Danas nam je teško i zamisliti kako je Gruž, i ne tako davno, bio središte teške industrije i trgovačka luka. Turizam je pomalo, ali sasvim sigurno promijenio sliku Gruža, a industrijski pogoni postali su atraktivna zemljišta za razvoj nekih novih sadržaja, iako dosad nerealiziranih. Jedina trenutno aktivna industrijska zona, ali i mjesto na kojem cvjeta domaće poduzetništvo i javni sadržaji jest Tvornica ugljenografitnih proizvoda TUP, za čiju su kupnju zainteresirani ulagači koji bi je pretvorili najvjerojatnije u još jedan hotel, kojih u Dubrovniku, usprkos nedostatku radne snage za iste, ima na pretek i onih postojećih i onih koji se tek planiraju.
Što znamo o TUP-u?
Gruž je kroz stoljeća mijenjao svoje lice i naličje, premda su povijesni slojevi i dalje prisutni. Tako su dubrovačke tvornice Radeljević, Astra Dubravka i TUP sagrađene u vrtovima ljetnikovaca dubrovačke vlastele i postale društveno vlasništvo, poslije 2. svjetskog rata.
Tvornica ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda “Nikola Mašanović” utemeljena je 1953. Kompleks je to koji se prostire na 9 800 kvadratnih metara u Gružu i oko 15 000 metara kvadratnih u Komolcu. Obuhvaća upravnu zgradu te brojne hale i radioničke prostore, dvorišta, a nekad je zapošljavao oko 700 ljudi te imao vlastite sportske klubove i kulturno-umjetnička društva, a dio radnika stambeno je zbrinut u naselju izgrađenom ponad tvornice, popularno nazvanom TUP-ovo naselje.
TUP je nakon Domovinskog rata, u kojemu je odigrao važnu ulogu u proizvodnji minsko-eksplozivnih sredstava, privatiziran putem ESOP programa, odnosno radničkog dioničarstva. Smanjenjem proizvodnje tvrtka je počela iznajmljivati poslovne prostore, kako u kompleksu u Gružu tako i u Komolcu.
U vrijeme dok je gradonačelnica Dubrovnika bila Dubravka Šuica najavljivao se veliki projekt revitalizacije prostora tvornice u Gružu. Naime tamo se trebao izgraditi komercijalno-trgovački centar, no ta se ideja nikad nije realizirala, dapače iz tog doba potječe i jedna dubioza, koja svoj epilog čeka na dubrovačkom Županijskom sudu.
Za mandata gradonačelnika Andra Vlahušića, govorilo se o oživljavanju TUP-ovog pogona u Komolcu u kojem je bio zamišljen umjetničko-obrtnički pogon za izradu autentičnih suvenira, koje bi izrađivali mladi dubrovački umjetnici i poduzetnici. Ni to se nije ostvarilo.
TUP je tako prepušten sam sebi, odnosno tržištu. Dubrovnik je propustio ono što drugi gradovi nisu, pretvoriti tvorničke hale u prostore kulture i druženja, kroz pametnu politiku prostornog planiranja i projekte.
I onda se prije nekoliko godina to dogodilo samo. Privatne inicijative mladih Dubrovkinja i Dubrovčana, počele su tvornicu, koja je javnosti bila zidovima zatvorena i nedostupna, pretvarati u mjesto druženja, razmjene ideja, kulturnih i sportskih aktivnosti. TUP je živnuo, a oni se nisu zaustavili samo na zgradi tvornice, već su svoje djelovanje uz pomoć grada i gradskih ustanova u kulturi proširili i na zaboravljene javne prostore u Gružu.
Tko su vlasnici TUP-a?
U izvješću financijske revizije poslovanja TUP-a za 2020. može se vidjeti da je većinski vlasnik 68 posto tvrtke poduzeće ELEKTROCARBON-ESOP d.o.o. za usluge, koje zastupa direktor Miho Soljačić, a članovi društva, osnivači, kojih ima oko 100, prema Sudskom registru, vjerojatno su upravo bivši radnici TUP-a, vlasnici dionica.
