Barbara i Suzana upoznale su se sasvim slučajno, spletom pandemijskim okolnosti te ubrzo potaknute uvođenje viza za digitalne nomade i vlastitim iskustvima, odlučile iskoristiti pojavu novog tržišta. Otvorile su agenciju koja pomaže digitalnim nomadima sa svime što im je potrebno, od administracije, pronalaska smještaja do učenja jezika. Kako su iskoristile svoja iskustva i odlučile se upustiti u novu poslovnu pustolovinu, usprkos nesigurnosti vremena u kojem živimo, razgovarali smo s jednom od osnivačica, Barbarom Lončarić Lučić.
Barbara je vlasnica turističkog obrta u Dubrovniku te pedagog po struci, dok je Suzana odvjetnica koja živi i radi Londonu, inače podrijetlom iz Australije, a za Hrvatsku je vežu obiteljski korijeni.
Kako ste se upoznale i kako je došlo do poslovne suradnje?
– Ideja je zapravo došla sasvim spontano. Upoznale smo se u Dubrovniku za vrijeme prvog lockdown-a. Suzana je upravo u tom periodu došla u Hrvatsku posjetiti obitelj, a zbog zatvaranja granica ostala je u Hrvatskoj na četiri mjeseca. Kroz cijeli taj period radila je online i bila i sama digitalni nomad što ju je potaknulo na razmišljanje o potencijalu Hrvatske kao destinacije za digitalne nomade. Kroz taj period pomogla sam joj da doživi Dubrovnik na autentičan način, a Suzana je potom došla na ideju da bi svaka osoba koja dođe živjeti ovdje na duži period trebala imati isto iskustvo – da bi se trebala osjećati kao lokalac, tako istražiti mjesto, uroniti u našu kulturu i saživjeti s Gradom. Naučila je puno o našoj kulturi i povijesti, ritualu ispijanja kave, o fjaci, a počela je i osjećati južinu.
Zajedno su odslušale konferenciju za digitalne nomade koje se u listopadu odvijala u Dubrovniku, na kojoj su saznale sve vezano uz “vizu za digitalne nomade” te su potom otvorile agenciju Adriatic Sea Change.
S obzirom na nesigurnost vremena u kojem živimo jeste li imalo oklijevale prilikom?
– Kad je Suzana predložila ideju, odmah sam pristala. I Suzani i meni ovo je drugi posao. Ona je odvjetnica u Londonu, a ja sam u turistički vodič. Zahvaljujući koroni i izostanku turizma kakav poznajemo u Dubrovniku, imala sam dosta vremeni posvetiti se našoj agenciji. Da nije bilo korone nisam sigurna da bi uspjele realizirati projekt. Svaki početak je bio težak, pa tako i naš. Tijekom prvih par mjeseci, osluškujući tržište iskristalizirale smo naše usluge. Digitalni nomadi su oduševljen idejom specijalizirane agencije koja nudi širok spektar usluga poput pomoći s papirologijom, pružanja lokalnih aktivnosti i doživljaja, učenja jezika. Pri tome nismo orijentirani samo na one koje ću u Hrvatskoj ostati godinu dana, koliko im maksimalno omogućuje ovakav tip boravka, već i na one koji će boraviti ovdje mjesec, dva, tri.
Koje im usluge pružate, u čemu im sve pomažete?
– Pomažemo im s odrađivanje svega oko administracije i papirologije od predaje samog zahtjeva za vizu, koji se zasad odvija online, a nadajmo se da će se još pojednostaviti, prijevoda dokumenata, komunikacije s ambasadama, otvaranja računa, iznajmljivanjem smještaja, upoznavanja mjesta boravka, sudjelovanja u lokalnim aktivnostima, radionicama…Paketi koje trenutno nudimo uključuju učenje hrvatskoj jezika, ture po maslinicima kako bi se upoznali s njihovom preradom i proizvodnjom ulja, odlaska na ribanje i čišćenje podmorja, posjet Žarkovici… Ostvarili smo i suradnju s jednom domaćom i jednom stranom agencijom za iznajmljivanje, što će digitalnim nomadima omogućiti da iznajme smještaj na minimalno mjesec dana i više. Nismo se bazirali samo na Dubrovnik, namjeravamo pružati naše usluge i na području cijele Hrvatske. Trenutno imamo suradnicu u Splitu koja pripremama identičan doživljaj kakav mi nudimo u Dubrovniku onima koji se odluče za Split, a planiramo isti program imati i u Zagrebu.
Što bi po vama Dubrovnik trebao napraviti kako bi se reklamirao kao poželjna destinacija digitalnim nomadima?
– Dubrovnik se treba reklamirati kao ono što on i jest – grad koji je izvan turističke sezone savršen za život. Naglasila bi da nomadi vole život u mirnijim mjestima, a različite su platežne moći. Traže smještaj od garsonijera do luksuznih apartmana, a radi se o šarolikoj skupini ljudi. Dosta njih nam se požalilo da je Dubrovnik, u usporedbi sa Splitom, dosta skuplji. Smatram da bi se trebalo individuano razmišljati o korekciji cijena tijekom zimskog perioda i u slučaju dugoročnijeg najma, na primjer.
U normalnim okolnostima Dubrovnik gotovo ima dva lica: ljetno i zimsko. Smatrate li da imamo sve što je potrebno kako bi privukli digitalne nomade i u zimskom periodu?
