Časna sestra Ana Gaši i novoimenovani dubrovački biskup Roko Glasnović osim predanog života u vjeri povezani su još jednom neraskidivom vezom, onom obiteljskom. Naime, majka sestre Ane, Stana i otac biskupa Glasnovića, Nikola, su brat i sestra, a oni su prvi rođaci.
Časna Ana pripada redu Marijinih sestara čudotvorne medaljice, a u Dubrovniku je od rujna 2019. godinu te predaje kuharstvo učenicima Turističke i ugostiteljske škole.
Obitelj pozvana na službu
Veliki broj članova vaše obitelj se odazvao pozivu. Što vas je svih vodilo tom životu?
– To je plod velike molitve i velike žrtve. S obiteljske strane našeg biskupa, otac njegova oca, odnosno naši djed i baka bili su molitveni ljudi. Naš djed Antun bio je sakristan, a zbog vjere, jer je branio biskupa proveo je 11 mjeseci u zatvoru. Sve se to kasnije na određeni način prenijelo na djecu i na unučad. Bilo smo jako povezani, ali je kroz tu povezanost svatko živio svoj život. Ja sam živjela u gradu Lipljanu, oni su živjeli u Janjevu, pa su bili i u Šibeniku.
– Usprkos tome, često smo se susretali, najčešće kod bake i djeda. Naša baka Ana je bila domaćica i pekla je hostije, prala crkveno rublje, vezla je za crkvu. Usko smo bili vezano za crkvu. Što god je trebalo, crkva se mogla osloniti na njih. To su prenijeli na nas.
Sestra Ana naglašava da je u njihovoj obitelji Bog bio na prvom mjestu, a molitva centar obiteljskog života.
– Obitelj je bila brojna, živjelo se skromno uz puno ljubavi i u radosti. Baba i djed su nas nosili. Za njih je dan počinjao misom i to je bilo sveto. Mojim roditeljima Stani i Matiju bilo je jako važno da slušamo baku i dida, oni su nam bili autoritet, u trenucima kad njih nije bilo. Vjera se tako prenosila.
Bog poziva
Sestra Ana imala je samo 13 godina kad je po prvi put osjetila Božji poziv na službu.
– To je Božji zahvat, Njegova milost. Laički, to se može usporediti sa zaljubljivanjem. To je nešto što te iznutra pokreće. S mamine i tatine strane su bili molitveni oslonac baka i djed. I s tatine strane sam imala molitvene oslonce baku i djeda. Molitva je uvijek bila prisutna i jako bitna u našim obiteljima. I moja pokojna tetka s tatine strane je bila časna sestra, kao i tetka s mamine strane. Sve je to isprepleteno. Biskup Roko ima i brata svećenika.
– Odrastali smo u takvom ozračju, no nitko me nikad nije pitao želim li biti časna sestra. Poziv nije došao izvana, nije bilo pritisaka u tom smislu. Taj poziv osoba dobije ili ne dobije, a potom se on razvija kao i svaka ljubav. Na početku postoji signal, ovdje je to intervencija s Božje strane, koji ti daje potpunu slobodu. Osoba se tom pozivu, ako nakon nekog vremena vidi da to ne može, ne mora odazvati. Ali, Bog poziva. To je nešto što nitko od nas ne može mijenjati. On nas zove.
Profesorica Ana
Kao kuharica sestra Ana je radila u samostanu, potom je isti posao obavljala i u staračkom domu, kao i u psihijatrijskoj bolnici u blizini Nove Gradiške koju su osnovali redovnici Ivana od Boga gdje se dnevno pripremalo do 180 obroka. Potom je kao šefica kuhinje radila u Novoj Kapeli, a danas radi kao profesorica kuharstva u Turističkoj i ugostiteljskoj školi, zbog čega je položila i pedagoške predmete potrebne za rad u školi.
– Pomalo je i taj put dozrijevao u meni. Uvijek me impresionirao rad s ljudima. Ovaj rad s mladima je ta točka na i. To su sve zapravo putovi Božji. Ako si odgovoran, predan, daješ se i radiš plodovi dolaze malo po malo.
