I ova godina iza nas, druga za redom, obilježena je pandemijom koronavirusa, koja nam je svima promijenila način života, ali i odnijela mnoge živote dragih nam ljudi. Nekih od njih, koji su svoje živote utkali duboko u memoriju Grada, prisjetit ćemo se u ovom tužnom pregledu godine.
Početkom siječnja, napustio nas je u 73. godini života zapovjednik obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu, general bojnik Nojko Marinović. Čovjek kojemu dugujemo veliku zahvalnost za uspostavljanje obrane Grada 1991., koji je nagrađen brojnim ordenima i priznanjima, no ono što se posebno pamti su njegove mirnodopske riječi: “Našu djecu i mladež treba učiti da pamte, ali ne i da mrze, jer pamćenje je alat, a mržnja golemi teret.”
15. siječnja preminuo je Bariša Krekić (1928.-2021.), rođeni Dubrovčanin, nedvojbeno jedan od najistaknutijih suvremenih povjesničara Dubrovnika, koji je djelovao u inozemstvu, ali nikad nije prekinuo vezu s rodnim Gradom. Za njegov opus karakteristično je nadilaženje tradicionalnog fokusa na političku povijest Dubrovnika i otvaranje temama iz društvene i gospodarske povijesti, ali i povijesti žena i svakodnevice. Prof. Krekić 2015. Zavodu za povijesne znanosti u Dubrovniku velikodušno je donirao preko tristo vrijednih knjiga iz svoje biblioteke, stavivši ih na raspolaganje istraživačima.
19. siječnja u Zagrebu je preminuo dr. Mario Kerner, Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom, ginekolog kojeg pacijentice pamte kao staloženog i stručnog, a suradnici kao velikog prijatelja i suradnika. Kerner je od 1999. godine bio zaposlen na Klinici za ginekologiju i porodništvo KB Sveti Duh.
19. siječnja preminuo je poduzetnik Antun Kralj. Za vrijeme Domovinskog rata bio je predsjednik Kriznog štaba Cavtat i kao takav zarobljen i odveden u logor Morinje. Poslije rata postao je poduzetnik, te bio član Poglavarstva Općine Konavle.
Prvog dana veljače napustio nas je u 71. godini Đuro Savinović, jedan od naših najvećih vaterpolista, kapetan jugove zlatne generacije s početka ’80 prošlog stoljeća i jedan od najboljih igrača kluba od njegova osnutka. S Jugom je osvojio dva naslova prvaka države kao i naslov prvaka Europe 1980. godine. Za reprezentaciju bivše države odigrao je 150 utakmica. Nakon igračke karijere, krenuo je u trenerske vode.
U subotu 6. veljače zauvijek nas je napustio gospar Jozo Ajduković, dugogodišnji hornist u Dubrovačkom simfonijskom orkestru te je nadzornik i arhivist orkestra. Brojne generacije Dubrovnika i okolice pamtit će ga kao omiljenog profesora koji ih je učio svirati tamburicu, kao voditelja zborova i brojnih tamburaških i mandolinskih sastava. Dubrovački simfonijski orkestar zahvaljujući njemu danas ima bogatu arhivu fotografija koje su često jedini tragovi velikih imena koja su nekoć gostovala u Gradu.
8. veljače u 69. godini života napustio nas je Ante Mrvica, profesor i pomorac, dugogodišnji koordinator Jadrolinije za plovno područje Split – Dubrovnik. Navegavao je od svoje 18. godine punih 15 godina, a onda je nastavio svoje obrazovanje.
“Neki ljudi misle da je pametnije trošiti na robu, auta ili mobitele, ali ja sam se uvjerio da je svaka kuna koju sam dao u obrazovanje višestruko vrjednija. Nema veće satisfakcije.”, govorio je Mrvica, dobitnik brojnih priznanja i nagrada.
