Na suđenju za tragediju koja se 2019. dogodila u HE Dubrovnik, svjedočio je danas inženjer Mišo Miljak, odgovorna osoba tvrtke Apside projekt, koja je izradila projekt sanacije strojarnice i vodostaja u elektrani. Drugi svjedok bio je Ivica Sikavica iz tvrtke Deltron, koja je kao dio zajednice ponuditelja s tvrtkom Sintaksa (obje iz Splita) izvodila radove na zamjeni ventilacijskog i klimatizacijskog sustava u elektrani.
Miljak: Bila je riječ o malom projektu
Sudac Nikša Lučić pročitao je Miljkovu izjavu koju je 2019. dao ispred Državnog odvjetništva.
Miljenko Miljak je kazao kako je izradio projekt kojemu je namjera bila zaštita i sanacija strojarnice, što se prvenstveno odnosilo na zaštitu od vlage. Riječ je bila kako kaže o “malom projektu koji bi osvježio HE”, a nije zadirao bitno u konstrukciju elektrane. Tvrdi kako mu nitko nije predočio da je za projekt potrebna građevinska dozvola, te kako nije riječ o idejnom ili glavnom projektu. Projekt je uključivao zamjenu zidnih i stropnih obloga u strojarnici, a on je procijenio kako bi do 15 posto postojećih obloga trebalo zamijeniti i to materijalom koji je imao ista svojstva, kao onaj koji je postavljen 60-ih godina prošlog stoljeća, kad je za HE Dubrovnik izdana uporabna dozvola. Naglasio je kako Apsida dalje nije bila angažirana na poslovima stručnog nadzora.
Zamjenik državnog odvjetnika Vlatko Cibilić pitao je Miljka je li projekt kojega je on napravio dovršen?
-U projektu stoji kako je nakon pregleda pukotina i ploča, a dao sam upute što pregledati, trebalo odlučiti u kojem će se obimu mijenjati ploče. U projektu piše kako. U troškovniku sam naznačio inspekciju ploča koje treba obnoviti i zamjeni dotrajalih ploča. Nitko me nije kontaktirao vezano uz zamjenu. Svojstva materijala izvođač je trebao dostaviti nadzoru ili naručitelju radova, ne meni.
Pero Miletić bio je Miljkov zaposlenik
Doris Košta pitala ga je je li oko projekta komunicirao s Perom Miletićem i poznaje li ga otprije? Zanimalo je i na osnovu kojeg dokumenta je Miljak napravio projekt?
Miljak je odgovorio da Miletića poznaje jer je bio zaposlenik tvrtke Apsida kao pripravnik nakon završenog fakulteta, a poslije i samostalni projektant. Te da je s njim komunicirao te kako je projekt napravio na osnovu narudžebenice iz HEPa.To mu je ujedno bio i prvi projekt za neku Hidroelektranu.
-Ne pozivate se u projektu na Pravilnik o razvrstavanju građevine po skupinama zaštite od požara. Znate li da je to nužno, kad radite projekt za Hidroelektranu? – pitala je Košta.
Miljak je odgovorio kako smatra da to nije bilo potrebno.
Na pitanje je li znao da je Ministarstvo tražilo da se za ove radove trebalo ishoditi građevinska dozvola i je li ga Pero Miletić o tome izvjestio, odgovorio je: “ne sjećam se”.
Kazao je kako osobno nije bio na licu mjesta (u elektrani) već su tamo bili njegovi suradnici. Na pitanje kako je znao da postoji uporabna dozvola za elektranu Miljak je odgovorio sljedeće.
– Ne znam zašto bih sumnjao da je hidroelektrana, koja proizvodi struju, bez uporabne dozvole.
Odvjetnik Tokić pitao je Miljka jesu li zatečena oštećenje u elektrani utjecala na statiku objekta. On je kazao kako nisu i kako je riječ o mreži armiranog betona, koja se mora obnavljati redovito jer se nalazi u posebnom okolišu i u blizini mora.
– Radovi na armirano – betonskoj konstrukciji nisu spadali u konstruktivni dio, već u reparaciju postojeće konstrukcije, koja je zbog blizine mora bila podložna trošenju. Trebalo bi je redovito održavati, kao i svaku građevinu. Ništa nismo poboljšavali, riječ je bila o održavanju postojećeg stanja. I to stanja u vrijeme izdavanja uporabne dozvole.
