U OPG-u Letunić u konavoskim Mihanićima, ima, reklo bi se, svakog “blaga Božjeg” iz njihovih baština, ali samo jedan proizvod i to jedan “tikvasti” Paula Letunić zove i u sezoni najavljuje kao svoje – kraljice.
Brojnim kupcima kojima te sočne ljetne ljepotice iz Kraljeve u Konavoskom polju stižu na kućna vrata, ne treba dodatno pojašnjenje. Riječ je o dinjama koje je netko, posve, reklo bi se neprilično, stavio u kategoriju povrća. Jer, kako je oku i nepcu moguće uopće objasniti da se takva crvena svježina puna slatkog sunca i nektara može svrstati u “obitelj tikava”. Kako se, strogo i stručno botanički, kategorizira.
No, zašto uopće i mariti za to? Putem “virtualne place” na kojoj se nadaleko proširio glas o super dinjama iz Kraljeva, često se osjeti nestrpljenje s kojim se očekuju kroz pitanje: Paula, kad će dinje?
Možda i jest malo “nepravedno” za OPG Letunić koji proizvodi “sve”, od paprika, balančana, tikvica, patata, cikle, kukumara, pomadora, ljeti, te svih vrsta kupusa za menestru, zimi, uz brojne sokove, izvrsna vina, ulje i med, na prvo mjesto staviti dinje ili lubenice, kako bi razumjeli svi u Hrvatskoj, ali Pauli to ne smeta. A ni njenim kupcima koji su se uvjerili da ono što im Paula dostavlja na kućna vrata, bez obzira živjeli oni u Konavlima, Župi, Gradu ili Mokošici, nisu “mačke u vreći”. Sve što donese, čisto je, uredno, lijepo “spravljeno”, zimi kupus za menestru, primjerice, domaćica mora tek malo proć’ kroz vodu i stavit u teću.
Paula je “frontman” OPG-a, mi smo je tako nazvali, jer ona je prva u kontaktu s kupcima, iako je posve jasno da iza rada s 10 tisuća loza, 100 košnica meda, 10 tona ubranih dinja, 300 kg posađenih patata, 150 sadnica pipuna…da ne nabrajamo sve, stoji zajedništvo cijele obitelji.
Muža Luke, inače vatrogasca, svekrve Kate koja je još u snazi i do prije korone je išla na placu u Gružu, 19-godišnjeg sina Boža koji je brucoš na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, pa je budućnost opstanka, ali i napretka OPG-a Letunić izgledna, te mlađeg sina Mara sedamnaestogodišnjeg talentiranog nogometaša koji trenutno trenira i igra u Zadru, a pomaže koliko može, kad dođe doma.
Ma, Paula ipak žena drži “tri kantuna kuće”, uz poljoprivredu, tu su i djeca, donedavno ste bili i zaposleni u jednoj trgovini na Zvekovici…
-Pa, ne znam, jest tako, ali ne može čovjek sam da nema pomoć bližnjih i mi smo svi u poslu. Muž i Božo su glavni za lozu i proizvodnju vina, svekrva ubere i spravi za prodaju, potpomažemo se, jedino što ja ne idem u blizinu košnica. Tri puta sam “jedva izvukla živu glavu” kad me ubola pčela… a što se tiče mog donedavnog zaposlenja… jesam, nakon 16 godina sam prestala radit u butizi i dugo sam razmišlja o tom potezu, nije mi bilo jednostavno i bila sam pomalo i zabrinuta. Ali, zasad sam zadovoljna, imamo dosta posla, u planu imamo i još neke familijarne projekte, pa vidjet ćemo…
Plodno tlo u Kraljevu u Konavoskom polju omogućava Letunićima, uz puno rada i truda, da im sve uspjeva.
-Da nema vode, ne bi bilo moguće imati sve ovo. Voda je izvor i polazište svega. A radit se mora, zna to svatko tko se bavi poljoprivredom. Nije lako, ima jako puno posla i svaki je dan novi početak, treba dobro zavrnut rukave za nešto i imat.
A, polijevanje, pesticidi? Može li se bez toga?
-Teško. Mogu vam samo reć’ da sve ono što prodavamo i mi sami doma jedemo. Pazimo kako, kad i koji preparat koristimo.
Paula ne krije ponos što je stariji sin Božo upisao Agronomski fakultet u Zagrebu, ali joj ne pada lako što se “prazni” kuća, iako samo na neko vrijeme. A mlađega je nogomet odveo i prije nekoliko godina. Nakon Goška, igrao je u Hajduku tri godine, a sad je u Zadru, gdje pohađa i srednju školu.
-Kad ga odvedemo u Zadar, ni muž ni ja do doma ne progovorimo ni riječi – iskreno će reći, budući je teško prihvatiti te stalne dolaske i odlaske, unatoč tome što su svjesni da je tako za njega, kao talent koji se brusi, bolje i jedini izbor.
Na Pauli se vidi da joj ništa nije teško. Iako njen ritam dnevni nije lako pratiti. Ovih dana dva puta dnevno razvozi okolo narudžbe, od Konavala do Mokošice, ma je nikad neće vidjet neraspoloženu, ljutu ili bezvoljnu. S prodajom problema nemaju, jer imaju svoje stalne kupce koji uživaju i u toj mogućnosti da verduru iz Konavoskog polja dobiju na kućna vrata.
A, cijene, Paula, žale li se na cijene?
-Kako tko. Istina je da ima ljudi koji su nabili cijene, ja gledam biti umjerena, ne bit’ bezobrazna. Ali, s druge strane i ja kad uđem u neku butigu ne mogu vazda kupit ono što bih htjela jer mi je skupo, nego kupim ono što mogu. Korona je dosta stvari promijenila, mi više ne idemo na placu nego se prilagođavamo vremenu i pružamo kupcima “komod” da im donosimo što trebaju doma. Uvijek ima komentara, ali pokušavamo nekako regulirat cijene da svi budemo zadovoljni.
Dragi moj Dubrovnik net, morate znati da je Kraljevo u Srbiji, a ovo mjesto u Konavlima se zove Kraljeva. Razlog je jasan, kralj je imao najkvalitetnije predjele, kao i beg. Pa su zato česti toponimi kraljeva i bogova.