O Petri Farac su pisali svi 2007. zbog tragedije koja joj je promijenila život. Tada 27-godišnja restauratorica pala je s vrha obnavljane Biskupske palače na tlo prilikom čega je zadobila brojne frakture po cijelom tijelu. Sami Bog ju je spasio, rekao joj je to i liječnik koji ju je liječio. U njenom životu to nije bio kraj zdravstvenih nevolja, preboljela je i tumor na mozgu, desetak godina potom.
Petra nikada nije odustala od života. Iako je, objektivno, ako se stavimo u njenu kožu, mogla. Nije. Zbog sebe i svoje troje djece.
Petrina konstanta koja je prati kroz život, možda i izvlači iz bunara razočaranosti i nemoći u koje ponekad upada, njena je umjetnost. Petra je i akademska slikarica.
Njeni će radovi u nedjelju, 25. rujna biti izloženi ispred dubrovačke katedrale u sklopu humanitarne akcije koju organizira Caritas.
Kupnjom njenih radova možemo joj pomoći, ne samo financijski, već i ogromnom utjehom da nije sama i da mislimo na nju.
O samoj izložbi. Petra kaže:
– Izložiti ću negdje do 20 radova. Uglavnom kombinacije sakralnih motiva i Dubrovnika. To je vezano i za lokaciju i organizatora same izložbe. Različitih tehnika i dimenzija. Izložba je humanitarnog karaktera. To će biti prodajna izložba. Po pristupačnim cijenama. Zahvalna sam prijedlogu i ponudi Caritasa dubrovačke biskupije da izlažem i ako bude moguće i prodam svoje radove. Oni mi pomažu kao osobi koja je bolesna i sa trajnim je tjelesnim oštećenjima, ali ja sam akademska slikarica i to je moje životno zvanje kojim se aktivno bavim.
Motivi na slikama su veseli, puni optimizma, unatoč svim tragedijama i poteškoćama s kojima se suočava u životu.
– Moji motivi su raznoliki, isto tako i medij i tehnika kojom se izražavam i prenosim svoje vizije u djelo. Ja na neki način želim sve ono što je lijepo, sve ono čemu težim, neke lijepe misli, lijepa sjećanja i doživljaje… sve to nastojim prikazati i uvijek je vezano za neki tekst koji to prati i o temama o kojima se da razglabati. Iako naravno volim i ostavljam uvijek otvorenim to da svatko doživi sliku na svoj način. Da one lijepe osjećaje koje sam ja u tim trenutcima doživjela dok sam stvarala to djelo prenesem i drugima i barem im na taj način unesem radost, motivaciju, vjeru u ovim teškim vremenima.
Kako se u ovom vremenu nositi s onim “tamnim” stranama sebe, kako napredovati u borbi da budeš dobro?
– S obzirom na trenutnu situaciju u Zemlji i svijetu teško se može govoriti o nekakvom napretku, pa tako i što se tiče zdravstvene skrbi, a samim time i moga zdravlja. Rekla bih da sam naučila prihvaćati posljedice, nositi se s njima, ali s vremenom sam i ojačala i sposobnija sam u svemu što radim. Naučila sam da je neke stvari potrebno odgoditi u životu, a nekima dati prednost.
Ovakve humanitarne akcije, poput ove Caritasove 25. rujna ispred Katedrale, daju divnu poruku da nisi sama…
– Da to je zaista divan osjećaj i neizmjerno sam svima zahvalna, jer često sam se u ovoj svojoj bolesti osjećala razočarano i nemoćno. Ali poanta svega je da u životu ne treba nikada gubiti nadu, jer sunce zasja kad tad. Meni podrška okoline je ujedno i poticaj za stvaranje. I da zaista, divno je, kako si napisala, znati “…da nisi sama, da drugi misle na tebe.” Svima nama.
Gdje se mogu pronaći tvoji radovi?
– Inače djelujem kao samostalni umjetnik, akademska sam slikarica koja se time aktivno bavi i stvara u svojim prostorima kod kuće. I dalje surađujem sa Art Galerijom Talir u Dubrovniku. Može me se kontaktirati osobno preko društvenih mreža. I zaključno. Nadam se da će biti još prilika za izlaganje i da javnost upoznam sa svojim radovima različite tematike i slikarskog izražavanja.
Nije floskula. Petra, ti stvarno jesi nadahnuće i putokaz kako se nositi s bolešću, a ne klonuti duhom, jer pred tobom je dug put ka izlječenju…
– Istina je da nam bolest otežava život, ali isto tako ona može biti i pokretač i dokaz da u životu ne treba odustajati od svojih snova i nikada ne gubiti vjeru u bolje sutra.
Moj oporavak jako dugo traje. Moram u Zagreb dogovoriti operaciju oka. Jer ga ne mogu u potpunosti zatvoriti. Trebala bih s vremenom napraviti i transplataciju rožnice. Uglavnom, nisam u financijskoj mogućnosti da odem do Zagreba, uglavnom se mora sve privatno obavljati… Nisam završila sa liječenjem, ali i lijekovi koštaju, sve se uglavnom privatiziralo, prijevoz i smještaj…ali, ne gubim nadu.
FOTO: Facebook
