PANTARULić, kad moraš ić… novi je i dobro promišljeni projekt(ić) iza kojega stoje Ana-Marija Bujić i njen suprug Milan Vasić, te njihov dugogodišnji suradnik, chef Jadran Tutavac. Vijest da se otvorio Pantarulić prostrujala je Gradom s vihorom dobrih želja koje su im uputili sugrađani među kojima brojni posjetitelji njihova Pantarula koji i nakon 9 godina uspijeva kvalitetom i šarmom zadržati svoje stalne domaće goste. PANTARULić je donio novi jelovnik koji stiže – na vrata. A, može se “pokupiti” i usput, kad moraš ić ili ti se ne da taj dan kuhat, a nešto bi slasno i ukusno, ili ti stignu prijatelji iznenada, pa bi druženje začinio s nečim provjereno dobrim…
S ekipom iz Pantarula dosad nije bilo greške, pa čemu sumnjati?
Dakle, devetogodišnji Pantarul je dobio mlađeg brata Pantarulića koji se i u grafičkom rješenju sjajno poigrao s porukom da je riječ o hrani “to go”.
-Ideja o hrani “to go” rodila se – a kad drugo? – nego u koroni, dakle kuha se već dugo i u tom su se vremenu iskristalizirale mnoge ideje. Znali smo da hoćemo nešto malo i slatko što se naslanja na brend Pantarula koji njegujemo još od 2014., ali u pravo ime nikako nismo bili sigurni sve dok nam rješenje nije prišapnuo naš dizajnerski tim sačinjen od Marite Bonačić koja je s nama već godinama i njene kolegice Ive Hrvatin iz Studija Hrvatin u Zagrebu. Ovaj mali “ić” bio je njihova ideja, a kad smo vidjeli osmijehe ljudi s kojima smo o toj ideji razgovarali dok još nije bila javna, znali smo da ne treba puno misliti dalje.
Dizajn je fascinantan proces i zapravo je jako zabavno surađivati s dizajnerima i pronalaziti onu točku u kojoj ideje mogu funkcionirati i u praksi. Jer zna se dogoditi da je zamisao krasna, ali da ju je iz ovog ili onog razloga nažalost neizvedivo provesti u stvarnosti. Onda ide jedan mali ping pong i na kraju se nađe rješenje koje zadovoljava i estetiku i funkciju.
Svaki radni prostor je živa materija i tek kad se u njega “uselite” vidite što ide, a što ne, pa tako i mi imamo još cijeli popis točaka za poboljšanje i nekom ćemo se konačnom obliku približiti mislim tek za mjesec dana. Ali to je onaj “behind the scenes” dio koji je gostima manje važan – ipak je hrana uvijek broj 1.
Odmah ću pitati i o lokaciji koja je poprilično “nezgrapna”, bez mjesta za paking, na veoma prometnom dijelu Vojnovića, ali isto su vam govorili i za Pantarul, zar ne? Jeste li se zbog toga dvoumili i koliko ste i kako prilagoditi filozofiju ponude i hrane na toj lokaciji?
-Da, uvijek se rado sjetimo kako su nam govorili da smo ludi što restoran otvaramo s pogledom na zid umjesto na more, ali ljudi su prepoznali tu želju da ponudimo nešto solidno i taj zid na kraju i nije neki problem.
Što se ove lokacije tiče, nije idealna, ali svakome se mjestu može pronaći mana. Mi se radije fokusiramo na prednosti: u središtu smo grada što je za dostavu odlično jer motor brzo može stići bilo kamo i donijeti ljudima hranu na vrata (a ne na dno ulice). Osim toga, nekako je “pod nogu” i ovih par dana što radimo prošao je ovuda priličan broj domaćih ljudi koji su bili sretni što smo baš tu i njima blizu.
S obzirom na to da je prostor dosta minijaturan (pravi je PANTARULić!), zapravo smo morali biti oprezni s brojem artikala koje nudimo i od inicijalnog nacrta jelovnika dosta smo toga i srezali, ali ni to možda nije loše jer ćemo na ovaj način imati dinamičniju ponudu koju ćemo češće mijenjati.