– Stavite se u položaj digitalnih nomada. Oni koji žele živjeti u zajednici digitalnih nomada kao svoj privremeni dom odabrat će Madeiru i takozvano selo za digitalne nomade gdje će se družiti s ljudima iz cijelog svijeta. Naša priča je suprotna. Naš digitalni nomad želi biti dio lokalne zajednice i živjeti našu kulturu. Ne želi se mimoilaziti s tisućama turista na Stradunu. Cijelo vrijeme pokušavamo razmišljati da će digitalni nomadi koji dođu u Dubrovnik, sutra postati naši susjed koje ćemo sretati na kasi iste butige u koju i mi idemo i dijelimo s njim recepte za naše specijalitete. Naravno, nama još uvijek nedostaje sadržaja. Ima tu svakakvih ideja. Na primjer, sami digitalni nomadi istaknuli da nam fali mjesto gdje bi se ljudi okupljali i igrali društvene igre, a predložili su i osnivanje servisa koji bi nudio mjesečnu pretplatu na kuhani obrok, koje bi od namrnica s place pripremale naše bake, koje poznaju najbolje poznaju kuhinju. Sve su to stvari koje su negdje prije imali, a mi to ne nudimo. Ne razmišljamo izvan okvira, ali to je naša realnost već dugi niz godina. Čak mi se jedan lokalni ugostitelj nasmijao kad sam u predložila ovu ideju. Iz ovakvih i sličnih razloga, pojedini se nomadi ipak odlučuju za Split ili Zagreb zbog više sadržaja.
Barabar ističe kako im je u dogledno vrijeme, kad to vrijeme i financije dozvole, cilj otvoriti Coworking space, u koji će na sat, dva, tri moći doći digitalni nomadi i Dubrovčani, popiti kavu, nešto pojesti, raditi, susresti se s istomišljenicima i razmjenjivati ideje i gdje će se organizirati radionice i predavanja.
Koju komparativnu prednost Dubrovnik ima u usporedbi s drugim zemljama Mediterana? S čime možemo privući digitalne nomade i što im je najbitnije?
– Nekim je presudna klima, nekima cijena, a mnogima je presudna sigurnost. Nomadi s kojima smo se sprijateljili tijekom veljače, nakon konzultacije s nama odlučili su se za Kotor za idućih par mjeseci, a do tad su ga smatrali izrazito nesigurnim i planirali odlazak na Costa Ricu.
Kakve su zasad reakcije digitalnih nomada? Koliko vam se njih obratilo?
– Reakcije su vrlo dobre. Svakim danom sve više osoba aplicira za boravak u Hrvatskoj, što je dovoljan pokazatelj interesa. Međutim, ova viza je tek uvedena i tek se ima pokazati u punom sjaju. Ne smijemo ni zaboraviti da se još uvijek nalazimo u globalnoj pandemiji. Nama je bilo najvažnije pokrenuti se i biti u korak s promjenama. Vrijeme dolaska digitalnih nomada u Hrvatsku tek dolazi i to ne samo onih koji će boraviti ovdje 12 mjeseci već i onih koji će biti tu puno kraće.
Pandemija je za mnoge donijela i promjenu radnog okruženja.
Mnogi su urede zamijenili svojim domovima i rade putem interneta. Mislite li da će se to nastaviti i nakon pandemije i hoće li se pretvoriti u trend?
– Smatram da je pandemija samo ubrzala promjene u poslovanju koje su bile neizbježne. Prije nekoliko dana sam razgovarala s vrlo poduzetnim Indijcem koji često boravi u Dubrovniku i rekao mi je da će on po završetku pandemije svoje zaposlenike vratiti u urede jer smatra da je to pravilno. Suzana i ja smatramo drugačije. Rad kod kuće se postati trend. To uostalom pokazuju i brojna istraživanja.
Jedan od glavnih faktora koji turisti danas, a vjerujem i digitalni nomadi razmatraju je zdravstvena situacija u destinaciji. Smatrate li da će se epidemiološka slika koja je u Dubrovniku trenutačno loša, negativno odraziti na sezonu, pa tako i na zainteresiranost digitalnih nomada?
– Ne mislim da je dolazak digitalnih nomada u velikom broju nešto što se mora nužno dogoditi u idućih mjesec dana. Sigurno je da velik broj njih razmišlja o epidemiološkoj situaciji u zemlji, međutim isto tako uzimite za primjer jednaku epidemiološku situaciju i restrikcije u zemlji A u kojoj je u ožujku prosječna temperatura pet stupnjeva i uzmite Hrvatsku, Dubrovnik u kojoj je ona petnaest stupnjeva. Digitalni nomadi razmišljaju o takvim stvarima i covida se boje jednako svugdje. Neke druge stvari su im primarnije od pandemije, a već sam ih nabrojala. Radi se o specifičnom stilu života. Prije će se digitalni nomad odlučiti za dolazak u Hrvatsku u pandemiji, nego turist. Sad je fokus na spašavanju turističke sezone i reklamiranju Hrvatske kao sigurne destinacije. U okviru naše agencije se svakako reklamiramo prema digitalnim nomadima, Turistička je zajednica je također započela s promidžbenim aktivnostima, ali im to u ovoj situaciji nije primarno. Nije realno očekivati njihov dolazak u ogromnom broju trenutno već u budućnosti kad se situacija s pandemijom smiri,međutim danas treba djelovati, razmišljati i pripremati teren za sutra.