Na pitanje zašto u projektu nije uzeo u obzir Zakon o protupožarnoj zaštiti, Miljak je odgovorio kako nije bila riječ o glavnom projektu, nego o projektu s troškovnikom namijenjenom pripremi za obavljanje poslova.
Na pitanje smatra li kao stručna osoba da je za ove radove trebalo napraviti glavni projekt, Miljak nije htio odgovoriti.
– Po ovome troškovniku su se mogli izvoditi radovi. Čitljivo je i jasno objašnjeno što treba napraviti. Izvođač je trebao kontrolirati radove. Projekt je dobra podloga za vođenje posla.
Na pitanje je li izvođač radova smije ugraditi ploče, koje nisu zadovoljile certifikat protupožarne zaštite, Miljak nije htio odgovoriti, kazavši kako je to pitanje za sudskog vještaka.
Stare gorive PVC ploče zamijenjene su materijalom s istim svojstvima, a prema projektu
Umjesto starih ploča kojima je bila obložena strojarnica, postavljene su nove PVC ploče, koje su u požaru potpuno izgorjele.
Odvjetnik Tokić htio je znati je li Miljak znao koja su protupožarna svojstva starih obloga? Miljak mu je odgovorio kako on to ne zna. Tokića je zanimalo kako je onda mogao napisati u projektu da se stare ploče zamijene istim materijalom? Miljak je odgovorio kako se vodio uporabnom dozvolom i da nije smatrao da treba testirati materijale.
Tokića je zanimalo je li izvođač imao odgovornost paziti na gradbene materijale i njihovu otpornost na požar? Miljak nije to znao.
Doris Košta pitala je Miljka kako to da na istoj adresi djeluju dvije tvrtke jedna Apsida d.o.o u kojoj on radi i druga Apsida inženjering u kojoj ne radi i je li upoznat sa 6. narudžbenica HEP-a koje su poslane prije izrade projekta sanacije tim tvrtkama i to za glavni projekt te glavni i izvedbeni projekt sanacije? Te narudžbenice dio su sudskog spisa.
Miljak je odgovorio kako mu te prethodne narudžbenice nisu poznate, a na pitanje o istoj adresi obje firme, nije dao odgovor.
Odvjetnik Joško Čeh pitao ga je je li u projektu, među ostalim, spomenuo i Pravilnik o temeljnoj zaštiti od požara u elektroenergetskim objektima? I je li u skladu s tim trebalo predvidjeti ugradnju vatrootpornih materijala? Miljak je odgovorio da nije.
Čedo Prodanović je istaknuo kako je notorna činjenica da se u elektrane ne smiju ugrađivati na požar neotporni materijali. Te je pitao Miljka tko je dužan ispitivati svojstvo materijala. Investitor ili izvođač?
-Vi ste se pouzdali u ranije podatake bez da ste ih provjerili? Niste ispitivali materijale?- pitao je Prodanović, a Miljak je potvrdno odgovorio.
-Dakle izjava da je sve u skladu s propisima i standardima, koju ste potpisali u okviru projekta, temeljena je na povjerenju u tuđe podatke a ne vaše provjere?
– Taj objekt je postojeća građevina. Znači ima uporabnu dozvolu. Sanacija i održavanje su u skladu s propisima, kazao je Miljak.
– Vi pristajete da se ugradi materijal, čija svojstva ne znate, a koji je nota bene goriv materijal? Zašto niste ispitali svojstvo materijala?- pitao je Miljka Prodanović.
-Nisam jer je postojala uporabna dozvola.
– Po Vašem je izvođač odgovoran da ugradi standardne materijale? Rekli ste da je podloga projekta narudžbenica. Je li to samo narudžba ili sadrži elemente radova? Na temelju koje dokumentacije ste radili. Je li Vam Pero Miletić dao dokumentaciju za izradu projekta? Morali ste imati neke elemente – pitao je Prodanović svjedoka.
– Komunikacija je išla preko narudžbenice i poslije usmenim dogovorom, nije bilo dodatnih elemenata. Razgovarao sam s Perom Miletićem o tehnologiji rješenja problema, odgovorio je Miljak.