9. veljače u 57. godini života umro je Jugov trener Vido Bogdan. Nakon što je kao igrač prošao kroz sve uzrasne kategorije kluba, kao vrlo mlad se prihvatio trenerskog posla pod paskom legendarnih jugovih trenera. U klubu je bio i u najtežim ratnim vremenima, a krajem devedesetih bio je i izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske. Iz Juga je otišao u susjedni Bellevue, a nakon toga je petnaestak godina radio kao trener u Italiji. U Hrvatsku se vratio kao trener Gusara iz Mlina, a prije pet godina vratio se u svog Juga. Njegov osmijeh, nepopravljivi optimizam i ljubav prema djeci nikad nećemo zaboraviti.
11. veljače preminuo je u Zagrebu u 80. godini Ivan Tenešek, samozatajni arhitekt kojemu je Grad bio drugi dom. Na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu proveo je čitav svoj radni vijek, a na posao je dolazio i nakon što je otišao u mirovinu. Bio je dio različitih istraživačkih ekipa koje su radile na mnogim spomenicima Dubrovačke biskupije, a njegov najintenzivniji angažman bio tijekom arheoloških istraživanja dubrovačke prvostolnice, nakon potresa 1979., kad je u podzemlju otkrivena prethodna romanička te još ranija bizantska katedrala.
U Zagrebu je u petak, 12. ožujka navečer, u dobi od 86 godina preminuo jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista, olimpijski pobjednik i član Kuće slavnih vodenih sportova, Ivo Trumbić. Rođeni Splićanin hrvatskom je vaterpolu doprinio u rodnom gradu, u Zagrebu, u Dubrovniku, ali i u Europi. Kulminacija igračke karijere bile su mu Olimpijske igre u Ciudad de Mexicu 1968. na kojima je osvojio zlato i proglašen i najboljim igračem cijelog vaterpolskog turnira. Proglašen je i najboljim braničem na svijetu 1964. Za reprezentaciju bivše države je odigrao 159 utakmica u razdoblju od 1959. do 1969. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, bio je trener dubrovačkog Juga kojeg je odveo do dva naslova državnog prvaka (1981. i 1982.), te jednog Kupa (1981.) Dobitnik je i najvećeg sportskog priznanja kojeg dodjeljuje Republika Hrvatska, Državne nagrade Franjo Bučar za životno djelo 2020.
14. ožujka umro je Franko Burmas, prvi dubrovačko neretvanski dožupan, koji je u zahtjevnom ratnom vremenu bio jedan od važnijih ljudi naše Županije. Rođen je u Blatu 1932., školovanje je nastavio u Sinju i Splitu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od djetinjstva vezan uz brodove i more i svoju profesionalnu karijeru vezao je za njih radeći u brodarskim poduzećima u Korčuli i Rijeci. Pisao je stručne radove iz oblasti pomorskog prava, pomorstva, ribarstva i ribarskog običajnog prava. 1993. prihvatio je dužnost dožupana Dubrovačko-neretvanske županije. Svojim dugogodišnjim radom zaslužio je mnoga priznanja.
23. ožujka preminuo je Dubravko Čikor, legenda hrvatskog automobilizma. Svoju je vozačku, natjecateljsku karijeru počeo u automobilu Zastava 750, fiću. Potom su zaredali uspjesi osvojena prvenstva i utrke na domaćoj, ali i europskoj automobilističkoj sceni. Aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu, a volana se uhvatio opet 1993. i od tada do 1997. godine, zabilježio sve pobjede na brdu i krugu. Vozačku karijeru je zaključio 2008. osvojivši Zlatnu kacigu. Bio je jedan od osnivača te predsjednik današnjeg Auto kluba Dubrovnik Racing. Bio je i jedan od čelnika hrvatskog automobilizma. Godine 1996. je odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
23. ožujka iznenada je preminuo bivši direktor Vodovoda Ljubomir Medaković. Dužnost direktora Vodovoda preuzeo je krajem 2013. godine, a ostat će zapamćen i kao veliki ljubitelj sporta. Bio je na čelu Atletskog kluba Dubrovnik, a tu dužnost preuzeo je 2014.