Sad najbitnije – jer već se dokazalo da ne postoje prepreke do nečega doći ukoliko je to dobro i kvalitetno – što ćete imati u ponudi?
-Ukratko: gurmanske sendviče, nešto “na ožicu”, salate i poke zdjele i bokun ili dva slatkog. Što se pića tiče, imamo suradnju s Lively Roasters specialty kavom i u planu su uskoro svježe cijeđeni sokovi, pravi energetski i vitaminski kokteli.
Pod gurmanskim sendvičima podrazumijevam stvari poput marinirane i pečene teletine ili sendviča s mariniranim kozicama i sušenim rajčicama te delikatesne nareske poput talijanske mortadelle ili dvije godine odležanog pršuta.
Bit će tu i laganiji dio ponude – salate i poke zdjele koje su odličan i kompletan obrok jer sadržavaju u jednoj porciji i protein i ugljikohidrate i povrće.
Svakako, mijenjat ćemo nešto stalno jer nam je želja da na jelovniku svako toliko ljudi nađu nešto novo i otkriju neki novi okus ili novu kombinaciju. Svježi jelovnik uvijek se može pronaći na Pantarulic.online
Hoćemo li i u Pantaruliću imati okuse iz Pantarula?
-I da i ne! Ljudi će imati kvalitetu i kreativu koju – nadam se – povezuju s Pantarulom, ali jela koja se nalaze na Pantarulovoj karti ne namjeravamo nuditi u Pantaruliću. U restoranu imate vremena za sjesti i jesti, uživati polako u aromama i društvu, a Pantarulić je gurmansko rješenje za užurbane dane kad ne stignete kuhati – kad moraš ić.
Osim okusa, vežna poveznica između Pantarula i Pantarulića je i naš dragi chef kuhinje Jadran Tutavac koji je na sebe preuzeo lavovski dio posla i karika je bez koje ne bi sve išlo glatko.
Svi se žale na pomanjkanje radnika, vi proširujete posao, što su vam bili najveći izazovi?
-Imamo veliku sreću da smo okupili divan tim ljudi koji s nama dijele viziju i želju da sve bude baš kako treba i evo, moram im se i javno zahvaliti na strpljenju koje su pokazali čekajući da se ta nova radna mjesta stvore. Naime, radovi su zbog dva dobavljača i nekih neočekivanih okolnosti potrajali nekoliko mjeseci duže nego što je bilo predviđeno i niti jedan od članova ekipe nije u međuvremenu odustao. Sretna sam što su nam dali to povjerenje.
S obzirom na doista lijepe reakcije ljudi i na to da telefon stalno zvoni, upravo tražimo još jednu osobu za rad u kuhinji i još jednog dostavljača kako bi za naše zaposlenike radno vrijeme i uvjeti bili onakvi kakvima uvijek težimo: fer i korektni, a kad s te zaposleničke strane sve štima i kad je u kolektivu dobra atmosfera, onda to osjete i gosti jer sve ide brže, bez zastoja i s puno dobre volje.
Traženje ljudi usred sezone priličan je izazov, no prije otvaranja naši izazovi nisu bili toliko vezani za ljude, nego više za sam proces adaptacije i opremanja prostora. Taj je dio srećom sada iza nas i sada se bavimo situacijama koje su lakše rješive.
I, za kraj, izdali ste kuharice s receptima iz Pantarula, a i “obične” domaćice i kuharice ne dijele rado recepture… niste promislili da ćete izgubiti goste nego da dobivate više ukoliko dijelite?
-Negdje sam jednom pročitala da je ljubav jedino što se množi kada se dijeli, a tako je nekako i s receptima i hranom. Ne vidim smisao u skrivanju recepata ni procedura – svatko ionako receptu doda nešto svoje, a meni je i samoj ogromno zadovoljstvo kad vidim da su ljudi nešto pripremili i u tome uživali, pa onda još to veselje podijelili sa svojim bliskim ljudima.
