Moja istinska strast su knjige. Kao gimnazijalac kupovao sam ih pažljivo i pomno, jer nisam imao dovoljno novca za sve što sam želio u svojoj biblioteci. Tako sam u knjižari upoznao gosp. Šimu Bralu koji je prepoznao moju strast za čitanjem i posjedovanjem knjiga, te mi je on omogućio diskontno kupovanje SVE literature. Veže nas polustoljetno prijateljstvo i on je uveliko “krivac” za bujanje moje biblioteke.
Napisao: Rudolf Pater, slikar
Ovo su knjige koje sam odabrao i sa zadovoljstvom čitao zadnjih godina.
J. R. R. Tolkien, Hobit
s engleskoga preveo Marko Maras
Lumen izdavaštvo, Zagreb, 2020.
Nisam veliki ljubitelj fantasyja, no živo se sjećam koliko su Bobo i Pepi uživali dok sam im čitao Hobita, tu očaravajuće maštovitu priču o Bilbu, miroljubivom hobitu koji uživa u ugodnu životu bez ambicija i malokad putuje dalje od vlastite smočnice i podruma. Svi znamo što se dogodi kad njegovu divnu i lijenu rutinu poremete čarobnjak Gandalf i družina patuljaka, koji mu jednoga dana stignu na prag kako bi ga uvukli u pustolovinu pljačke blaga koje čuva Smaug Veličanstveni, velik i vrlo opasan zmaj.
Da me prijateljica nije nagovorila da novo čitanje Hobita ne bih ni znao da je ovo Tolkienovo remek-djelo zaživjelo u novome prijevodu Marka Marasa, ambicioznog prevoditelja mlađe generacije, koje je djelo preveo prema uputama samog autora, pa se Bilbo, prvi hobit koji se proslavio u bijelome svijetu, sada preziva Torbar i živi u Kotaru uz koji teče rijeka Bevanda.
Iskreno sam uživao pun udivljenja prema prevoditeljskoj vještini kojom je sačuvano jezično bogatstvo i svijet koji je slavni pisac i najutjecajniji filolog druge polovice 20. stoljeća stvorio.
George R. R. Martin, Pjesma Leda i Vatre
s engleskoga prevela Tajana Pavičević
Lumen izdavaštvo, Zagreb, 2018.
Slučajno sam se našao u blizini dubrovačkog seta serijala Igra prijestolja i vidio kako u stankama snimanja američki glumac Peter Dinklage masira stopala engleskoj zvijezdi Emiliji Clarke. Tek sam kasnije saznao da sam zapravo vidio Tyriona Lannestera i Daenerys Targaryen, možda najzanimljivije junake televizijskog serijala snimljenog prema Pjesmi Leda i Vatre, remek-djelu fantasyja američkog autora Georgea R. R. Martina.
Serijal nisam odgledao i vjerujem da sam jedan od malobrojnih koji mu još odolijevaju, no prema savjetu istinske obožavateljici serijala i romana, počeo sam čitati tu ludu priču za kojom posljednja tri desetljeća luduje cijeli svijet. Trenutačno sam na Gozbi vrana, četvrtom romanu, i mogu samo reći da me očarava Martinovo naratološko umijeće kojim pripovijeda o krhkosti toliko žuđene vlasti.
Zbȉlja je fakat da fantasy najbolje govori o suvremenosti i cijeni časti u okrutnoj igri za vlast prepunoj zakulisnih spletkarenja i političkih intriga. Tako divno cinično i mračno, okultno…
Mirjan Damaška, Domovina
Školska knjiga, Zagreb, 2019.
Rado čitam biografije i autobiografije, pogotovo onih ljudi koje imam čast i osobno poznavati. Mirjan Damaška, jedan od najvećih hrvatskih pravnih umova te svjetski najpriznatiji hrvatski pravni znanstvenik današnjice, sterling profesor emeritus Pravnog fakulteta Sveučilišta Yale, a prethodno redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedan je od njih.
