Na Kandeloru Konavljani ne dolaze u grad. U konavoskim kućama odvijaju se posljednje pripreme za sutrašnji odlazak na Festu; utijavaju se košulje, prišivaju novi vezovi, inkašavaju ubručići. Sutradan već u zoru će se početi kretati povorke ljudi prema Gradu.
Festa Sv. Vlaha održava se neprekidno svake godine još od 972. Prema predaji te godine svetac je s nebeskom vojskom obranio Dubrovnik od Mlečana koji su se u dubrovačkoj luci zaustavili pod izlikom da trebaju namirnice za produžetak puta prema istoku. Tu noć Sv. Vlaho se sa svojom vojskom ukazao svećeniku Stojku i upozorio ga da Mlečani osvajaju grad. Stojko je digao na noge vijećnike, oni straže i grad je bio obranjen.
Od tada je Sv. Vlaho dubrovački zaštitnik, a njegov dan je Dan grada Dubrovnika. Prikazi Sv. Vlaha nalaze se na svim važnijim mjestima u gradu, na zastavama Dubrovačke Republike, na svim državnim zgradama i u crkvama. Sv. Vlaho se uvijek prikazuje kao svetac koji u ruci nosi grad Dubrovnik. Stoga se kaže da „svi gradovi imaju svoga zaštitnika, samo Sv. Vlaho ima svoj grad“. Dan Sv. Vlaha je 3. veljače i slavi se kao blagdan, a u gradu se održava „festa nad festama“ koja je pod zaštitom UNESCO-a od 2009. godine.
Festa je centralni godišnji događaj u Dubrovniku u kojemu se sastaju svi stanovnici s područja Dubrovačke Republike koji dolaze odati počast gradu i parcu. Dubrovačke vlasti su za vrijeme Republike uvele „Sloboštinu Sv. Vlaha“ koja se sastojala u tome da se dva dana prije i dva dana poslije ne proganja kažnjenike i bjegunce te da im se dopusti da mirno uđu i izađu iz grada dok Sloboština traje.
Protokol Feste uključuje istovremeno državničke i crkvene regule te narodne običaje. Tako su uz državne ceremonije i crkvena misna slavlja glavni organizatori Feste iz naroda, tzv. festanjuli. Svake godine se biraju dva festanjula koji će provoditi organizaciju do najsitnijih detalja. Jedan dolazi iz redova obrtnika, a drugi iz redova pomoraca. Biti izabran za festanjula najveća je čast svakom stanovniku dubrovačkog kraja. Na ponos je to i njegovoj obitelji i njegovu rodnom kraju jer festanjule se bira iz redova uzornih, najuglednijih ljudi.
Izbori se najčešće odviju do prosinca kako bi festanjuli i njihove obitelji imale vremena pripremiti sve što treba. Prije same Feste oni pišu „Proglas“ kojim obiđu sve dijelove Dubrovačkog kraja. Postavljaju plakate na vrata crkava i pozivaju na Festu. U svečanom odijelu ih je lako prepoznati, imaju crna odijela, crne šešire i bijele šalove preko kaputa.
Konavljani su počašćeni jer su i ove i prošle godine izabrani festanjuli iz Konavala. 2024. godine festanjul iz redova pomoraca bio je gospodin Pero Baletić, a ove godine festanjul iz redova obrtnika gospodin Mijo Deranja, oba iz Grude. Oni sudjeluju na svim događanjima feste, a ostali Konavljani samo na dan Sv. Vlaha, na centralnoj svečanosti.
Festa Sv. Vlaha se otvara dan ranije, na Kandeloru ili Svijećnicu. Na taraci crkve Sv. Vlaha okupe se dosadašnji festanjuli, ministranti, svećenstvo s biskupima i čitaju molitvu “Laus”. Nakon toga se čitaju čestitke s brodova i inozemstva, a onda djevojčice u narodnim nošnjama prinose darove zemlje među kojima su i dvije golubice. Biskup uzima golubice i pušta ih. Svi gledaju prema nebu gdje će golubice odletjeti i nadaju se miru.
