Jezik je živ i konstantno se mijenja, a neke od promjena u jeziku događaju se zbog jezičnih dodira, koje uzrokuju i posuđivanje riječi. Svaki novi predmet koji ulazi u neku društvenu zajednicu popraćen je svojim izvornim nazivom, pa nerijetko i ostaje u zajednici, prilagođen njihovom jeziku ili govoru. S obzirom na to da se 20. ožujka obilježava Dan francuskoga jezika, odlučili smo obratiti pažnju na francuske riječi koje su došle u naš hrvatski jezik, a naravno i u konavoske govore. Posuđenice iz francuskoga jezika nazivaju se galicizmi, a ime su dobili po Galiji, antičkome nazivu za današnje područje Francuske. Prvi dodir hrvatskog i francuskog jezika dogodio se već u 9. stoljeću, u karolinško doba, pa ne čudi mnoštvo galicizama u hrvatskom jeziku poput: anketa, volan, ekran, reljef, terasa, silueta, hotel, masaža, klošar, režiser, žiri, žanr, buket, kroasan…
Sve riječi, pa tako i francuske, možemo posuditi direktno ili indirektno, dakle preko jezika posrednika. Prema literaturi, izravno su posuđene riječi poput bižuterija, ormar i pano, ali gotovo svi galicizmi posuđeni su preko jezika posrednika. Mnoge su francuske riječi u hrvatski jezik ušle preko njemačkog jezika, na primjer kontrola je u hrvatski jezik ušla iz njemačkog jezika, koji je tu istu riječ posudio iz francuskoga. Jezici posrednici u ovom slučaju bili su i talijanski, ruski, engleski, pa i turski.
(KB-121)
Treba znati da u procesu jezičnog posuđivanja dolazi do jezične adaptacije, odnosno dolazi do prilagođavanja strane riječi onom jeziku koji je prima. Ta prilagodba odnosi se na fonološku, morfološku i semantičku razinu, to jest u ovom slučaju francuske će se riječi prilagoditi hrvatskom jeziku prema pravilima hrvatskoga jezika. Na primjer, francuska riječ biscuit u hrvatskom se oblikovala u biskvit ili francuski les belles lettres je preko njemačkog (die) Belletristik postala beletristika u hrvatskom jeziku. Važno je napomenuti i da one riječi koje su se toliko prilagodile i udomaćile u jeziku te ih više ne doživljavamo kao strane riječi, pa tako i ne postoji sinonim u standardnom jeziku nazivamo usvojenice.
Ipak, nama su zanimljiviji leksemi konavoskoga govora, gdje Konavle, usprkos geografskoj zatvorenosti, obiluje mnogim posuđenicama. Osim izvornih hrvatskih riječi praslavenskog podrijetla, konavoski leksik sadrži latinizme i grecizme prisutne zbog dugog utjecaja latinskog i grčkog jezika, kako zbog humanizma tako i zbog liturgije na latinskom. Dubrovačka Republika uvelike je utjecala na ruralni jezik Konavala koji je poprimio leksičke, ali i druge odlike urbanog govora. Republika nije samo unijela mnoge romanizme, već je i utjecala na identitet Konavala. Pripadajući Dubrovačkoj Republici, Konavle nikada nisu dijelom Osmanskog Carstva, ali su bili njeni susjedi na sjeveru te su brojni leksemi dospjeli u konavoski govor.
(Slika Mija Šiše Konavljanina)
Kratka austrijska vlast pridonijela je unosu turcizama te je ostavila manji, ali značajan broj germanizama, a ponešto i hungarizama. Raznolikost leksika konavoskoga govora svjedoči o bogatoj povijesti na opisanom području, a među njima su i galicizmi, iako ih nema mnogo, a većina je u govor ušla preko talijanskog jezika. To nas ne treba previše čuditi jer i hrvatski jezik ima relativno malo galicizama u odnosu na okolne zemlje.
Ipak, potrudili smo se pronaći one koji su specifični za ove krajeve, pa tako, kada poželite boteju vina, već spomenuti kroasan ili ponekad po konavoski i korosan, koristite galicizme, kao i kada balate, bilo u paletunu ili bez njega. Još jedan galicizam je bural ili buro, vrsta ormara s ladicama slična komodi, kao i komonćin. Galicizmi su i medaljice, vrsta nakita, ovratnik konavoskoga veza ili ogrov, zatim persijane, kanapa ili kauč, kao i kočeta ili postelja. Zanimljivo je da je konavoski veločiper također iz francuskog jezika, isto kao i njegov sinonim, standardna hrvatska riječ bicikl.
Vjerojatno bi se u dubrovačkom govoru našlo više primjera s obzirom na to da su svi jezični kontakti ostvarivani usporedno s ekonomskim, društvenim i političkim kontaktima. Izravni dubrovački kontakt s Venecijom i Italijom, koja je u to vrijeme bila pod iznimno snažnim utjecajem francuske kulture, kao i kasnije brojni prijevodi komedija, poput Molièreovih, ostavile su, kako u tekstovima, tako i u govoru pokoji pečat francuskoga jezika.
Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
