Plodno stonsko polje s prirodnim izvorima vode bilo je izvor hrane još u pretpovijesno vrijeme, o čemu svjedoče mnogi arheološki nalazi. Plodna zemlja i obilje vode idealni su uvjeti za poljoprivredu. Posljednjih godina, osim malostonske kamenice, poznate diljem svijeta, sve se više traže i stonske jagode.
Kako su jagode postale novi stonski brend, ispričao nam je Toni Žile, čija obitelj uzgaja ovaj slatki plod posljednjih 4-5 godina.
Obitelj Žile oduvijek živi u Stonu i okolici. Otac Jero glavna je pokretačka snaga, kad je riječ o radu na zemlji uz koju je odrastao i živi cijeli život. Majka Romana i tri sina: Ivan, Luka i Toni poljoprivredom se bave kao dodatnim poslom, a pomaže im šira obitelj i prijatelji.
-Otac je branitelj u mirovini, a cijeli je život na zemlji. Za svoje potrebe imamo svega, a prije smo uzgajali kukuruz šećerac, kojeg smo kuhali i prodavali na plažama u Cavtatu, Župi u Orebiću. S jagodama smo počeli prije jedno 4 do pet godine. Očev vjenčani kum Đani Marlais počeo je godinu prije nas. Onda su ćaća i njegov brat krenuli i nekako se to proširilo. Prije nas bio je još jedan uzgajivač, koji je u međuvremenu odustao od jagoda. Koliko ja znam trenutno postoje tri uzgajivača u stonskom polju. Stonska jagoda je postala brend, traži se kao i vrgoračka.
Jesu li zato stonske jagode tako skupe? Internetom su se proširile fotografije jagoda koje se na tržnici u Stonu prodaju za 8 eura po kilu.
Stonske jagode tek su ovih dana stigle na tržište. Mi (Marlais, Žile i Kužumilović) svi uzgajamo na otvorenom i ovisimo o vremenu Ove godine imali smo jednu krivu procjenu. Vremenska prognoza najavila je zahlađenje, ali su jutarnje temperature u polju bile ispod očekivanja. Nismo pokrili jagode i led je odnio prvu berbu. Tek smo prije par dana počeli s berbom. Kad je riječ o cijeni, ona je nešto viša nego lani, ali nije 8 eura. Po kilogramu stonska jagoda ove godine stoji 5 eura, a mjerica od pola kila 2,5 eura.
Stonsko polje jako je plodno, ima i dovoljno vode, je li to tajna okusa stonske jagode?
Pa to vjerojatno pomaže, no bitan je faktor ljudski rad i vremenska prognoza. Sadimo jagodu sorte kleri, koja nam se pokazala najukusnijom i divno miriše. Tijekom korone, nismo mogli nabaviti sadnice ove jagode, pa smo sadili aziju i brilo, no itekako se primijetila razlika. Ni kupci nisu bili zadovoljni. Znači prvi je korak odabir sorte. Onda kreće posao.
U osmom mjesecu počinje sadnja jagoda. Napravimo gredice, stavi se folija i one se sade. Do 10. mjeseca biljka se razvija. Kad počnu prve hladnoće, jagoda vegetira i tad se skroz osuši vanjski dio biljke. Izgleda kao da je usahnula. U veljači se jagoda čisti od usahnulih dijelova i ostanu dvije do tri glave. Kako se vrijeme proljepšava, ona raste i na kraju daje plodove. Jedna sadnica jagode traje dvije godine. Prve godine rađa obilato, druge godine manje. Mi svake godine sadimo i nove sadnice. Na polju uvijek imamo jedno i dvogodišnje biljke.
Čime tretirate jagode?
Kako je riječ o našem polju i hrani koju i mi sami jedemo, koristimo samo certificirane proizvode tvrtke Bioimput iz Varaždina i koristimo ih točno onako kako nam savjetuju njihovi stručnjaci. Bitno je da svako tretiranje prestaje u trenutku kad se na jagodama pojavi plod. Otac je, nakon rata krenuo u poljoprivredu ozbiljnije, a onda je tražio savjete stručnjaka, profesora, drugih uzgajivača, tako da sad ima jednu veću mrežu ljudi kojima se može obratiti za savjet i nešto novo naučiti.
Koliko jagoda proizvodite godišnje?
To je teško reći. Imamo uvijek oko 7 do 8 tisuća sadnica na polju. Svake godine oko 2 000 sadnica nanovo sadimo. Neke se ne prime, neke odnese bolest, kiša, vrućina. Proizvodnja ovisi o puno faktora na koje mi malo možemo utjecati. Prije dvije godine smo brali jagode u blatu do koljena. Bilo je jako puno kiše, a jagode sazrele. Samo jedan dan u kiši i vodi dovoljan je da plod počne trunuti i više nije za prodaju.
U tih mjesec dana intenzivne berbe cijela obitelj je u polju. Toni, koji je inače završio studij komunikologije i njegov brat Ivan, koji je vatrogasac, kao i majka Romana, stalno su zaposleni dok je treći brat Luka student nautike. No kad berba počne sva trojica sa svojim djevojkama, roditeljima, rođacima beru jagode. Pomažu i baka i djed i prijatelji. Jer berba ne može čekati.
Posao uzgoja jagoda nije lagan. Otac je taj koji je svaki dan u polju. Obilazi nasade, čupa travu, ali kad treba brati ili u veljači čistiti jednu po jednu biljku, svi smo tu. Popodne beremo, preko noći jagode stoje u hladnjači i ujutro ih razvozimo. Nemamo mi skladišta da bi mogli više dana čuvati zreli plod. Ali iskreno, to nam ni ne treba. Sve što uberemo odmah se proda.
Gdje prodajte jagode?
Manje količine uzimaju stonski restorani i slastičarne, jedna slastičarna u Dubrovniku. Prodajemo i na placi, a naše jagode mogu se kupiti i u Brbore. No najveću količinu razvezemo po kućama. Ljudi nas zovu, naručuju. Zadovoljni su kvalitetom i stvarno s prodajom nemamo problema.
Planirate li povećati proizvodnju?
Ne, možemo jedino smanjiti. To je nama dodatni izvor prihoda i s obzirom na brojnost naše obitelji to je podnošljiva količina rada. Više od ovoga ne bismo mogli sami odradit. Mjesec dana svi smo u poslu, u jagodama od jutra do mraka. To nam je dovoljno.