Uz pjevanje himne Sv. Vlaha podiže se barjak na Orlandov stup i Festa se smatra otvorenom. Nakon toga narod se okuplja u redove, ulaze u parčevu crkvu gdje ostavljaju svoje molitve i zagovore, a svećenici započinju s grličanjem. Svi se odlaze grličati, a najviše djeca jer je Sv. Vlaho zaštitnik od bolesti grla. U crkvi časne sestre nude djeci blagoslovljene kolačiće. Sve je svečano i u gradu vlada veselje.
Nakon što je Festa otvorena, u večernjim satima gradske vlasti organiziraju protokolarnu Večeru od Kandelore kojoj je domaćin gradonačelnik. Na ovu svečanu večeru pozivaju se uzvanici koji su na bilo koji način doprinijeli gradu, crkveni dostojanstvenici i visoki državni dužnosnici. Svima je velika čast biti dio protokola proslave Sv. Vlaha.
Na Kandeloru Konavljani ne dolaze u grad. U konavoskim kućama odvijaju se posljednje pripreme za sutrašnji odlazak na Festu; utijavaju se košulje, prišivaju novi vezovi, inkašavaju ubručići. Sutradan već u zoru će se početi kretati povorke ljudi prema Gradu.
Na dan Sv. Vlaha crkvena zvona od 6 sati ujutro najavljuju početak svečanosti. Na Pilama se okupljaju limena glazba, festanjuli, trombunjeri i barjaktari. Trombunjeri pucaju, a barjaktari kako ulaze u grad povijaju svoje barjake pred kipom Sv. Vlaha na Pilama. Sveta misa počinje u 10:00 u Katedrali, a nakon mise kreće procesija kroz grad koja je centralni događaj feste.
Prvi u procesiji je barjak Sv. Vlaha i za njim idu svi dosadašnji festanjuli. S desne strane pomorci, s lijeve obrtnici. Potom slijede gradski barjaci, onda župski i nakon toga veliki broj konavoskih barjaka, Mrcinjana, Stravčana i Dubljana, Vitajana, Gruđana, Čilipjana, Pridvorjana i svih drugih. Konavljani dolaze na Festu rano ujutro u svojem najljepšem ruhu. Oni koji nose barjake svojih bratstava i župa su obavezno u konavoskoj svečanoj nošnji. Tako svojom pojavom daju Festi poseban značaj. Svaki barjak ima pratnju koja ide iza njega, najčešće stanovnike te župe ili članove bratstva od kojih je većina u konavoskoj robi. U Konavlima je iz godine u godinu sve veći broj ljudi koji sudjeluju u procesiji obučeni u nošnje. Tako Konavljani koji su u procesiji najbrojniji daju poseban doprinos svojom pojavom.
Nakon Konavljana dolaze Primorci, Pelješčani i otočani iza kojih gosti Feste iz drugih krajeva i trombunjeri. Nakon barjaka u procesiji za kapitularnim križem ide svećenstvo, časne sestre i djevojčice prvopričesnice s granama palme. Svećenici nose moći Sv. Vlaha, a za njima ide Isusova pelenica pod baldahinom. Po završetku procesije moći se vraćaju u glavni oltar katedrale, a svi međusobno jedni drugima čestitaju „Živio Sv. Vlaho!”.
Slijedi ručak, tradicionalno u nekoga od rodbine u gradu. Tipično jelo koje se pripremalo u gradu na ovaj dan su šporki makaruli. Odmah nakon ručka ljudi se vraćaju u grad jer se u 15:00 sati ponovno povijaju barjaci pred katedralom. Barjaktari će pred brojnom publikom pokazati svoje vještine, a najbolji će biti pozdravljeni pljeskom. Nakon povijanja mnogi će posjetiti sajam, a drugi će ostati u gradu. Tada počinje gradska tombola koja se igra još od 19. stoljeća ispred gradskog zvonika. Igru prati gađanje ljutim narančama i jajima onoga koji čita brojeve.
Prije nego padne noć stanovnici konavoskih sela počinju se vraćati svojim domovima. U godišnjem ciklusu svetkovina i blagdana Sv. Vlaho je jedina svečanost koju Konavljani slave izvan Konavala. I tako je već stoljećima.
izvor: Prijatelji konavoske baštine