24. ožujka napustio nas je veliki kazališni redatelj Joško Juvančić – Jupa u 85. godini života. Od 1960. zaposlen je na Akademiji dramskih umjetnosti, od 1967. je profesor režije. Režirao je u više hrvatskih kazališta: zagrebačkome HNK-u, Dramskome kazalištu “Gavella”, kazalištu Komedija, Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku te često na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bio ravnatelj dramskoga programa od 1986. do 2001. Njegove se predstave pamte, a nagrade koje je dobio teško je pobrojati u ovako kratkom tekstu. Ono što je sigurno jest da će Jupa ostati u sjećanju svih Dubrovčana koji imaju ikakvog dodira s kazalištem, a velikim slovima njegovo ime bit će zapisano u povijesti hrvatskog kazališta.
26. ožujka napustio nas je i naš dragi kolega, novinar Dubravko Cota u 70. godini života. Bio je urednik Dnevnika Radio Dubrovnika od 1978., redakcije Radio Dubrovnika tijekom Domovinskoga rata te informativnih emisija Tako to oni rade; Gore, dolje i obratno; te kontakt-emisije Otvoreni studio i Pogledi. Ostavio je i važan trag u javnom i posebno sportskom životu Grada, kao pročelnik za kulturu, obrazovanje i sport, urednik Lausa, a svoju ljubav prema sportu ugradio je u Vaterpolo kluba Jug i NK GOŠK-Jug.
8. svibnja preminuo dubrovački zlatar Boris Filičić, dugogodišnji predsjednik tog Udruženja obrtnika, koji je svojim životom i radom dao značajan doprinos razvoju obrtništva u našem Gradu.
22. svibnja preminuo je gospar Joško Radica, pravnik i dugogodišnji predsjednik Upravnog vijeća Zaklade Blaga djela. Autor knjige Sve naše Dakse i Istine nikad dosta – Nova saznanja o zlodjelima jugokomunista na jugu Hrvatske u kojima je istražio temu likvidacija, utemeljeno na dokumentaciji u Dubrovniku i okolici od dana oslobođenja Dubrovnika i počinjenja zločina u listopadu 1944. do 1974.
8. travnja preminuo je u 91. godini života prof. dr.sc. Stijepo Obad. Diplomirao je povijesnu grupu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1960. izabran je za asistenta u Historijskom institutu JAZU u Dubrovniku, a četiri godine kasnije za sveučilišnog predavača na Katedri za opću povijest Filozofskog fakulteta u Zadru, Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je godine 1966. na istom fakultetu. Autor je ukupno 240 radova, od kojih 60 znanstvenih i 180 stručnih radova, 8 knjiga od kojih jedna na engleskom jeziku i jedna u drugom izdanju. Uredio i priredio za tisak više zbornika znanstvenih radova i drugih znanstvenih i literarnih dijela. Aktivno sudjelovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima.
1. kolovoza napustio nas je Miše Martinović, jedan od najvećih hrvatskih glumaca koji je svoj životni i radni vijek najviše vezao uz Dubrovnik, Kazalište Marina Držića i Dubrovačke ljetne igre, iako je svojim potencijalom mogao osvajati i osvojiti sve kazališne daske zemlje u kojoj je živio. U Dubrovniku je završio klasičnu gimnaziju 1944., a potom je bio sudionik križnoga puta. Zbog čitanja biskupskoga pastirskog pisma osuđen je 1946., amnestiran 1948. i potom zaposlen kao knjigovođa. Od 1949. sudjelovao je u predstavama Narodnoga kazališta u Dubrovniku (danas Kazalište Marina Držića), a u stalnom je angažmanu od 1950. Sezonu 1956/57. proveo je u Dramskome kazalištu »Gavella«. Kontinuirano sudjeluje u predstavama Dubrovačkih ljetnih igara. Istaknuo se mnogobrojnim ulogama u djelima dubrovačkih pisaca. Režirao je nekoliko predstava, glumio na radiju i televiziji te na filmu.
