“Treći ključ” – knjiga za povijesnu šetnju Župom dubrovačkom

Predstavljanje “Trećeg ključa” bilo je puno više od običnog predstavljanja nove knjige autora Vedrana Mezeia, po struci diplomiranog ekonomiste nastanjenog u Mlinima, a koji je vokacijom umjetnik – obuzet glazbom i pisanjem. Bio je to događaj koji je nazočnima unio ljepost u život iz više razloga – mnogi među publikom su po prvi put vidjeli gdje se nalazi i kako je izgledao nekada ljetnikovac u Beterini, čitavom predjelu nazvanom po jednom od najdugovječnijih njegovih vlasnika, predavanje koje je o povijesti tog ljetnikovca ali i ostalim ladanjskim zdanjima i arhitekturi u Župi dubrovačkoj održao povjesničar umjetnosti Ivan Viđen bilo je iznimno zanimljivo i edukativno, a i ideja da izdanje jedne knjige može inicirati obnovu ovog zdanja, ali i turistički đir do nje, također veseli budući Župi dubrovačkoj nedostaje takve vrste sadržaja kojom bi se i ona mogla brendirati vrijednom baštinom i povijesnim pričama. Ugodnom ozračju na taraci nekadašnjeg ljetnikovca značajno je pridonijela glazba Lingua France i degustacija vina vinarije Crvik. Program je vodila Katarina Barović koja je bila i moderatorica predstavljanja knjige.

Nova knjiga Vedrana Mezeia posve je različita od njegove prve “Tu sam” koja je bila autorovo duhovno putovanje smješteno u neka različita odredišta, a ovo je roman u kojemu se na zaigran način isprepliću dvije radnje – jedna smještena u vrijeme Dubrovačke Republike s autentičnim povijesnim likovima u čijim je opisima i životima autoru bila velika pomoć Ivana Viđena, te druga, fiktivna, smještena u ovaj naš živući trenutak. Nit koja povezuje i jednu i drugu, ali i koja je bila osnovna motivacija da se autor ponovno uputi na izazovni spisateljski put je zapravo preispitivanje pojma slobode i nekog časnog kodeksa življenja i djelovanja da bi svima koji dijele ovu zemlju ispod istog nebeskog svoda bilo ljepše.

Iako knjiga obiluje detaljima iz života povijesnih ličnosti iz Dubrovačke Republike veliki dio njene radnje se odvija u Ljetnikovcu u Beterini a autor je fasciniran što je u njemu neko vrijeme, kod svog dunda, vlasnika kuće, boravio i Ruđer Bošković.