ulje od oblica koristimo za kuhanje jer je mekano i lagano. Lastovka, talijanka, grkinja i levantinka su pikantnija ulja za začinjanje. Svako je drugačije i posebno, nekima se više sviđa jedno, nekim drugo, ovisi o ukusu. Mi nemamo problema s prodajom. Imamo stalne kupce, koji već znaju kakvo je ulje. Dođu, napune rosfrajne spremnike i nose ili naruče pa im dostavimo”, priča mi gospođa Marina.
Osim kupaca na veliko, ima i onih kojima je draže uzeti jednu, dvije boce, različitih sorti, pa su Batinići osmislili i etikete za svaku vrstu ulja, koje se nakon prešanja čuva u klimatiziranoj prostoriji bez prozora.
Na pitanje hoće li proširivati proizvodnju, saditi nove maslinike, Metod odgovara.
“Ovo je nama dosta, a nadam se da ćemo imati i nasljednike. Problem s ovim maslinikom je što do njega nema ceste, pa se trenutno ubrane masline dobrom voljom susjeda, preko njihovih zemljišta prevoze do ceste, a dokad će to tako ići? Kad bi bilo puta do maslinika, imalo bi se tu što i obnovit i posadit”, zaključuje Metod Batinić.
Berači se moraju vratiti poslu jer dosta je još stabala neobrano, a ja ću s Iris do njihove obiteljske kuće na rubu Arboretuma. Tamo, dok su vlasnici u polju, kuću čuva umirovljeni policijski pas Alf.
Nakon predivnog jutra u masliniku i druženja s ovim vrijednim i veselim ljudima, vraćanje u ured teško mi pada. Razmišljam kako nam je korona uskratila puno toga, ali nas i podsjetila na veliko prirodno bogatstvo, koje nas okružuje, a koje smo bili zaboravili i sad ga ponovno otkrivamo.