3. kolovoza u Dubrovniku je preminula istaknuta muzikologinja Zdenka Kapko-Foretić u 82. godini života. Rođena je u Ohridu. U Zagrebu je maturirala i završila Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog (klavir), a potom je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala na Odsjeku za povijest glazbe. Na sveučilištu u Kölnu nastavila je studij muzikologije, povijesti umjetnosti i fonetike te je 1973. završila doktorat filozofskih nauka. Svojim je doprinosima sudjelovala u brojnim časopisima i izdanjima, među ostalim u enciklopediji Rheinische Musiker… Bila je suradnica 3. programa Hrvatskoga radija, kao i radija Westdeutscher Rundfunk 3, Deutschlandfunk, Hessischer Rundfunk te Deutsche Welle. Prevodila je s hrvatskog na njemački.
17. kolovoza napustio nas je glazbenik Davor Erceg u 53. godini života. Ostat će zapamćen u sjećanjima brojnih generacija Dubrovčana kao pjevač kultne Crne udovice. Kasnije se priključio bendu Atlantida, a 2004. godine objavio je album prvijenac “Rovinan”. Njegov glas i umjetnička interpretacija teško će se zaboraviti.
4. rujna preminuo je dubrovački kožar Jusuf Joldo u 72. godini. Desetljećima je bio jedini kožar sa svojom kožarijom u Širokoj ulici. Pratio je europske i svjetske trendove u tom zahtjevnom poslu. Uz sve to, bio je omiljen kod mnogih ne samo zbog svojih proizvoda i robe, nego i zbog svojeg pravog gosparskog odnosa i prema mušterijama. S njime je nestala i posljednja, prava kožarija i još jedan komadić onog identiteta Grada.
9. rujna napustio nas je građevinski inženjer Božo Letunić u 76. godini života. Ostat će zapamćen kao prvi ravnatelj Zavoda za obnovu Dubrovnika, gdje je djelovao do 1994. Tijekom svog radnog vijeka bio je veoma angažiran u svojoj struci, bio je predsjednik Društva građevinskih inženjera Dubrovnik, koje ga je nagradilo nagradom za životno djelo, a bio je i član nacionalnog Savjeta građevinskih inženjera. Dubrovačka javnost će ga pamtiti i kao stručnjaka koji se uvijek očitovao o aktualnim pitanjima i temama važnim za život zajednice iz svoje struke.
18. rujna preminuo je don Grgo Tomić u 83. godini života i 55. godini svećenstva. Pučku školu pohađao je u Seonici/Konjic, gimnaziju u Dubrovačkom sjemeništu, a teologiju je studirao u Zadru i Splitu. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1967. Nakon završetka studija bio je kapelan u župi sv. Mihajla u Lapadu. Zatim je služio kao župnik u Osojniku, Liscu, a skrbio je i za župu Smokovljani. 1978. godine vratio se u Lapad, gdje je ostao dvadeset i šest godina. Od 2004. je preuzeo župu sv. Ilara u Mlinima i tu je ostao deset godina. U mirovinu je pošao 2014. Na Kandeloru 2016. uveden je u službu kanonika obnovljenog Stolnog kaptola Svete Marije Velike u Dubrovniku. Zlatnu misu proslavio je 2017. u Lapadu.
22. rujna je preminuo je Damir Jovičević, kapetan legendarne Slavije koja je u opkoljeni Dubrovnik donosila nadu. Zapovjednik na Jadrolinijinom trajektu Slavija tijekom 90-ih, prije 30 godina predvodio je Konvoj Libertas, koji je probio blokadu Dubrovnika u Domovinskom ratu.
Rođen je u Osijeku, po majci je Hrvat, a po ocu Crnogorac, te je do 1990. živio u Crnoj Gori, gdje su ga dugi niz godina zbog njegove uloge u Domovinskom ratu smatrali nacionalnim izdajnikom. Nakon završene pomorske škole u Lošinju u Jadroliniji je počeo raditi 1968., od 1978. je kapetan, a 1987. postaje zapovjednik broda Slavija koji je plovio između Rijeke i Dubrovnika. Od 2008. je u mirovini te je živio u Kostreni pokraj Rijeke.