– Jako volim raditi s djecom i mladima. Oni su vrlo kreativni i uvijek imaju nešto novo za reći. Iako ja zapravo učim njih, kroz rad s njima učim i ja sama. Prema djeci idem s pozitivnim stavom, dajem im sve od sebe. Naravno, ja sam tu profesor određujem pravila i što taj dan po programu trebamo raditi. Učenici slušaju, prihvaćaju savjete. Imamo jako lijep odnos. Djeca osjete kad su voljena i prihvaćena i to je ono što je bitno.
Božji čovjek
Kako ste reagirali kad se saznali za imenovanje biskupa Glasnovića?
– Kad sam saznala da je Roko postao biskup bila sam jako radosna. Jesam li se iznenadila? Negdje sam vjerovala da će to možda i biti. Proveo je dugo u službi biskupova tajnika. S druge strane, nisam pretjerano razmišljala o toj mogućnosti. Nisam pretjerano razmišljala ni o svom redovničkom putu, jednostavno sam ga živjela i onda me doveo u Dubrovnik. Vjerujem da ni sam Roko nije pretjerano razmišljao o svom svećeničkom putu. To su darovi koje Gospodin daje, a koje mi prihvaćamo. Naravno, ovo je i velika odgovornost.
Sestra Ana je od biskupa Glasnovića starija svega godinu dana, a njihovo zajedničko odrastanje i susreti bili su ispunjeni igrom, radošću i molitvom. Iako su ih službe odvele u druge krajeve, njihovi susreti su se nastavili.
– Uvijek smo bili povezani. Svaki put kad bi došla u Šibenik javila bi mu se. Kad god smo imali priliku za susret i „čašicu“ razgovora nastojali smo to i iskoristiti. Kad se vidimo, mi smo svoji.
Na pitanje što dubrovački puk može očekivati od svog novog biskupa, sestra Ana kazala je kako je Roko prije svega Božji čovjek, pa onda svećenik.
– Nadam se i vjerujem da će takav biti i kao biskup. Ako je netko čovjek i živi svoju vjeru onda to nastavlja i kao svećenik. Roko je jako dobar čovjek i jako dobar svećenik. Na klanjanju pred ređenje spomenuo je kako dolazimo k Bogu jer je Bog dobar. I mi trebamo biti dobri jedni prema drugima, svoji smo. To je nešto gdje njega mogu prepoznati – biti čovjek dobar za drugoga. On je sad naš i mi smo njegovi. Zajedno ćemo izgrađivati našu biskupiju i naš Dubrovnik.
– Susret s Gospodinom nam nitko od ljudi ne može dati, to nam samo Gospodin može dati, a mi to primamo po rukama svećenika. Ljudi ne mogu živjeti bez svećenika, jer oni nam Boga donose. A ovdje će biti biskup Roko, koji će nam donijeti Boga, što je nešto najviše što čovjek može dobiti, što nam najviše treba.
Obiteljska radost
Sestra Ana, kao i većina članova obitelji biskupa Glasnovića sudjelovat će na subotnjem ređenju.
– Sve će naravno, ovisiti o epidemiološkim mjerama, ali uvjerena sam da će svatko tko god bude mogao doći. Ređenje je važan događaj za Crkvu, ali i velika radost i događaj za nas kao obitelj.
Biskup Glasnović će predvoditi i ovogodišnju jubilarnu Festu, a sestra Ana ističe da je zbog toga silno ushićen.
– Roko je sam spomenuo kako je djed govorio da su nam Dubrovniku korijeni i da se u Dubrovnik trebao vratiti i da smo ovdje doma. Sreća da možemo prisustvovati, a pogotovo da on može predvoditi Festu. Vjerujem da se u srcu već sprema za taj događaj.
Na osobnoj razini, ovo biskupsko imenovanje i Dubrovnik su vas i Roka, zapravo ponovno spojili.
– Kad Gospodin daje, on ne daje malo, već je jako darežljiv.
