Maslina. Naša Maslina. Sveta Maslina. Koliko je o njoj kroz povijest, a i u novije vrijeme napisano. Ali, usud nas uvijek iznova iznenadi i pošalje nam novu kockicu kako bismo se još bolje upoznali s Maslinom. Tako mi je jedan kolega koji znade za moju ljubav prema Maslini, ukazao na članak koji nas novim metodama uvodi u naš maslinarski vremeplov.
Na ognjištu
Kolega se bavi proučavanjem, ali antropološkim, populacija koje su živjele na ovim područjima. Nova vremena, nove metode. Interdisciplinarne, tako da se svakodnevno dolazi do novih saznanja. Tako se danas, recimo u arheologiji rade analize na načine koji su sve donedavno bili nazamislivi. Dolazi se do mnogih saznanja na osnovi raznih analiza.
Tako smo došli i do podatka da su ostaci najstarijeg sira u Europi pronađeni na Danilu kod Šibenika. Upravo je fantastično do kojih se saznanja može doći. Pišem o tome zato, jer se naravski, otkrivaju i nove stvari o našoj maslini.
Kroz milijune godina i naša je Maslina ostavila svoga traga. Upravo i najnovija znanstvena istraživanja i metode, kao što rekosmo, tome uvelike pridonose.
Dolazimo tako do podataka o otkrićima najstarijih predaka naše masline. Zahvaljujući tome što se maslinovo drvo koristilo kao ogrjev ili se u nekom požaru karboniziralo, danas možemo gotovo sa sigurnošću, a na osnovi najnovijih saznanja, govoriti o iskonu masline. Tako možemo vidjeti kako najstariji nalaz masline potječe još iz “donjeg paleolitika”, iz vremena prije otprilike 790.000 godina. Pronađena je na ognjištu koje sadrži ostatke maslinovog drva. Ovdje je riječ o divljoj maslini, od koje i potječu kultivari danas nam poznati.
Ajmo dalje. Mene kao arheologa i maslinara upravo fasciniraju podaci do kojih sam došao. Pa tako kaže kako je najstarije nalazište Olea europeje u Klissuovoj špilji u Južnoj Grčkoj, a datirana je u vrijeme od 61.140 do 55.230 prije Krista. Neka vas ovakve datacije ne zbunjuju jerbo je to uobičajeno za tako davna vremena. U Andaluziji u špilji Higueral de Valleja otkriveni su ostaci Olea europeje datirani u vrijeme 42.360 do 41.390. Tko zna koliko je ovakvih podataka zapravo propalo dok se istraživalo starim metodama, tražeći samo artefakte, bez analiza svega važnog. Danas se zapravo u znatno manjim količinama istraženog dolazi do puno više značajnih podataka.
Putovi masline
Kad govorimo o maslini, svakako se valja sjetiti i one stare da je i granica Mediterana tamo gdje maslina prestaje. O tome nam svjedoče i istraživanja i analize pronađenog. Tako je itekako poznato kako maslinovo drvo najbolje uspijeva duž obala Sredozemlja. Izvorno je u Španjolskoj, Francuskoj, Korzici, Italiji, Sardiniji i Siciliji, Grčkoj i Turskoj, Jordanu, Libanonu, Siriji, Izraelu, Egiptu i Libiji. Kao gusta populacija koja može itekako uspijevati nakon uklanjanja drugih vrsta drveća u Tunisu, Alžiru i Maroku, ali nije kolonizirajuća vrsta.
U ovom radu nije obuhvaćena i naša obala, ali svakako smo, na osnovi dosadašnjih rezultata istraživanja uz bok susjednim maslinarskim zemljama. A pošto su u posljednje vrijeme počela arheološka istraživanja i na paleolitičkim lokalitetima, a vode ih moji kolege u koje vjerujem, nadam se i skorim novim vijestima o pomicanju donje granice masline na našem području.
Pitanje je oduvijek i o putovima širenja masline. Mislim da ćemo taj odgovor još malo počekati. Jer, ovisi i o tome što će nam pokazati istraživanja o tome gdje je maslina preživjela nakon posljednjeg ledenog doba (počelo je prije 115.000 – 110.000 godina i okončalo prije oko 12.500 do 10.000 godina). Govoriti o putovima možda je i teško ako znamo da je prije ovog ledenog doba prisutna i u Levantu i Španjolskoj.
O daleko mlađem širenju masline također je teško govoriti. Mislim na ono u vremenu u zadnjih par tisuća godina prije Krista. Vjerojatno je bilo sporo nakon kolonizacije teritorija od strane stanovništva koje je tražilo sigurno utočište od svevremenskih i sveprisutnih besmislenih ratovanja.
Širenje u svijetu
Naravno, ljudi su bili uporni kako bi svoje kultivare prilagođavali i ponekad teškim uvjetima. Širila se maslina slijedeći i putove trgovanja i naseljavanja Feničana od Levanta do Sjeverne Afrike i Španjolske. A upravo je maslinovo ulje bila jedna od todobnih važnijih dragocjenosti. Upravo današnja raznolikost maslina – ako kažemo vjerojatno negdje oko 2000 kultivara – svjedok je zapravo trajne borbe čovjeka i prirode.
A i srednji vijek pa i novije doba donose nam podatke o širenju masline u nove svjetove i na nove kontinente. Tako su maslinu redovnici i istraživači iz Španjolske početkom 16. stoljeća donijeli i u Južnu Ameriku – Kolumbiju i Peru, a kasnije i na zapadnu obalu SAD. Također, donose masline i na Karibe i Meksiko. Zanimljivo je pročitati i to kako Thomas Jefferson piše Jamesu Ronaldsonu 13. siječnja 1813. kako je prošlo 25 godina otkad je uzgajivačima na jugu poslao dvije pošiljke od oko 500 biljaka masline najboljih na svijetu, vrste Aix-en-Provance iz Francuske.
Smatra se da su sjemenke maslina donijete u Kaliforniju godine 1769. Uzgajali su ih franjevački španjolski samostani a cilj je bio imati maslinu izdržljivu na 12 stupnjeva Farenhajta. U Australiji je maslina uvedena oko 1812. godine, a kasnije su sorte uvedene u Kini, Japanu, Argentini te u svim zemljama s mediteranskom klimom.
Eto, ajmo završit, iako nije lako vratit se iz maslinarskog vremeplova. Kad bolje promislim, mogao bi se čovik samo ovim i bavit :). Ali ajmo u novu maslinarsku godinu. Masline nas naše čekaju.
Izvor: Maslinar.com