30. rujna u Zagrebu je preminula dramaturginja Mira Muhoberac. U rodnom Dubrovniku, živeći u obitelji intelektualaca, profesora, umjetnika, sportaša i novinara, Muhoberac završava osnovnu školu, gimnaziju i glazbenu, plesno-baletnu školu, sve s prosjekom 5,0, te intenzivno trenira plivanje, osvajajući prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima za Plivački klub Jug iz Dubrovnika, u statusu vrhunske sportašice. U Zagrebu istodobno upisuje, kao prva na prijamnim ispitima, i diplomira Akademiju za kazalište, film i televiziju i Filozofski fakultet. U Zagrebu upisuje i završava dva poslijediplomska studija, a na Karlovu sveučilištu u Pragu završava doktorat iz teatrologije-dramaturgije usporedno sa studijem bohemistike. Kao diplomirani dramaturg, teatrolog, redatelj, profesor hrvatskoga jezika i književnosti i diplomirani komparatist književnosti paralelno radi u profesionalnim kazalištima i na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, kao dramaturg na predstavama, umjetnički suradnik redatelja, kazališni dramaturg, redatelj, jezični savjetnik te kao predavač i profesor, najviše na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i inozemstvu. Teško je nabrojati što je ona sve radila, za što je sve zaslužna, no izdvojit ćemo nekoliko za Dubrovnik bitnih funkcija. Suutemeljiteljicom je Doma Marina Držića u Dubrovniku, članicom Odbora Doma Marina Držića od njegova osnutka, suutemeljiteljicom nagrade Držićev zlatni pečatnjak. Bila je i dramatrurginja i ravnateljica Kazališta Marina Držića, osmislivši repertoar i život kazališta kao živu poveznicu baštine i suvremenosti, utemeljivši Scenu Noćnik, ponovno pokrenuvši Mali Marin Držić.
4. listopada preminuo je kapetan Drago Vojvodić, omiljeni profesor dubrovačkih pomoraca. Nastavnik i kapetan, imao je životni put klasičnog profesionalca koji je kao časnik i kapetan proveo više godina na palubama i zapovjedničkim mostovima brodova što su plovili po svim morima svijeta, a potom se posvetio u obrazovanju budućih kapetana. Kap. Drago Vojvodić nesebično je svoje znanje prenosio generacijama budućih časnika i kapetana. Sudjelovao je u obrazovanju budućih pomoraca 27 godina.Predavao je kolegije Navigacija I. i Sigurnost na moru. Umirovljen je 1. siječnja 2005.
13. listopada preminuo je don Pero Butigan, umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije u 87. godini života i u 59. godini svećeništva. Rođen je u Prapratnici, župa Hutovo. Pučku školu polazio je u Hutovu, gimnaziju u Dubrovniku, teološki studij u Zagrebu, a za svećenika je zaređen je u Dubrovniku 29. lipnja 1963. Godine 1964. imenovan je župnikom u Mandaljeni, u kojoj je ostao više od dvadeset godina. Sljedećih dvadeset i pet godina svećeničke službe proveo je na otoku Korčuli. Umirovljen je 2012. , a 2013. proslavio je svoju „zlatnu“ misu.
15. listopada iznenadno je preminuo u 69. godini života Željko Kulišić. Na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku završio je studij te postao inženjer brodostrojarstva. Nakon 20 godina plovidbe na stranim brodovima u svojstvu upravitelja stroja, pred početak Domovinskog rata, zapošljava se u komunalnoj tvrtki Čistoća, kao tehnički direktor. Potom postaje prvi poslijeratni pročelnik za komunalne djelatnosti. Unutar 16 godina rada u Hrvatskim vodama, dvije godine je bio i dožupan Dubrovačko-neretvanske županije. Bio je i predsjednik podružnice Hrvatski domobran Dubrovnik koja je 2013. pokrenula ekshumacije na Jakljanu.
