Rodio sam se 4. studenoga 2004. Završio sam drugi razred Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića s pravom javnosti u Dubrovniku. Hrvatski jezik i književnost mi predaje prof. Mirjana Žeravica koja me oblikovala jednako kao i sve ove knjige, pa joj se ovom prilikom želim zahvaliti. U klubu sam čitatelja koji vodi knjižničarka Katarina Palinić. Čitam jer u tome uživam, stječem znanje i svakim novim čitanjem dublje razumijem druge – napisao je učenik Antun Pendo, predstavljajući se široj dubrovačkoj publici, ovoga puta preko odabira svojih 5 najdražih knjiga. Mladi srednjoškolac je nedavno, na predstavljanju zbirke poezije Monike Herceg, najavljen kao pjesnička nada Dubrovnika. Pa, pogledajmo što čita.
Samo s pomoću umjetnosti možemo izići iz sebe, znati što tko drugi vidi od toga svemira koji nije isti kao naš, čiji bi nam pejzaži mogli ostati nepoznati kao oni na Mjesecu (M. Proust, Pronađeno vrijeme).
1. Marcel Proust, U traganju za izgubljenim vremenom
U traganju za izgubljenim vremenom Proustov je ciklus koji čini sedam romana. Istražuje osjećajnost, ljubav, važnost mjesta / duhovnoga zavičaja koji nas oblikuje i prikazuje francusko društvo s kraja 19. st. Tijelo je glavni junak romana, sjeća se bolje od uma. Tko je marljivo čitao obaveznu gimnazijsku lektiru, sjetit će se trenutka kada se junak, umočivši kolačić madeleine u lipov čaj, prisjetio događâjā iz djetinjstva toliko snažno da su postali nova sadašnjost. Madeleine u književnosti postaje simbol za otvoreni prostor asocijacija, sjećanja i nostalgije (HJP). Jako mi se sviđa Proustov stil: s lakoćom portretira pojedince i donosi sliku društva svojega doba kao nitko prije njega. Privlače me njegove rečenice koje pršte asocijacijama i sviđa mi se što je savršeno obradio svoju prošlost stavljajući u prvi plan osjetila, koja nose zgradu sjećanja.
2. Victor Hugo, Jadnici; Zvonar crkve Notre-Dame
Jako sam zahvalan Lari, dragoj prijateljici iz razreda, što mi je preporučila ovo djelo koje me uvelo u svijet književnih klasika. Ovaj me je opsežni roman privukao svojom radnjom i nezaboravnim likovima: odbjegli zatočenik Jean Valjean, mlada Cosette koju Jean spašava od krčmarske obitelji Thénardier, pobožni, skromni i požrtvovni likovi, kao što je, meni najdraži, biskup Myriel koji mijenja živote čineći dobro. Ukratko, djelo me je poučilo ljubiti bližnje, ne šutjeti samo zato što me nitko ne čuje. Sve likove prepoznajem u vlastitoj svakodnevici, u razgovoru s bližnjima i u sebi. Zapravo me poučilo u svima tražiti Providnost. Crkva Notre-Dame glavni je lik Zvonara crkve Notre-Dame, a Hugo radnju smješta u srednjovjekovni Pariz. Esmeralda i Quasimodo omiljeni su književni likovi i u 21. st. Quasimodo je doista utjelovljenje izreke Ne sudi knjigu po koricama., a Esmeralda i njezina majka Gudule imaju tako kratak, ali dubok odnos koji može poslužiti kao primjer odnosa roditelja i djeteta.
Iako su oba romana ekranizirana, preporučio bih mladima da ih prvo pročitaju.
3. William Shakespeare, tragedije; Macbeth; Hamlet; Kralj Lear; Romeo i Julija; Antonije i Kleopatra…
Shakespeare već četiri stoljeća čitateljima iznova dokazuje da mu ni jedan dramatičar nije ravan. Dobar je poznavatelj ljudske duše, njegovi su likovi složeni, prepuni mana i vrlina; kakvi i jesu svi ljudi. U svojoj najmračnijoj tragediji Macbeth (čije ime ni u jednome engleskom kazalištu ne smijete spomenuti jer praznovjerje kaže da donosi prokletstvo) obrađuje njemu omiljenu temu častohleplja i ubojstva poslije kojega ubojicu i njegove pomagače progoni grižnja savjesti simbolično prikazana u obliku duhova. U Kralju Learu ponajprije se izruguje svetoj vodici, tj. neophodnomu dvorskom laskanju. U Romeu i Juliji, pa i u Antoniju i Kleopatri obrađuje temu zabranjene, tragične ljubavi. Tako Shakespeare uči svoje čitatelje i gledatelje razlikovanju dobra i zla i odgovornosti koju trebamo preuzeti predamo li se iskušenju.
4. Poezija Sylvije Plath
Sylvia Plath ubraja se među najveća imena američke poezije. Njezin je pjesnički glas vrlo mračan, katkad strašan, ali neodoljiv. U svijetu se njezinih pjesničkih slika lako izgubiti; to je svijet njezinih graničnih mentalnih stanja koja se simbolično preobražuju u makove, pčele, crnilo, ništavilo. Za Plath je poezija bila bijeg od svakodnevice, očeve smrti i Teda Hughesa, engleskoga pjesnika i njezina životnoga suputnika koji ju je okrutno prevario. U pjesmi Ženski Lazar piše o svojim svakodnevnim smrtima i uskrsnućima, čak ide toliko daleko, pa piše da je umiranje umjetnost i da je za to rođena. Nažalost, jednom nije uskrsnula. Prije no što si je oduzela život, imala je razdoblje nevjerojatnoga naleta kreativnosti u kojem je napisala iznimne pjesme.
5. Homer, Ilijada; OdisejaIlijada i Odiseja čitaju se i poslije gotovo tri tisuće godina. Ove su dvije epopeje najznačajnija djela antičke grčke civilizacije i mnogi ih smatraju najboljima. Čitajući Ilijadu, proveo sam pedeset i jedan dan desete, završne godine Trojanskoga rata vijećajući s bogovima i boreći se sa slavnim junacima i ostalim smrtnicima. Naučio sam što je hrabrost, kako ostati dostojanstven i kad gubiš, važnost zadane riječi, poštovanje i pravo značenje prijateljstva. Odiseja mi je pružila nezaboravno putovanje s naslovnim junakom do njegove rodne Itake. Taj je svijet divan koliko i strašan, pun fantastičnih bića i događaja, od nimfe koja je na svojem otoku zatočila Odiseja, čarobnice Kirke, meni najdražega lika, do neobičnih morskih čudovišta i sirena. Djelo me je poučilo kseniji, tj. gostoprimstvu prema strancima; stari Grci vjerovali su da katkad Zeus ili koji drugi bog zna obličjem nalik na ojađena, siromašna stranca doći u njihov dom tražeći prenoćište i hranu, pa su zato lijepo primali sve strance. Prihvaćajući ovaj običaj, suvremeni bi čovjek naučio u svima tražiti Dobro