Odvjetnik Hodak pitao je Miljka kome se izvođač treba javiti, ako mijenja projekt? Treba li mu za takvo što pismena dozvola projektanta i investitora?
Miljak je ponovio kako ovdje nije bila riječ o glavnom projektu.
Optuženi Vučić pitao je Miljka je li projektom definirao razred reakcije na požar? Miljak je odgovorio kako nije jer to nije bilo potrebno u ovom projektu.
Da obnavljate zgradu u kojoj ima azbesta bi li i njega mijenjali istovjetnim materijalom?
Zastupnica HEP proizvodnje Sonija Pozaić pitala je Miljka je li on radi i inače projekte održavanja građevina po standardima koji su vrijedili kad je izdana uporabna dozvola? Pitala ga je jesu li se standardi u građevini promijenili od 60-ih godina prošlog stoljeća?
-Recimo azbest, kad biste imali projekt sanacije zgrade u kojoj je azbest ugrađen 60-ih godina i za tu zgradu je izdana uporabna dozvola, biste li ga zamijenili istovjetnim materijalom?- pitala je Pozaić.
Miljak je pokušao nešto objasniti, ne odgovorivši direktno na pitanje te je to podiglo atmosferu u sudnici i dovelo do verbalnog incidenta, nakon kojeg je ocu poginulog Davora Pozniaka zabranjen pristup suđenju.
Nakon incidenta ipak nije htio odgovoriti na postavljeno pitanje o azbestu.
Dnevnik radova ni službeno ni neslužbeno nije vodio
Drugi svjedok bio je Ivica Sikavica inženjer elektronike iz tvrtke Deltron zadužen ispred ove tvrtke za komunikaciju s inženjerima Ivicom Gogom i Gabrijelom Mikel iz HEP proizvodnje Dubrovnik, a vezano uz radove na zamjeni ventilacijskog i klimatizacijskog sustava u hidroelektrani.
U izjavi ispred DORHa 2019. izjavio je kako je zaposlen u firmi Deltron, koja je u zajednici ponuditelja zajedno s firmom Sintaksa iz Splita na javnoj nabavi dobila ovaj poso unutar HE Dubrovnik. Kazao je kako je komunicirao s optuženim Ivicom Nujićem inžinjerom iz HEP Proizvodnje iz Zagreba te inženjerima Mikel i Gogom iz Dubrovnika.
Dnevnik radova nije vodio, a kazao je suprotno od jučerašnjeg svjedočenja Ivice Goge, kako su mu inženjeri Mikel i Goga rekli da za unos materijala za klimatizacijsku komoru br. 6. postoji mogućnost otvaranja zida između strojarnice i jednog tunela. Također je kazao kako su cigle koje su uklonjene s otvora zida sačuvane te da je po završetku radova na klimatizaciji angažirao podizvođača, tvrtku Luping d.o.o, da zatvori rečeni zid.
Goga me zvao na telefon da zaustavim zatvaranje zida
Izjavio je kako ga je Ivica Goga nazvao na telefon i rekao mu da zaustavi radove na zatvaranju otvora u zidu.
Naglasio je kako u primjedbama na okončane radove nitko nije tražio od njega da se zatvori zid, a tražili su brojne druge stvari. Rekao je kako bi u slučaju da su oni zatvarali taj zid ujedno i protupožarno zabrtvili cijev za za dovod svježeg zraka. Zid između strojarnice i kabelske vertikale u kojoj je požar buknuo, Sikavica nije smatrao protupožarnim jer mu to nitko nije naglasio. Atestom je, tvrdi, potvrđena kvaliteta opreme za ventilaciju i klimatizaciju.
Zamjenik državnog odvjetnika Cibilić pitao je Sikavicu o sastancima s investitorima, odnosno HEP proizvodnjom.
– Mi smo kao zajednica Sintaksa i Deltron dobili posao. Sintaksa je bila voditelj poslova te je za to dobivala i 3 posto naknade svoje ukupne situacije. Ja sam bio voditelj radova u komunikaciji s Gabrijelom Mikel i Ivicom Gogom i Ivicom Nujićem. U ožujku 2017. prije početka radova u Splitu u našoj firmi smo se sastali Ivica Nujić iz HEP-a, inženjeri Jeličić i Daijdžić iz Sintakse, Mladen i Tonći Drnadi i ja iz Deltrona. Desetak dana kasnije smo se sastali u elektrani sa Matom Miškovićem, Ivicom Gogom i Gabrijelom Mikel, koji su bili moji kontakti za strojarske radove. Bilo je na tom sastanku jo ljudi, ali onve sam zapamtio jer su mi bili važni za moj segment posla.
