U hramu Venere – Biti u ženskom tijelu u praskozorje novog doba – voljela bih znati koje slike, emocije i poveznice u vama evocira taj naslov. Ako ste žena, osobito. Kakav je vaš odnos s Venerom, boginjom obilja, ljepote, putenosti, tijela i svega materijalnog? Podiže li vam taj naslov uzbuđenje i iščekivanje zadovoljstva, užitka i avanture, ili pak otpor i neko tupilo, kao da to nema veze s vama i ne znate što to uopće znači.
Ili čak sram i sakrivanje?
Ako pratite ovaj blog, znate da je tema proizašla iz jednog astrološkog momenta prije par tjedana, i namjere da aktiviramo i prizovemo tu energiju boginje bliže sebi. Iznenadilo me što se dalje zbilo pa bih danas podijelila s vama i nastavak…
Odlučila sam otvoriti ovu temu najprije u jednom krugu žena, a kasnije i s par muškaraca. Željela sam vidjeti kako boginja “diše” ovdje kod nas. U mojim američkim krugovima često nam je bila tema i predmet razgovora, ceremonija, plesa i dubokog rada na njenom oslobađanju.
Napustila me kad sam se vratila u Hrvatsku
Osobno, otkad sam se vratila u Hrvatsku, osjećam da me je napustila. Tužno i zabrinuto, ali definitivno, kao majka koja je onda kad sam odlazila iz Hrvatske ostala na kućnom pragu i mahala, znajući da dalje moram sama.
Rastanak je valjda privremen, dok ja ne nađem svoj put natrag k njoj i ne dozovem je k sebi. No, put se i onda pokazao puno dužim nego sam mislila na odlasku.
Iznenadila me količina otpora koja se podigla u ovom krugu čim smo isključili intelektualnu diskusiju i pokušali ući u direktno iskustvo energije božice u sebi.
Uvodno pitanje bilo je potpuno bezazleno, “Što ili kakvi biste bili kad bi vam bilo dano da ništa ne morate, da samo živite svoje najdublje zadovoljstvo i smisao?”
Ne znam za vas, ali ja sam naivno očekivala da to pitanje svima bude kao da smo zagrabili u zdjelu svježe ohlađenog paradižota. Možda malo djetinje jednostavno ali čista delicija. Ne….
Prvo bijes, otpor, iritacija. Iracionalna ljutnja. Pa nelagoda. Zbunjenost…” Što si ono pitala…?” Pa onda opravdavanje i samoodricanje, “Nisam ti ja tu baš doma, znaš, u mene je to komplicirano jer…”
Kamenovana žena
Na trenutak bi nešto zaiskrilo iz dubine, neka naznaka čiste spontane strasti. I onda nevjerojatnom brzinom opet nelagoda i ušutkavanje.
Kao da nešto u nama stoji na tom ulazu u “podzemlje” (čitaj: sve ispod razine intelektualnog uma), i ne dozvoljava da vidimo što to ima dole. Ako uhvatimo i samo na čas odbljesak te škrinje s blagom naše istine i autentičnosti, neka neman odmah se okomi na nas da u strahu zaboravimo što smo vidjeli.
Iracionalno se bojimo pustiti vani svoju ljepotu, snagu i mudrost, valjda iz straha od društvene stigme. Kakva je to žena koja hoda okolo raskošna, putena, ogrnuta obiljem, mudrošću, slobodom i sjajem zadovoljstva u očima…? Takva je kamenovana isti čas.
Što li se to krije dole, u mudrosti tijela, da je tako opasno i pomno čuvano? Zašto je tako teško uopće dotaknuti tu energiju, a kamo li je utjeloviti kao svoju bogom danu esenciju?!
Što god da je, sve je jasnije da, bez odgovora na to pitanje, sve ostalo ostaje kao predivno jelo koje je neposoljeno.
Marija Grgurević je vlasnica holističkog fitness studija Elixir Vitae u Župi. Prije par godina ostavila je posao u event managementu i krenula je u podvig stvaranja jednog eksperimentalnog prostora za istraživanje nove paradigme života koji izlazi iz vlastitog kreativnog stvaranja i duhovnog rasta.