Potom 24 posto vlasništva imaju također mali dioničari, bivši zaposlenici i zaposleni, koji su se nisu udružili u ELEKTROCARBON. Nadalje manje dijelova ukupnog vlasništva imaju pojedine tvrtke i privatne osobe, no s obzirom na udio u vlasništvu teško mogu utjecati na odluke poduzeća. Direktor TUP-a je Luka Majić, jedan od osnivača Elektrocarbona. A kad se pogledaju imena osoba u Nadzornom odboru, jasno je kako su i oni sami mali dioničari TUP-a. Prema izvješću revizije TUP je 100 posto u vlasništvu domaćeg kapitala.
Čime se TUP d.d. danas bavi?
Od tvornice koja je zapošljavala oko 700, TUP je danas spao na svega 38 radnika. Kad se od tog broja oduzmu direktor i administracija, u proizvodnji radi tek 20-ak ljudi. 2019. tvornica je zapošljavala 70-ak ljudi, no u međuvremenu su mnogi otišli u mirovinu. Zbog nedostatka stručne radne snage, TUP-ovi umirovljenici, stoji u izvješću revizije, dolaze povremeno pomagati u obavljanju poslova.
-Temeljne djelatnosti tvrtke TUP d.d. su: proizvodnja ugljenografitnih i metalografitnih poluproizvoda, proizvodnja ugljenografitnih i metalografitnih proizvoda (četkice za velike i srednje električne strojeve, četkice za male električne strojeve, četkice za motorna vozila, ugljik za strojne dijelove, ugljik za termičke i kemijske primjene, klizači, kontakti iz ugljika i metalografita), proizvodnja metalnih i metaloplastičnih proizvoda (držači četkica, metalni kontakti i metaloplastični proizvodi) te izvoz i uvoz u okviru djelatnosti Društva, stoji na njihovoj mrežnoj stranici.
Svoju primjenu ovi proizvodi imaju u elektroindustriji, strojogradnji, brodogradnji, automobilskoj industriji i procesnoj industriji. A rade između ostalih sa HEP-om, Zagreb holdingom, tvornicama Končar, Gredelj, a izvoze u Švedsku, Češku i Jordan.
Zašto se TUP prodaje?
Ovlašteni revizor izvješće o poslovanju TUP-a ocijenio je istinitim prikazom, a u njemu, među ostalim stoji, kako je u 2020. poduzeće ostvarilo oko 30 tisuća kuna dobiti dok je ukupan prihod i rashod oko 8 milijuna kuna.
U izviješću, koje potpisuje direktor Luka Majić stoji kako TUP stagnira zbog loših gospodarskih uvjeta za proizvodnju u poslijeratnom razdoblju, konkurencije u zemljama Bliskog istoka, a u 2020. dobit je pala za 2 377 posto u odnosu na 2019. Ponajprije, piše direktor, zbog zaustavljanja ekonomske aktivnosti kupaca. Broj radnika se također smanjio s 46 na 38, zbog odlaska u mirovinu, a od tog broja 29 ljudi radi u proizvodnji, s tim da je veći dio njih u starijoj dobi te češće na bolovanjima.
Gubitak u proizvodnji TUP nadoknađuje najmom prostora, no zbog epidemioloških mjera, mnogi su prostori bili zatvoreni, pa je i prihod od najamnine smanjen.
U 2021. TUP, prema izviješću direktora od 31. prosinca 2020., ne očekuje poboljšanje poslovanja, a znakovito je kako najavljuju „redefiniranje ukupne poslovne orijentacije“ zbog „dugogodišnje stagnacije u temeljnoj djelatnosti proizvodnje“.
Sve ovo daje naslutiti kako TUP, iz realnih razloga, ide postupno prema zatvaranju proizvodnje, a zbog financijskih rezultata jasno je zašto je, usprkos dugogodišnjim odolijevanjima, konačno donešena i odluka o prodaji.