Kao i većina osviještenih Hrvata pratio sam u medijima, a ponešto saznavao i iz osobnih kontakata s profesorom Damaškom, njegov stručni napor u stvaranju teorijski utemeljenog mišljenja dijametralno suprotnog od nekih hrvatskih političara glede procesa što se vodio protiv bosanskohercegovačke šestorice, kao i o posljedicama moguće osuđujuće presuda Haaškog suda – u procesu protiv generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, a time i cijeloga hrvatskog državnog vrha na čelu s Franjom Tuđmanom.
Domovina je ispovijed Mirjana Damaške i pripovijest o njegovu vrlo zanimljivom, uspješnom životu pravnika, znanstvenika, sveučilišnog profesora i vjernika emigranta, koji je nakon sloma Hrvatskog proljeća otišao iz Hrvatske, no nikada ju nije napustio. Nadahnjujuće. Čitam ovu Damaškinu ispovijest kao najuzbudljiviji roman.
Margaret Atwood, Od dragosti
s engleskoga preveo Mate Maras
Lumen izdavaštvo, Zagreb, 2021.
Već dugo ne čitam poeziju u prijevodu, pogotovo onu napisanu u ovome pretužnom stoljeću. Ne mislim da je izgubila svoju funkciju i čitatelje, to ne, no ne čitam ju jer mi se ne da čitati prevoditeljeva interpretacija nečega tako intimnoga kao što poezija jest.
No Atwoodičnu sam zbirku dobio na dar, otvorio 13. stranicu i oko mi je palo na ove stihove:
Ovo su kasne pjesme. / Većinom su pjesme kasne, / naravno: prekasne, / kao pismo koje pošalje mornar / a stigne poslije njegova utapanja.
Dakako, nisam se mogao odlijepiti od tih stihova, čitao sam ih iznova, i opet, sanjao ih noćima, a onda sam se ohrabrio i pročitao cijelu zbirku. Zadugo se neću rastati od nje, pokraj mojeg je uzglavlja, ne želim se odreći te priče o ljubavi, gubitku i vremenu što neumitno prolazi. Kakva je to moćna i velika poezija, slavi živost i ljepotu života suočena s najvećom tugom.
Čitam ove stihove u sebi, pa naglas i uvijek čujem to golemo majstorstvo Margaret Atwood, piše o onome što osjećam i čemu svjedočim sada i ovdje.
Michael Poore, Deset tisuća života
s engleskoga prevela Duška Gerić Koren
Lumen izdavaštvo, Zagreb, 2018.
Želim vjerovati da Michael Poore ima pravo. Najprije živimo. Pa umremo, a onda…? Što onda? Dobijemo li još koju priliku?
Da, točno deset tisuća prilika, tvrdi američki književnik Michael Poore u svojem romanu Deset tisuća života. U središtu romana je Milo, najstarija i najmudrija duša, koji se reinkarnirao 9995 puta. Preostalo mu je još samo pet života kako bi dosegnuo savršenstvo i zaslužio svoje mjesto u kozmičkoj Nadduši. Ako ne uspije, čeka ga ništavilo, a njegova duša »bit će ukinuta kao što ukinu dosadnu televizijsku emisiju«.
A Milo želi samo jedno – biti vječno u zagrljaju svoje ljubavi Suzie, koja utjelovljuje Smrt. Suzie je njegova ljubavnica tijekom bezbrojnih boravaka u zagrobnom životu, ali upravo ona dolazi po njega svaki put kada okonča jedan život.
Inače, nisam sklon nikakvim prognozama, nikakvim teorijama koje tvrde ono i ovo, no ovaj je roman silno duhovit, u svakoj se rečenici zrcali autorova radost pisanja, kreiranja dobre priče koja nije samo Milova, ovo je i moja priča.
Zbilja, kažem, želim vjerovati da Michael Poore ima pravo.
