Maja Grgić nedavno je svom prezimenu dodala još jedno. Novaković. I pokazala je kako je ljubav jedino mjesto u kojemu se živi.
Maja Grgić Novaković nedavno je uz svoje, dodala i umjetničko ime Neem. I pokazala kako i dalje sanja svoj san ispod reflektora pozornice.
Maja je jazz pjevačica, a ime pod kojim odnedavno nastupa – Neem – u tradiciji nekih naroda je sveto drvo s velikim ljekovitim vrijednostima. A Majina je želja da svojim stihovima i glazbom, emocijom slušatelje liječi i s njima proputuje kroz osjećaje.
Maja je konavoska nevjesta, koja, doduše, još nikad nije obukla konavosku robu, ali je bez ikakvih problema oko sebe zavezala traversu i ušla u komin muževe konobe gdje spravlja slastice te vegansku i vegeterijansku hranu.
To ne znači da je ovih dana, dok traju Dani zelene menestre u Konavlima, nećete sresti u Seoskoj kući Novakovića u Čilipima gdje pomaže mužu i njegovoj majci, te ostalom “staffu” u organizaciji.
Cijelo prošlo ljeto je trčeći stizala na dogovorene gaže i koncerte, ali sve “u valceru”, s osmijehom. Iako je, iskreno priznaje, jedva preživjela taj šestomjesečni ritam.
Ali, ljubav je mjesto u kojemu se živi. I lajtmotiv njene životne priče.
Maja, živjela si u velikim gradovima, nakon Graza, Londona, Kine, Norveške, Kariba, Zagreba… pa prvo što se nameće kao nejerica je – ma daj?!, stvarno si završila i odabrala Konavle za ljubav i život?
-Na ovo pitanje bih citirala stihove Arsena Dedića “Sve te vodilo k meni”
Mi smo bili od početka
Istim vinom opijeni
I kad si išla krivim putem
Sve te vodilo k meni
Sve te vodilo k meni…
Dobro, dobro, ljubav ne bira, činjenica, i ona je zapravo mjesto u kojemu se živi, ali i okolina čini svoje… kako si se priviknula na Konavle, što ti se sviđa, što su nedostaci?
-S vremenom sam upoznala puno divnih ljudi u Konavlima i stekla lijepa prijateljstva. U Konavlima najviše volim prirodu, čisti zrak i mir. Čak su i moja dva zadnja video spota snimljena u Konavlima i silno sam ponosna na njih.
Jako mi se sviđa što su Konavljani ljudi koji drže do svojih susjeda, lijepih starih običaja, žive kao jedna skladna cjelina, a to ne možete doživjeti u velikim gradovima u kakvima sam živjela.
Nedostaci su isključivo vezani za glazbu kojom se bavim pa zbog posla dosta putujem.
Osoba, jazz pjevačica s izuzetnom – bez skromnosti, molim – karijerom i naobrazbom, istinskim talentom, urođenim, u sredini koja vjerojatno pojma nema o svemu tome. Smeta li to tvome egu – ili onaj tko treba znati, zna…
-Hvala lijepo na komplimentima. Moj ego nema problem sa nerazumijevanjem sredine prema mojoj glazbi, iako ne bih rekla da je ne razumiju nego je to više stvar osobnog ukusa. Jazz glazba ili improvizirana glazba po umjetničkoj vrijednosti je na ljestvici odmah nakon klasične glazbe a poklonika takve glazbe u usporedbi sa popularnom glazbom je uvijek bilo puno manje. Ipak, uvijek me iznova ugodno iznenade neki novi fanovi sa svojim lijepim opažanjima i komentarima.
I ne samo to, spremno si, poput prave konavoske nevjeste dala ruke svom dragom, odnedavno mužu, u poslu kojim se bavi… ljeti znaš cijeli dan provesti u kuhinji, a onda trčati na jazz gažu ili koncert… je li ti za to ujednačiti i uravnotežiti, a da budeš zadovoljna, trebalo puno vremena i odricanja?
