U sklopu Art City Bologna 2023., Collezioni Comunali d’Arte Palazzo d’Accursio od 26. siječnja do 5. ožujka 2023. otvorena je samostalna izložba Slavena Tolja pod nazivom Craquelure Pavo i ja, koju je postavio kustos Daniele Capra.
Ovo je prva samostalna izložba Slavena Tolja u talijanskom javnom muzeju .
Za tu prigodu izloženo je 15 -ak radova, a 4. i 5. veljače Tolj će izvesti performans Bologna, veljača 2023., kreiran posebno za bolonjski muzej.
Izložba, koja će se protezati od skulpture do fotografije, od performansa do site-specific intervencije stvorenih za Sala Urbana, namjerava pratiti put hrvatskog umjetnika naglašavajući njegovu sposobnost poziranja kao međuprostora s obzirom na unutarnje, međuljudske i političke procese. Počevši od njegovih početaka u kasnim 1980-ima do nedavnih radova koji svjedoče o peripetijama uzrokovanim moždanim udarom koji je oslabio njegove jezične sposobnosti, praksa body arta i konceptualne umjetnosti za njega su središnje: njegov rad potiče kontinuiranu razmjenu s ljudskim i profesionalnim događanjima doživljenim iz prve ruke.
Izložba je zamišljena kao intimna naracija provedena kroz osobne i povijesne događaje koji su obilježili Toljev život, počevši od tragičnog raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1990-ih. Na te proživljene tragične događaje aludira i naslov s posvetom prijatelju fotografu Pavu Urbanu, koji je 6. prosinca 1991. stradao u ratu u Dubrovniku, a čije dvije izložene fotografije dokumentiraju Slavenov nastup u Rozariju 1988. godine.
U akciji Tetoviranje loga riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (2013.), nastaloj u tjednima nakon imenovanja ravnateljem muzeja MMSU, umjetnik ima tetoviran logo muzeja na ramenima. Riječ je o djelu koje je istovremeno intimističko i političko, u kojem umjetnik svjedoči svoju osobnu posvećenost novoj institucionalnoj ulozi; ali, budući da je i umjetnik, naglašava činjenicu kako se muzeji doživljavaju kao brend i mjera vrijednosti nečijeg rada.
U Duhu zajednice na djelu (1998.) Tolj nastupa u zagrebačkom peep showu zajedno sa striptizetom, prikazujući vlastito tijelo kako potpuno bespomoćno leži, prekriveno krpom. Rad naglašava paradoksalno stanje body artista čija prisutnost društveno prolazi gotovo skriveno, dok je žensko tijelo, naprotiv, traženo i željeno pogledu.
Fotografija Bez naziva (1997.) svjedoči o uklanjanju velebnih lustera dubrovačke crkve sv. Ignacija kako ne bi padali na ljude, što se dogodilo tijekom borbi u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Predmeti su tako zamijenjeni jednostavnim industrijskim žaruljama bez identiteta.
U performansu Dubrovnik-Valencia-Dubrovnik (2003.) Tolj ostaje bez majice nakon što je skinuo desetak komada odjeće od kojih svaki ima crni gumb koji simbolizira prijatelja izgubljenog u ratu. U tom trenutku otkine jedno dugme i odluči ga iglom i koncem prišiti na vlastitu kožu, kao da se radi o medalji koju treba zakačiti na prsa. Ali, naprotiv, ta gesta postaje znak žalosti, boli koja ogoli i od koje se čovjek više ne može osloboditi.
Djelo je u Toljevoj poetici element posredovanja i odnosa između umjetnika, njegova tijela i konteksta u kojem nastaje. Vlastitom prisutnošću, do minimalnih radnji koje provodi vlastitim tijelom, do pomaka malih predmeta, Tolj želi istaknuti pukotine i ljuske koje život i povijest ostavljaju na tkivu postojanja, poput krakelura koji nastaju na površini uljanih slika kako godine prolaze. Bez retorike, štedljivim i nužnim jezikom, umjetnik propituje gledatelja i unosi mu intenzivan emocionalni naboj, otkrivajući svojim djelima sirovost stvarnosti – piše o izložbi Finestre sull’Arte.
foto: fb Civici d’Arte Antica
