Na ulazu u selo Pločice, odmah do puta između vrbe i lokve, volonteri Udruge Dragodid uz pomoć mještana Pločica podigli su još jednu ljepoticu od kamena. Ova kućarica ili kućerica, kako je zovu u Konavlima, kao spomenik težačkog života Konavljana umalo je završila kao građevinski otpad. Spašena je reakcijom volontera, ali i sluhom i uz pomoć onih koji možda na prvi pogled nisu bili svjesni što sve stoji iza te kamenom naslagane kućerice.
“Izgradnja ove kućerice je zapravo nastavak stare priče iz 2018. godine kada smo spasili tri kućerice od bagera zbog širenja zone zračne luke. Ovo nam je treća i posljednja koju radimo. Prva je u Konavoskom polju, koju smo radili u sklopu festivala MOBA. Druga je ostala na ulazu u Zračnu luku, na ulazu kao reprezentativan primjer i simbol čovjekovog truda i rada. I evo sad ide treća na Pločicama, na savršenoj lokaciji pokraj suhozidne lokve i kraj stabla u ovom slučaju vrbe, što je postao naš zaštitni znak”, priča nam Anita Trojanović i već najavljuje buduće radionice suhozidne gradnje.
“Sada kada su sve ugrožene kućerice spašene, nadam se da ćemo u buduće samo obnavljati kućerice na zatečenom mjestu. Bit će svakako još radionica. Između kućerica smo popravljali ogradne zidove i podzide po Konavlima, sigurno nećemo stati s radovima.”
U Konavle su na izgradnju Kućerice na Pločicama kao i svaki put prije stigli i volonteri iz Udruge Dragodid. Iz Zagreba, Splita, Visa i Brača, a mještani Pločica također su vrlo rado uhvatili posla i pomogli. Zbog Korone nije bilo javnog poziva na radionice, tako da su mnogi zainteresirani ostali uskraćeni za sudjelovanje u ovoj akciji.
S izmještanjem prve kućarice u Konavosko polje stigla je i informacija koja je sve razveselila, 2020. Konavle su trebale biti domaćini svjetskog suhozidnog kongresa, ali …
“Mi smo trebali biti domaćini svjetskog suhozidnog kongresa ovdje u Konavlima i baš smo trebali obnavljati ovu lokvu kraj kućarice. Sve je bilo već dogovoreno s Hrvatskim vodama i Općinom Konavle koja je vlasnik ove parcele gdje mi gradimo kućaricu. Korona je došla, nismo mogli niti pozvati ljude da dođu prezentirati ono što oni rade u svojim zemljama i sredinama, a i financijska sredstva nismo uspjeli osigurati. Nije bilo ni sponzora koji bi ispratili taj kongres. Nadamo se dogodine, koncept ostaje isti. Kraj rujna, početak listopada. Tri dana praktičnog rada popravljanja suhozidne lokve pod vodstvom našeg lokalnog meštra Iva Antunovića Mine uz članove Udruge Dragodid i sve zainteresirane koji se prijave na kongres. Nakon toga imati ćemo tri dana predavanja, edukativnih tura po Konavlima i druženja”, optimistična je Anita, ujedno i zadovoljna što se u ovim korona okolnostima uspjela organizirati barem ova akcija i gradnja kućarice kraj lokve.
“Htjela bi se zahvaliti volonterima iz Udruge Dragodid koji su se odazvali akciji, mještanima sela Pločica koji su nam puno pomogli u pripremi terena, skupljanju kamenja, da pokosimo, iskopamo temelje… Općini Konavle koja je dala sredstva da se ovo sve izvede. Posebno se moram zahvaliti don Tihomiru Šakoti, koji je volonterima omogućio smještaj i hranu u njegovoj župnoj kući.”
Ana Burić iz Splita već nekoliko godine je članica Udruge Dragodid i u sklopu članstva s kolegama volonterima ide po Jadranu popravlja suhozide i gradi nove.
“Neki volonteri su već bili i gradili po Konavlima, a meni je ovo prvi put i moram priznati da mi je baš jako interesantno. Nisam nikad prije radila na ovakvoj strukturi od početka do kraja i to je ono što me najviše privuklo ovoj akciji i Konavlima.”
Ova korona godina spriječila je neke planirane akcije Udruge Dragodid.
“Naš udari period je od proljeća do jeseni, i proljeće nam jest malo stradalo, ali tijekom ljeta i jesen smo izvukli i napravili dosta toga. Radionice su na otvorenome i nije bilo problema, možda se malo smanjio broj sudionika, ali zadovoljni smo realiziranim. Mi planiramo i radimo kao da je sve normalno, nadamo se da će tako i biti.”, zaključila je Ana ovu našu suhozidnu konavosku priču.
Lokva pokraj koje se nalazi kućarica, na samom ulazu u selo Pločice priča jako zanimljive priče. Spominje se prvi put već 1426. kad je Dubrovačka republika otkupila ovaj dio Konavla, a tad se ujedno spominje i Osojnik. Lokva nikad ne presuši, ni za najvećih ljetnih žega, a stari govore da su se u Lokvu bacale granate iz prvog i drugog svjetskog rata, vjerojatno i ovog našeg zadnjeg rata. Da se ove godine održao svjetski suhozidni kongres kako se planiralo lokva bi bila očišćena. Pirotehničari bi došli i odradili svoj dio posla, volonteri svoj dio. Svi skupa se nadamo se da će se dogodine uspjeti realizirati sve planirano.