-Stalno govorim kako mi dan prekratko traje i to je najveći problem da bih stigla raditi sve ono što volim. Volim svoje nastupe koji me ustvari opuštaju, ali volim i onaj ludi adrenalin koji donosi rad u restoranskoj kuhinji. Oba posla su jako kreativna iako moram prizanati da sam prošlu sezonu jedva preživjela od silnog napora. Jako je teško pjevati za publiku ako nisi odmoran i naspavan jer lako može doći i do ozljede glasnica a tako sam živjela svaki dan punih šest mjeseci. Sad se Niko i ja pokušavamo bolje organizirati kako bismo ljeti mogli malo uživati i u suncu i moru. AMEN DABOGDA!
Kako su te Konavle prihvatile?
-Od kad sam se udala za Konavljanina, odlično. A do tada sam bila kao što bi Sting rekao u svojoj poznatoj pjesmi “Englishman in NewYork” 🙂
Divno je čuti da nisi prestala sa svojom glazbom, nedavno si snimila novu pjesmu, lani si napravila cijeli projekt za nastup na Eurosongu, u Konavlima… nije te “pojela” kolotečina, prepuštanje, i dalje si Maja Grgić, jazz pjevačica, autorica, svoja… je li teško i iscrpljujuće?
– Smatram da je najteže od svega biti i ostati svoj. Ljudi oko mene me oduvijek žele mijenjati, prilagođavati masi, ispravljati sve ono za što smatraju da nije “in” i sve to naravno u dobroj namjeri, a ja se i dalje opirem i guram svoj film. Nekako osjećam da će doći trenutak kada će odustati od pokušavanja i prihvatiti da sam upravo takva kakva i trebam biti, kakvom me Bog i stvorio.
S druge strane sam blagoslovljena glazbenim suradnikom Teo Martinovićem bez kojeg bi sve to bilo puno teže, kao i velikoj podršci mog supruga, tate i sestre.
Malo je poznato da si i vrsna kuharica…što su tvoji specijaliteti?
-Ja sam ustvari osoba koja jako voli jesti i uživati u eksploziji raznih okusa pa dosta svog slobodnog vremena provodim u proučavanju raznih recepata i različitih tehnika pripreme hrane. Ipak uvijek na kraju volim dodati i nešto svoje… U suprugovoj konobi sam najviše angažirana oko pripreme torti i kolača, bezglutenske, vegetarijanske i veganske prehrane.
Jesi li ti jedna od onih koji planiraju život, imaju neki zacrtani cilj ili ne… jesi li ikad zamišljala kako bi voljela da tvoj život izgleda nekad u budućnosti, jesi li mogla uopće pojmiti da će to biti u Konavlima, seoskoj tradicionalnoj kući…
-Ja živim iz dana u dan i ne volim planirati ništa što nije u bliskoj budućnosti. Prije početka “lock down-a” u koroni sam jedan period živjela u Zagrebu misleći tamo i ostati. Nedugo nakon toga je uslijedio i veliki potres u Zagrebu i sve me je to na malo duži period zadržalo u Dubrovniku, a 2021 godine na Valentinovo se dogodila ljubav sa Nikom. Kako bi moj tata rekao: “Sve je to negdje zapisano i sve se događa točno onako kako i treba biti”. A meni je važno da sam u ravnoteži sama sa sobom, da pored sebe imam čovjeka s kojim se razumijem i volim, koji mi je i najbolji prijatelj jer kako si i sama rekla “Ljubav je mjesto u kojem se živi”. Moj suprug je veliki tradicionalist kad je u pitanju očuvanje obiteljske rodne grude. Predano i marljivo radi svaki dan kako bi ostavio i dio sebe sljedećim generacijama. Djecu odgaja na jednak način i ja to maksimalno podržavam i poštujem.
Imaš li neko svoje životno geslo?
-Svaki dan se (po)trudi biti najbolja verzija sebe.