30. listopada napustio nas je don Stjepan Kordić, svećenik Dubrovačke biskupije u 82. godini života i 57. godini svećenstva. Pučku školu polazio je na Širokom Brijegu (nekoć Lištici), a gimnaziju u Dubrovniku. Teologiju je studirao u Zadru i Pazinu, a za svećenika je zaređen u Dubrovniku 27. lipnja 1965. Pastoralno djelovanje započeo je u župi Stravča 1965. Zatim je preuzeo župu Čara na otoku Korčuli gdje je ostao četiri godine. Od listopada 1970. bio je župnik župe Donja Vrućica (s Dubom), gdje od prosinca 1974. vršio i službu dekana Pelješkog dekanata. Nakon Domovinskog rata i oslobođenja Konavala od srpsko-crnogorske okupacije u listopadu 1992. vratio se u Konavle gdje je postao župnik u opustošenoj župi Čilipi. Uz pomoć vjernika obnovio je crkvu sv. Nikole i ponovno izgradio župnu kuću, koju je okupacijska vojska bila spalila i uništila do temelja. Nakon sedam godina službe u Čilipima don Stipe je otišao iz ove župe i 1999. godine preuzeo brigu za župu Svetog Spasa (danas župa Presvetog Spasitelja) u Mokošici. Godine 2015. proslavio je zlatni svećenički jubilej i nakon toga otišao u mirovinu.
Bio je zaljubljenik u motore, pa je rado blagoslivljao druge motoriste i njihove motore kako bi sigurno vozili i sretno stizali na odredišta.
2. studenog u 61. godini života preminula je novinarka i urednica Radio Dubrovnika Adriana Tomašić. Iako rođena Dubrovkinja, odrastala je u Zagrebu završivši Višu grafičku školu, a potom i studij Komunikologije na Sveučilištu u Dubrovniku, gdje je bila vanjska suradnica. Na Radiju je počela raditi 1991. te je tijekom Domovinskog rata uređivala emisije za branitelje, a njen profesionalni rad i angažman u tim teškim vremenima je prepoznat i od strane zapovjedništva Južnog bojišta koje ju je nagradilo posebnim priznanjem. Uz brojne novinarske zadatke koje je obavljala uvijek krajnje odgovorno, Adriana je kao urednica potpisala i veliku monografiju povodom 70-te godine od osnivanja Radio postaje Dubrovnik.
6. studenog preminuo je Nikola Beusan, pomorac, profesor, višegodišnji lučki kapetan te festanjuo Feste sv. Vlaha. Čovjek koji je ostavio trag kao čovjek i kao vrhunski stručnjak za more koje je iznimno volio, kao i Dubrovnik. Nikola Beusan rođen je u Dubrovniku 18. travnja 1954. godine. U Dubrovniku je završio osnovnu, srednju pomorsku i Višu pomorsku školu, te u Rijeci Pomorski fakultet. Tijekom 1974. godine plovio je na parnom brodu. Od 1977. godine, pa do 1990. godine plovio je na brodovima Atlantske plovidbe. 1991. godine zaposlio se u Lučkoj kapetaniji Dubrovnik u svojstvu Republičkog inspektora sigurnosti plovidbe. Od 1999. godine obavljao je inspekcijske preglede stranih brodova koji dolaze u Dubrovnik. Bio je dugogodišnji obnašatelj dužnosti lučkog kapetana u Kapetaniji Dubrovnik. Cijelo desetljeće bio je i stručni suradnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku, nesebično prenoseći svoje stručno znanje, godinama stjecano u plovidbi, mladim generacijama. Pamtiti ćemo ga i kao jednog od festanjula Feste sv. Vlaha.
