Prolazeći kroz selo Blato koje se smjestilo između visokih brda i prostranog polja čije velike neobrađene površine nijemo svjedoče težačkom životu naših predaka, vijugava crna asfalta cesta poput zmije nastavlja svoj put dalje, prema malom nekad ribarskom, a danas turističkom mjestu Kozarici.
Napisao: Ivica Hajdić
S današnjom pričom boravit ćemo upravo u Kozarici kojeg su osnovali stanovnici Blata, koji su napuštajući ovo selo okrenuto poljoprivredi, krenuli u potragu za boljim životom, tu na surovima hridima Mljeta tik do granice Nacionalnog parka, čija se ljepota prirode jednako prelila i na ovo mjesto. Na obroncima kamenitog brda, uz vrijedne težačke ruke niknule su nove kuće, novo naselje, kojeg danas čine obitelji čiji su pradjedovi golim rukama stvarali ovo malo mjesto ponosnih ljudi.
Kozarica je vremenom gradila sebe i svoj identitet, tako da je ujedno rasla i potreba za svojim grobljem, svojom crkvom i svojim zaštitnikom.
Složni mještani još su daleke 1979. godine započeli s uređenjem i čišćenjem terena za buduću kapelu koja će ih okupljati pod isti krov u zajedničkoj molitvi.
Kamen po kamen, mašur po mašur, dan po dan, Kozarčani su strpljivo započeli stvarati svoju duhovnu oazu tu na Konštarima, tik do Kozarice. I trajao je jako dugo taj put do ostvarenja sna svojih predaka. Nove generacije ovog sela uz neizostavnu podršku bratsko-sestrinskih sela Blata i Rope, jednako složno su nastavile istim putem koračati, graditi i stvarati svoje sveto mjesto.
I upravo u ovu subotu 22. listopada uz pomoć plemenitih ljudi i svih dobrotvora, ova priča je zaokružena i sretno završena.
Ne umanjujući ničiju pojedinačnu zaslugu, rekao bi da su ovaj hram Božji prije svega podigli i izgradili dobri i vrijedni ljudi velikog srca, velikim zajedništvom mještana, u čije su temelje utkani žuljevi i znoj njihovih djedova i očeva, koji su sve ovo započeli.
I zaista je jučer bilo i predivno i svečano u Kozarici koja je obilježila svoj ponosni ali prije svega i povijesni dan, koja je dočekala svoju novu kamenu kapelu Svete Terezije od Djeteta Isusa čija su zvona po prvi put zvonila, označavajući početak svete mise. Teško je bilo sakriti suze i emocije mnogima, jer su kroz ta zvona na neki način brecali trudi, želje, nade i snovi onih koji nisu više s nama, a koji su davnih godina započeli ono što je danas postalo stvarnost.
Mnogi naši Mljećani i Mljećke, mnogi visoki uzvanici ali i prijatelji Mljeta došli su svjedočiti ovom svetom činu i velikom danu za naš škoj, ali i za Dubrovačku biskupiju. S posebnim ponosom moramo istaknuti da je uz našeg svećenika don Stipu Zadra svetu misu predvodio biskup Dubrovačke biskupije Msgr-a Roko Glasnović koji je s puno toplih, inspirativnih riječi i duhovnih poruka punih mudrosti, dodatno oplemenio posvećenje kapele.
Tražeći malo simbolike u ovom jučerašnjem datumu, ne možemo ne spomenuti da je jučerašnji dan ujedno i Spomendan našeg nezaboravnog i voljenog pape, Svetog Ivana Pavla II, koji je 22. listopada 1978. godine održao prvu svetu Misu kao papa.
Nakon svečane mise, uz ugodnu pjesmu našeg mljetskog crkvenog zbora Svetog Pavla iz Babinog Polja i uz pjesmu vrlo talentiranog mladog mljetskog duhovnog pjevača Martina Hazdovca od čijeg bi glasa koji prodire u dušu i srce i kamen zaplakao, dodatno je emotiviziran ovaj veliki događaj za našu malu zajednicu. Nakon toga sljedilo je bogato čašćenje i svečani ručak uz zahvale za sve uzvanike, uz posebne zahvale za sve one male ljude koji su ugradili svoju iskru dobrote, svoju nit plemenitosti i svoju bokun ljubavi u ovu mozaičnu duhovnu priču koja se gradila desetljećima.
Mala ali ponosna Kozarica zaspala je u svoj jesenski san po prvi puta u zagrljaju Svete Terezije od Djeteta Isusa, koja od jučer bdije i čuva ovo malo mjesto ribara i težaka, ovo malo selo dobrih ljudi velikog srca koji su izgradili ovu kamenu kapelicu s puno ljubavi, na ponos cijelog Mljeta.