Na pitanje odvjetnice Košta je li mu poznat Leo Stipišić, Sikavica je odgovorio kako mu nije poznat.
Na pitanje po kojem projektu je rađena zamjena klimatizacije i ventilacije, odgovorio je prema projektu Projekt biroa Split. Elaborat protupožarne zaštite nije dobio na uvid. A nikakvih pisanih dokaza podjele poslova nema.
Košta ga je pitala je li ga netko upoznao sa sigurnosnim mjerama kad je prvi put došao u Hidroelektranu, Sikavica je odgovorio da nije. Nadalje tvrdi kako nije vodio ni interni dnevnik radova, kako su sve radove izveli prema projektu, koji su imali te da su na sva mjesta gdje je projektant naveo protupožarne mjere oni to i izveli, kao što su protupožarne zaklopke, a nije mu poznato da je u elektrani postojala protupožarna sektorizacija.
Odvjetnik Tokić pitao ga je zašto nije napravljeno brtvljenje između dva ventilatora i zida, Sikavica je odgovorio kako ne zna.
Odvjetnik Čeh ga je pitao je li bilo primjedbi investitora, nakon što su radovi završeni?
-Gabrijela Mikel imala je 3 primjedbe. Jedna se odnosila na buku, koju je u strojarnici uzrokovala komora 6, pa smo ugradili prigušivače. Druga je bila na limove za rupe pumpe cirkulacije i treća na izolaciju cijevi. Sve smo nedostatke ispravili u nekoliko tjedana, koliko je trebalo da stignu prigušivači buke, odgovorio je svjedok.
Odvjetnika Čeha je zanimalo je li Sikavica na zidu između strojarnice i kabelske vertikale, vidio otvor na početku radova? Je li taj zid imao limena vrata, neovisno o otvoru, koji je kasnije napravljen?
Sikavica je odgovorio kako nije vidio nikakva vrata te da jest, sigurno bi ih otvorio, ako zbog ničega drugog, onda zbog znatiželje.
Čeh ga je upozorio kako je jučer Ivica Goga svjedočio suprotno njemu danas i rekao kako je izvođač predložio otvaranje zida, na što je Sikavica odgovorio kako su prijedlog otvaranja zida dali Goga i Mikel jer za unošenje opreme nije bilo drugog načina, ako se ne zaustavi rad elektrane.
-Meni bi bilo najlakše doći u tunel s kamionom s kranom u par sati sve unijeti, ali Goga i Mikel su mi rekli da to ne dolazi u obzir, jer bi trebalo zaustaviti rad elektrane, pa su predložili otvaranje zida. Rekli su mi da je riječ o zidu koji služi u slučaju poplave i da ga treba vratiti u prvotno stanje, odnosno zidati ciglama i “mršavom” žbukom, kazao je Sikavica i dodao kako je takav nalog proslijedio tvrtki Luping koja je otvor trebala zatvoriti, ali nije jer je intervenirao Ivica Goga.
Osim tvrtki Sintaksa i Deltron u Hidroelektrani su radili i njihovi podizvođači i to kako kaže Sikavica djelatnici tvrtki Elektrogen, koji su radili programiranje sustava, pa Luping d.o.o, pa Invent d,o,o, koja je i fizički otvorila zid u strojarnici, te podizvođači Sintakse Elektocentar Petek.
Odvjetnik Grlić je Sikavicu pitao je li gradilište prijavljeno, on je rekao da ne zna, na što mu je na uvid dan dokument prijave koji je potpisala njegova bivša kolegica iz firme Ana Tokić.
Na pitanje koje su kvalifikacije potrebne da bi netko bio voditelj gradilišta Sikavica nije znao odgovoriti. Kao ni je li optuženi Ivica Nujić bio voditelj radova u HE Dubrovnik.