11. studenog preminuo je u 73. godini života istaknuti djelatnik u turizmu Neven Jerković. Rođen 27. svibnja 1949. u Vrgorcu. U Pločama završava osnovnu školu i Gimnaziju, a potom studira brodogradnju na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i turizam na Višoj turističkoj školi u Dubrovniku. Cijeli radni vijek od 1968. provodi u turizmu radeći u Hrvatskoj poslove pomoćnog radnika, recepcionara, šefa recepcije, direktora hotela, predsjednika uprave hotelskog poduzeća, direktora putničke agencije te direktora regije inozemnog koncerna organizatora putovanja, a u 12 godina rada u inozemstvu, od 1989. do 2000., pomoćnika direktora putničke agencije u Zurichu, direktora putničke agencije u Pragu i Bratislavi i direktora predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Pragu i Bratislavi. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu voditelj je smještajnog objekta u sportsko-novinarskom naselju Dobrinja. U tiskanim i elektronskim medijima je objavio preko 600 stručnih članaka i putopisnih reportaža. Autor je knjiga „Putnički krstaši u Dubrovniku 1 i 2″, te „Putnički krstaši u Dubrovniku 3 – brodarska društva“.
20. studenoga preminuo je u 82. godini života Husein Mehaković – Huso, omiljeni profesor tjelesnog i trener PK Jug. Kroz svoj rad odgajao je generacije učenika i mladih plivača.
28. studenog preminuo je Mladen Beš, legenda Grada. Bio jedan od onih starinskih zaljubljenika u Grad, uvijek spreman na škerac i humor, jedan od knezova izabranih u Republici Porporela, pokretač fb stranice Rekla Kazala Dubrovačke kronike koji je svojim objavama i nostalgijom nasmijavao i rastuživao, a ponekad i ljutio svoje sugrađane. Starije generacije pamte ga iz brojnih dubrovačkih kafića u kojima je radio, najviše iz nekad kultnog “Talira”, a svakodnevno ga se moglo vidjeti u nekom điru Gradom. Takvih ljudi gotovo da više u Gradu i nema, stoga će faliti…, napisao je Neno Kera,povodom smrti Beša.
10. prosinca preminuo je dubrovački profesor, pisac i kulturni povjesničar Tomislav Kuljiš. Rođen je u Dubrovniku, gdje je i maturirao. Na zagrebačkom Filozofskom fakultet diplomirao je južnoslavenske jezike i književnost te povijest umjetnosti na zadarskom Filozofskom fakultetu. Magistrirao je na poslijediplomskom studiju Zagrebačkoga sveučilišta u Dubrovniku. Predavao u školama u Cavtatu od 1956. te Dubrovniku od 1963. do umirovljenja 1996.
Objavio je knjigu o hrvatsko-srpskim jezičnim prijeporima Jezik naš hrvatski; roman o Domovinskom ratu u Dubrovniku Vila klicati neće, monografiju o Sorkočevićevu ljetnikovcu na Lapadu “Mleci” na Lapadu, zbirku zavičajno situiranih novela o sudbinama obilježenima komunističkim ideološkim pritiscima Vjetar ide za suncem. Piše eseje o Gunduliću te prozu u književnim časopisima. Uredio je spomenicu Gimnazija ponovljena Dubrovnik 1996. Suosnivač je Društva dubrovačkih pisaca 2009.
17. prosinca napustio nas je skladatelj i dirigent maestro Pavle Dešpalj u 87. godini života. Njegov je umjetnički rad bio uvijek usko vezan za Dubrovnik i njegovu glazbenu tradiciju, a često je vodio naš Orkestar u nezaboravnim koncertima. Upravo je zbog tog velikog traga dobio titulu počasnog dirigenta DSO-a. Dešpalj je rođen u Blatu, no glazba ga je odvela na studij na Muzičku akademiju u Zagrebu gdje je diplomirao kompoziciju 1960. u klasi prof. Stjepana Šuleka. Od tada pa sve do danas njegova umjetnost intenzivno živi pred hrvatskom i međunarodnom publikom kroz žive izvedbe i studijske snimke, a koje su postale nezaobilazne u hrvatskom glazbenom kanonu.