Tko su zainteresirani kupci?
Kako su javljali mediji na raspisani natječaj za prodaju poduzeća TUP d.d. stigla su tri neobvezujuća pisma namjere, koje je Skupština prihvatila i dopustila ponuditeljima dubinsko snimanje tvrtke.
Pisma su poslali Jaroslav Trešnak, jedan od najbogatijih Čeha, koji je već ulagao u Hrvatsku, točnije u turizam (Hilton Rijeka Costabella Beach Resort & Spa).
Drugo pismo/ponudu za kupnju poslala je tvrtka See Capital Partner čiji su osnivači i članovi društva Bruno Georgiev, Ivan Valentić, i odvjetnik Oleg Uskoković. Dvojica potonjih u javnosti su poznati kao ulagači u novogradnje u Dubrovniku, koje su u javnosti digle veliku buku. Tako je Valentić jedan od investitora u kuću na Babinu kuku, poviše Uvale, kao i prvu zgradu koja je izgrađena preko puta RK Minčeta uz cestu, a Uskoković je jedan od partnera braće Slezak koji su izgradili hotel Porto i stambeno-poslovni kompleksa u poslovnoj zoni, kraj RK Minčeta.
Navodno postoji i treći ponuditelj poduzeće Elektropromet iza kojeg kao vlasnik i osnivač stoji Mario Stombolić, koji, među brojnim tvrtkama, ima i u Dubrovniku registriranu tvrtku PROADRIA za ugostiteljstvo i turizam.
Cijena koju su ponudili zainteresirani kupci kreće se od 10 do 15 milijuna eura, a riječ je podsjetimo o skoro 10 000 kvadrata građevinskog zemljišta u Gružu te o oko 15 000 kvadrata zemljišta u Komolcu. Ako izgrađene nekretnine i proizvodnju, kao i prihod poduzeća, izostavimo te u ponuđenu cijenu uračunamo, samo prostor u Gružu, ispada da su investitori ponudili tek 1000 eura po kvadratu vrijednog zemljišta.
Što će biti na ovom vrijednom prostoru na 9 800 m2?
Hoće li Skupština prihvatiti ponude, hoće li one nakon dubinskog snimanja biti veće, to sad ne znamo, no ono što znamo jest kako je, u nedostatku javnih sadržaja, prostora za najam za mlade i inovativne poduzetnike, TUP važna karika razvoja Grada.
IMA LI RJEŠENJA? Inicijativa ”TUP – urbana četvrt” dogovorila sastanak kod gradonačelnika
Ukoliko na ovom vrijednom prostoru osvane još jedan hotel u kojem neće imati tko raditi, a Muzej, klubovi, umjetnički ateljei…, koji su u nekoliko zadnjih godina tamo zaživjeli, nestanu, Grad će izgubiti još jedan urbani centar, koji ga čini gradom.
U TUP-u djeluju poduzetnici i udruge: Majeutika d.o.o., udruga Tvornica umjetnosti Podroom, Ritam jedan dva d.o.o., Ljubav j.d.o.o., Studio Bonsenjo, Aerobik klub KL, Obrt Anamarija Bezek Ceramics, zajednički obrt Digital Print Pogon, udruga Tango Dubrovnik, Dvorište TUP, Studio &P, udruga Muzej crvene povijesti, Yoga i Pilates Studio Dubijoga i Kulturni centar Jadran, sve redom društva osnovana kapitalom i kreativnošću mladih Dubrovkinja i Dubrovčana, koji su uz pivovaru u Solskoj bazi, također investiciju mladih entuzijasta, ovog su ljeta zajedničkom inicijativom, osim TUP-a, oživjeli i druge javne prostore u Gružu, dajući im sadržaj za sve generacije stanovnika. Zamislite što su sve napravili s minimalnim sredstvima, a što bi sve mogli uz adekvatnu potporu.
Članak je sufinanciran od strane Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta “Potreba za javnim prostorom u svjetlu pandemije koronavirusa”.
