U kasno proljeće konavoske su baštine pune verdure. Oni koji su bili vrijedni, već su posadili drugu turu pomadora, a ujedno su okopali sve baštine, odnosno zatvorili vodu. Ipak, uz obilje plodova koja krase konavoske doce i trpeze, kasno proljeće obilježeno je dolaskom velikog broja životinja, među kojima je i značajan broj štetočina. Nametnici i štetočine nekada mogu uništiti čitav urod, pa ne iznenađuje što poljoprivrednici ulažu neprocjenjiv trud u njihovom uništavanju. Posebno opsežno uništavanje štetočina nastupilo je izumom umjetnih pesticida, ali su oni sa sobom donijeli i nuspojave trovanja korisnih životinja, kao i ljudi. Zbog toga se danas sve više nastoji prijeći na ekološki prihvatljive načine suzbijanja nametnika. Nametnike u vrtu često se dijeli u tri skupine: štetočine koje grizu, štetočine koje sišu i štetočine koje ruju.
Jedan od najpoznatijih nametnika svakako je krumpirova zlatica, mali žuto-crni kukac čija je ličinka crvenkastožute boje s crnom glavom. Ona proždrljivo uništava lišće krtole i balančane u svibnju i lipnju, a ličinke u kolovozu mogu napasti i gomolj. Kako je krtola jedna od najvažnijih biljaka u konavoskoj kuharici, krumpirova zlatica smatra se štetočinom s kojom nema milosti. Može je se odstranjivati mehanički te otopinom od koprive ili buhača. Prema kazivanjima, kad se razvio turizam u Cavtatu, dolazili su furesti, domaći, ali i ekskurzije. Kako ta đeca samo štetu učinu, tako su ih prozvali krumpirova zlatica.
Uz krtolu se veže još nekoliko podzemnih štetočina, koje u Konavlima često skupnim imenom zovu raci ili rakovi, ali zapravo se radi o žičnjacima, rovcima, grčicama i sovicama pozemljušama. Žičnjaci su glistolike štetočine koje buše gomolj pa izrešetaju krtolu. Rake je najbolje spriječiti prije same sadnje, dubokim oranjem i tako da se krajem doca posadi biž, grah ili cvijeće neven i kadifica, koji su odbojni nametnicima. Dodatno se populacija rakova može smanjivati češćim kopanjem, a može im se postaviti i zamka od polovice krtole ili mrkve u neku plastičnu boteju pa preko noći oni na to navalu, a ti ih ujutro zavitjaš u oganj.
Svim ljubiteljima salate i kupusa poznato je da su oni omiljena hrana gusjenicama i puževima. Puži i guśenice mogu obrstit cijeli kupus, a zna se dogodit da guśenica ostane u glavici kad ju ubereš pa treba pazit da komu ne dođe u pjat. Gusjenice koje uglavnom napadaju kupus i salatu je kupusov bijelac, odnosno leptir kupusa koji polaže jajašca iz kojih se izlegu gusjenice. Problem gusjenica i puževa je što će nepovratno oštetiti biljku i ona više neće biti oku lijepa. Zato se pesticidi najviše upotrebljavaju baš na kupusnjačama.
Prije je svaka kuća nosila prodavat na placu, a nijesi mogo prodat izgriženu salatu, ko će ti kupit. Kad je došo pantahan onda su pantahanavali kupus i salatu, to se nosilo na placu, a ono za doma uglavnom judi nijesu. I sad se to pantahana pa cijela salata smrdi tijem pantahanom, ne bi tu kupovnu salatu koliko moga mesa. Premda je danas DDT ili popularni pantahan zabranjen, pesticidi se i dalje upotrebljavaju. Ipak, puže i guśenice može se otjerati na prirodan način. Puževe odbija miris pelima (kadulje), dragoljuba i hrena, a kupusov bijelac ne voli ruzmarin, majčinu dušicu i pelim.
Kako vrijeme postaje sve toplije, na sunce izlaze i lisne uši. Premda se radi o izrazito sitnim kukcima, oni će napraviti veliku štetu na verduri. Pomadore uglavnom napadaju bijele uši, a grah crne. Te crne uši zapravo su grahov žižak. To je kukac koji jajašca polaže unutar zrna graha, graška, boba i leće. U jednom zrnu može biti i do 30 ličinki grahova žiška pa se grahorica napadnuta ovim nametnikom treba nekoliko dana držat u dubinskom jer ličinke ugibaju na – 18℃. S druge strane, lisne uši napadaju pomadore, paprike, ali i lišće sve ostale verdure. One sišu sokove iz lista biljke i dovodi do sušenja lišća i slabijeg uroda. Oba nametnika mogu se uklanjati na više načina. Svako ima neku svoju teoriju za pobit uši. Jedni polijevaju koprivom, drugi buhačem, neki čak nekim pripravkom od mjeka ili duana. Osim polijevanjem, dolazak uši može se spriječiti sadnjom lavande ili nevena u blizini verdure. Drugi način je posaditi biljke koje uši više vole od verdure kao što su loboda ili veliki dragoljub.
Uz navedene štetočine prilično veliki problem mogu napraviti mrkvina i lukova mušica. Lukova mušica napada sve vrste luka, poriluka, česna i škalonje. Radi se o sitnom sivo-smeđem kukcu koji napada lukovicu i stabljiku. Ako su listovi mladog luka izblijedjeli i brzo se suše, vjerojatno se radi o napadu lukove muhe. S druge strane, mrkvina muha crni je kukac smeđe glave, a osim mrkve napada selen i petrusin. Ako se pojavi ovaj nametnik, gotovo ga je nemoguće iskorijeniti. Ipak, interesantno je da mrkva odbija lukovu mušicu, a luk mrkvinu pa se preporuča sijanje mrkve u blizini luka.
Biljke često mogu napasti i druge životinjske vrste, manje i veće. Miš, zec, puh, čagalj i divlja svinja glavne su velike štetočine. Tu im svakako pomažu ptice, bumbari, ose, stršljeni i skakavci. Protiv velikih štetočina djeluju najčešće lovci, a od osa i strmeja može se obraniti postavljanjem zamki od cukara i osta jer pčele neće doći na osto. Od manjih štetočina tu su buhači, lisni mineri, moljci i razne uši. Ipak, gotovo sve odgovore protiv štetočina u Konavlima možemo pronaći u prirodi. Većina nametnika osjetljiva je na buhač (osjenač) i koprivu, pa se od njihovih pripravaka mogu na minimum svesti nepoželjni gosti. Buhač kao jak insekticid zapravo je siguran za ljude, a pčele mu se neće približiti pa tako nećemo ugroziti ovu vrijednu radilicu. Za razliku od umjetnih pesticida koji će poremetiti bioraznolikost u docu, sadnja biljaka koje odbijaju štetočine i polijevanjem ekološkim otopinama osigurat će zdravlje i zemlji i nama.
