-Našla sam svoj hobi i terapiju – kaže mi gospođa Aida Saltarić, medicinska sestra, koja je nakon 42 godine radnog staža u zdravstvu uz brigu o obitelji, u mirovini počela izrađivati prekrasne Betleheme. Dok pijemo kavu uz nezaobilazne kolačiće, priča mi ova jaka žena svoj život, pun iskušenja i teških izbora, ali bez imalo gorčine ili žaljenja.
U obiteljskoj kući u Dračevu selu, napravila je u lođi malu radionicu i prije par mjeseci, po prvi put, u ruke uzela lemilicu, i krenula u novu avanturu.
– Obožavam ovo božićno vrijeme, najradije bih da traje cijelu godinu. Vidjela sam na internetu jednog Talijana, koji je od stiropora izrađivao jaslice, a kako je nama od gradnje kuće ostalo raznih materijala, pa i stiropora, odlučila sam pokušati. Nisam nikad prije to radila, ali od djetinjstva sam voljela crtati tušem, oblikovati glinu, raditi nešto s rukama.
Iako je bila odlična učenica medicinske škole, gospođa Aida, nije išla na studije, jer je, kako kaže, umjesto studija, odabrala ljubav i nije joj žao jer sad ima svoje divne sinove Matka i Mila te dvije unučice. Nakon dugih godina rada; prvo u pedijatrijskoj ambulanti na Batali, zatim u Bolnici, pa iza rata u ambulanti u Mokošici te potom i na Hitnoj pomoći; ove je godine otišla u mirovinu.
– Sad nekako imam puno vremena, pa se bavim onim što me veseli i ispunja. Ovi Betlehemi su mi odlična terapija, ali i veliko zadovoljstvo. Svaki je drugačiji. Prvo izradim podlogu i osnovni oblik od stiropora, onda ih obložim cementom, a kad se osuše počinje uređivanje, oslikavanje, ukrašavanje. Koristim sve materijale koje nađem: stiropor, karton, pluto, drvo… Mahovinu uberem, pa je potpuno osušim i lakiram, lakom za kosu. Tako može zauvijek ostati zelena i u jednom komadu. Pomažu mi i moje unučice Luke i Erin, koje su me naučile koristiti silikonski pištolj, kad sam tek počinjala.
Osim Betlehema, izrađuje i božićna sela, koja njezine unučice posebno vole, a svaka kućica u selu, osim što je do detalja dotjerana, ima i osvijetljene prozore.
–Neki su Betlehemi onako pustinjski, kakav ustvari i jest krajolik Svete zemlje, gdje se Isus rodio. Neki drugi su mediteranski, dalmatinski s kamenim međama i kupusom koji u njima raste. A božićna sela su više nekako sjevernjačkog tipa, drvene kućice s velikim prozorima… Zabavljam se osmišljavajući detalje, jedino imam malo problema sa figuricama, koje su poprilično skupe. Bavim se idejom da napravim kalupe za figurice i sama ih izradim sljedeće godine. Vidjet ćemo.
Gospođa Aida rođena je Stonka, a Božić u Stonu za nju je nešto posebno.
-Obožavam moj Ston. Božić i Veliki petak su blagdani koji se u Stonu slave posebno, nigdje drugdje nije tako. U mom djetinjstvu nije bilo, kao danas, bezbroj ukrasa za jelke. Na bor smo vješali bombone u šarenim omotima, koje bi im poslao dundo iz Švedske. No taj ugođaj pjesme, druženja i slavlja, obiteljske trpeze i mirisa kolača, ostao je duboko utisnut u mom sjećanju. Vjerojatno zato obožavam Božić.
Osim svega nabrojanog, Aida cijeli život piše, pa su njezine pjesme objavljene i u zborniku Društva dubrovačkih pisaca, a obožava praviti i božićne kolačiće. Kako se Božić primiče sve je više priprema i lijepih poslova u kojima Aida Saltarić uživa. Njezini Betlehemi uistinu su prava remek djela spretnosti i mašte, originalni dar za ispod bora, koji su mnogi članovi njezine šire obitelji i prijatelji s radošću primili.