Kako se danas vadi sol? Što se promijenilo u odnosu na doba Dubrovačke Republike i znamo li dovoljno o Stonu i njegovim povijesnim ličnostima otkrijte na Festivalu Soli 2024 Ston 29., 30. 31. 08. i 1.09. od 18 sati.
„Cum grano salis“… svaka je dobra priča dobro i začinjena…
Tura obilaska solane, omiljeni sadržaj Festivala soli Ston, ove godine znatno je sadržajnija i atraktivnija. Kostimirani tim dočarat će vam prošlost Stona i njegovog najvrjednijeg spomenika – povijesne solane u kojoj je pisar bio i slavni Marin Držić.
Stonska sol je bila je jedan od glavnih izvoznih artikala Dubrovačke Republike koja je njome trgovala, a prihodi od soli bili su vrlo visoki. Ston je, voli se reći, Dubrovnik u malom jer ima svoj Knežev dvor, Biskupsku palaču, Glavnu stražu, katedralu, Minčetu, Placu…posebnim i jedinstvenim čine ga i stonske zidine, iznimno vrijedan fortifikacijski sklop, ujedno i najdulji u Europi.
Početak obilaska je u stonskoj Solani, a kotizacija (donacije Udruzi Amorette) 7 Eur. Obvezne su najave (predbilježbe) jer je broj mjesta ograničen na 35, na e-mail festivalsoli@gmail.com.
Napomena: 29.kolovoza tura je namijenjena stanovnicima Stona i besplatna je, uz predočenje osobne iskaznice i naravno prethodnu prijavu.
Povijest stonske solane
Stonsko područje je zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, plodnim poljima, obiljem vode i solila, prirodnim bogatstvima, te kratkoj prevlaci što spaja poluotok Pelješac s kopnom, već u najstarijim vremenima postalo važno prebivalište za čovjeka. Solana potječe još iz rimskog doba, dva tisućljeća prije Krista. U antičko doba ovaj kraj nastanjivali su Iliri i Grci, a od 167. god.pr. Kr. započinje vrijeme vladavine Rimljana gdje se po prvi put spominju eksploatacija i branje soli na stonskom području.
Stonske su solane najstarije u Evropi i uopće najveće sačuvane iz povijesti Mediterana. Daleke 877. god. spominje se stonska biskupija, pa se pretpostavlja da je to najstarija biskupija hrvatskog etničkog prostora. Rimljani za sobom ostavljaju razdiobu stonskog polja i ime ovog naselja Stagnum – Stamnum, što znači stajaća ili mrtva voda. Upravo to je pokazatelj da su već u davnim vremenima ovdje postojala solila, i da je ime nastalo upravo zbog prirodnog svojstva ovog kraja – solane. Nakon burne povijesti i različitih vladavina 1333. god. Ston postaje sastavni dio Dubrovačke republike.
Ston je uz Dubrovnik bio gospodarski i strateški najvažnije mjesto Dubrovačke Republike i drugi grad u Europi rađen planski, a nastao je zbog soli koja je donosila 1/3 prihoda Dubrovačkoj Republici. Radi zaštite solila izgrađene su i monumentalne zidine u 14. i 15. stoljeću, i to po uzoru na dubrovačke te nose ista imena kula.
Najveći pothvat toga doba bila je gradnja posve novih gradova na području Dubrovačke Republike – Stona i Malog Stona, te kilometar dugačkoga zida među njima s kulom vrh brijega (14. st.). Tako je cijeli poluotok Pelješac bio pregrađen i zaštićen od mogućeg napada s kopna s ciljem očuvanja najveće vrijednosti u dubini zaljeva “Stonske solane” velika prirodna solila, u kojima se stoljećima proizvodila morska sol, monopolni proizvod Dubrovačke Republike. Nekadašnja vrijednost Stona kao grada soli potvrđuje se još i danas u pogonima najstarije aktivne solane na svijetu.
Tradicija branja soli se prenosi već 4 tisuće godina i od tada do današnjih dana sol se u njoj proizvodi na isti način jedino uz pomoć mora, sunca i vjetra. U solani je 58 bazena koji su podijeljeni u pet skupina jer cijeli proces treba proći pet faza a traje jedan do dva mjeseca, ovisno o vremenu. Kristalizacijskih je bazena devet a dobili su imena po svecima (Frano, Nikola, Baltazar, Antun, Josip, Ivan, Petar i Pavao), osim jednog koji ima natpis Mundo (svijet). Za vrijeme Dubrovačke Republike upotrebljavali su se još bazeni Vlaho i Lazar s granitnim dnom iz kojeg se vadila najčistija sol i slala na bečki dvor.
Sol se dobiva postupkom isparavanja morske vode u velikim plitkim bazenima solane a sezona berbe i proizvodnje soli traje u ljetnim mjesecima, točnije od travnja pa sve do listopada. Iz devet kristalizacijskih bazena obere se oko 500 tona soli godišnje. Kako je sol u ovom području od davnina bila posebna značajna grana privređivanja i egzistencije tako je u doba Dubrovačke republike u vrijeme prikupljanja i skladištenja soli bilo angažirano cjelokupno stanovništvo Stona i okolice koje je bilo radno sposobno. U gospodarstvom životu Stona proizvodnja , promet i trgovina soli imala je izuzetno važno mjesto i donosilo Dubrovačkoj republici najviše prihoda, čak 15.900 dukata godišnje.
Stonske solane današnjim oblikom koji datira iz doba Dubrovačke republike i ukupnim svojim uređenjem odlično predočuju složenu proizvodnju soli iz srednjeg vijeka, te su prvorazredni spomenik kulture i meta turističkih posjeta. Način proizvodnje nije se mijenjao sva ova stoljeća te u takvim, ekološkim zdravim uvjetima garantira održanje odlične kakvoće soli koja zadovoljava sve potrebe naprednog gospodarstva modernog vremena.
izvor: solana Stona