-Sve smo dogovarali usmeno. Gabrijeli bih ja slao situacije. Ona bi ih slala Nujiću u Zagreb i kas bi ih on potvrdio, nama je bilo odobreno slanje računa prema HEP-u, odgovorio je Sikavica.
Grlić ga je pitao imaju li oni u Deltronu prijedlog tih situacija? Sikavica je odgovorio da postoje mailovi koji su upućivani prema Nujiću i da ih je spreman dostaviti. Dodao je kako je Nujić imao uvid u radove na mjesečnoj bazi.
Na pitanje je li se sjeća da su na sastancima bili Ivo Lise ili Ivica Čuljak, Sikavica je odgovorio da ih se ne sjeća.
Odvjetnik Zvonimir Hodak pitao je Sikavicu je li istinita tvrdnja da otvor u zidu nije postojao dok Deltron nije počeo s radovima? Na što je Sikavica potvrdno odgovorio.
Optuženi Mato Mišković pitao je Sikavicu koliko je klima komora ugrađeno u pogon i koliko je poziva dobio zbog nefunkcioniranja klima?
Kazao je kako je ugrađeno 17 komora te da se ne sjeća niti jednog poziva.
Pitao ga je je li pri ulasku u posao u elektrani potpisao izjavu o preuzimanju odgovornosti, rekao je da se ne sjeća, ali da se sjeća da je naručitelju predao popis radnika i njihove osobne podatke.
Optuženi Nujić: Zašto sam ja ovdje?
Optuženi Ivica Nujić pitao je Sikavicu kako je on kao inženjer elektronike vodio posao na strojarskom dijelu posla? On je odgovorio kako je njihov podizvođač imao ovlaštenog inženjera strojarstva, a riječ je o tvrtki Elektrogen u kojoj je kao inženjer strojarstva radila Anđela Baričević, tada tek pripravnica.
Na pitanje je li podizvođače službeno uveo u posao, Sikavica je odgovorio kako ne zna.
Pitao ga je zna li što je on (Ivica Nujić) po struci? Odgovorio je kako ne zna.
Pitao ga je je li upoznat sa Zakonom o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje upoznat i tko može biti voditelj radova na strojarskom projektu?
Sudac je prekinuo ispitivanje, kazavši kako je to općepoznata činjenica.
-Onda ja ne bih trebao biti ovdje – odgovorio je Nujić.
-Rekli ste da je komunikacija išla preko mene do Vas. Kako onda objašnjavate da je Goga zvao Vas, a ne mene, kad je trebalo zaustaviti radove na zatvaranju otvora u zidu? Zašto me Vi niste o tome obavijestili? Zašto niste rekli Gogi da se obrati meni?
-Bio sam na službenom putu kad me Goga nazvao i rekao da zaustavim radove na zatvaranju otvora. Bio mi je prioritet nazvati podizvođača i prenijeti mu nalog, odgovorio je Sikavica.
-Rekli ste da sam bio u 3 mjesecu u Split u tvrtki Deltron, jeste li sigurni? -pitao je Nujić svjedoka, koji je potvrdno odgovorio.
Nujić je pitao svjedoka je li on ispisao iti jedan nalog za otvaranje ili zatvaranje otvora u zidu ili tražio od njega dozvolu za otvaranje istog?
Svjedok je odgovorio na oba pitanja niječno.
Nastavak u lipnju sa svjedocima o kojima smo puno čuli
Suđenje je ovim završilo, a sljedeće ročište zakazano je za 13., 14. 15. i 16. lipnja. A predviđena su saslušanja svjedoka, o kojima smo u ova četiri dana dosta čuli, a to su Ivo Miletić, direktor HEP proizvodnje u vrijeme požara, Pero Miletić, njegov sin i inženjer građevine u HE Dubrovnik, Ivo Lise inženjer zadužen za sigurnost na radu i protupožarnu zaštitu u HE Dubrovnik te Teo Sekondo, navodno voditelj pogona hidroelektrane i kako su neki svjedoci naveli samonametnuti šef.
INCIDENT NA SUĐENJU ZA HE PLAT: Sudac izbacio oca poginulog Pozniaka iz sudnice
Božena Pozniak u ime obitelji stradalih: najčešće smo čuli riječi “ne znam, “ne sjećam se”…
Doris Košta i Čedo Prodanović o današnjem suđenju za HE Dubrovnik
