Odlazak u Poljsku za mene nije bio igra slučajnosti, ali ni dugo planirano i željeno putovanje. Naime, u Wroclawu na Prirodoslovnom i tehnološkom fakultetu postoji grupa znanstvenika pod vodstvom prof.dr.sc. Malgorzate Korzeniowska i doc.dr.sc. Aleksandre Zambrowicz, dipl.ing. koja proučava peptide, i po tome su poznati u akademskoj zajednici. Kako se ja u svojoj disertaciji bavim peptidima izoliranim iz naše Malostonske kamenice (Ostrea edulis, L.), uz pomoć stipendije EU u sklopu projekta „For Safe and Healthy Food in Middle- Europe“ i CEEPUS programa mobilnosti završila sam u Wroclawu na dva mjeseca.
Napisala: Tena Tarnai
Spomen Poljske prije me je uvijek asocirao na vrlo zanimljiv jezik i grupe obitelji s djecom koja svoje ljetne praznike provode na Pelješcu, ali i drugim dijelovima jadranske obale. Bez imalo predrasuda i velikih planiranja, spakirala sam se i postala „Stonka“ u Wroclawu. Internacionalni aerodrom Nikola Kopernik Wroclaw zaista je dobro povezan s europskim gradovima, te sam ja avionom iz Zagreba, s presjedanjem u Amsterdamu za otprilike 5 sati (uključujući presjedanje) stupila na poljsko tlo. Gradskim prijevozom sam vrlo brzo došla do svojeg smještaja i općenito je isti odlično organiziran, tako da si s jednog kraja grada u svega par minuta povezan s drugim dijelom grada. Bila sam smještena u studentskom domu „DC CENTAUR“. Kako nemam iskustvo boravka u đačkom ili studentskom domu, moram priznati da mi je ovo iskustvo zaista bilo i lijepo i zanimljivo. Odmah na prvu, sam primijetila i osjetila gostoljubivost i srdačnost poljskog naroda. Bez ustručavanja možeš zaustaviti i pitati ljude po putu za savjet ili upute, i zaista će ti pomoći, usput i progovoriti koju više, jer si „novi“.
Dolaskom na Sveučilište i Fakultet dobila sam svoj ured i računalo, ključeve i iskaznicu koja sva vrata otvara. Na raspolaganju mi je bila sva oprema i kemikalije koje koristi Odjel za razvoj funkcionalne hrane, i postala sam sastavni dio osoblja. Apsolutno sam ostala pozitivno iznenađena. Sa mnom je u laboratoriju bilo još dvoje doktoranada, te dr.sc. Dušan Mišić. Profesor, inače podrijetlom iz Beograda, odnedavno Poljak koji je odlučio ostati u Wroclawu. Moram reći da smo zaista lijepo surađivali i družili se, a najviše nam je laknulo što možemo nesmetano razgovarati. S dr.sc. Dorianom Nowacki surađivala sam s Odjelom za nutricionizam i dijetetiku Medicinskog fakulteta u Wroclawu, te radila na prehrani privatnih stranaka. Kada bih se predstavila odakle sam, opće oduševljenje i pozitiva. Odmah svi ulaze u priču tko je kada i gdje bio, koji rođak mu je iz bliže i daljnje obitelji posjetio Pelješac, Dubrovnik i općenito Hrvatsku.
Radno vrijeme i raspored sam si sama organizirala, tako da sam si većinom vikende isplanirala i odvojila za istraživanje i posjete zanimljivostima.
WROCLAW
Četvrti po veličini grad u Poljskoj, prijestolnica Šleske i upravno središte Donjošleskog vojvodstva. Važno je obrazovno, financijsko i industrijsko središte. 2016. godine ovaj grad je ponio titulu Europskog glavnog grada kulture. I zaista ju je zaslužio. Hodajući ulicama i brojnim trgovima još uvijek se osjeti duh starih vremena i prepoznaje bogatstvo arhitektonskih rješenja. Veliki broj turista pohodi ovaj grad i malo-malo se može čuti neki internacionalni jezik. Baš kao i u svakom drugom turističkom središtu mimoilazite se s lokalnim vodičima, kočijama i turističkim vlakovima. Meni daleko najdraži dio grada, ujedno i najbliži je Stare Miasto. Gotovo otok uz obale rijeke Odre, mjesto na kojem se nalazi Katedrala Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Križa i svetog Bartolomeja; obje izgrađene u gotičkom stilu te crkva Sv. Martina. Ovdje je smješten i Teološki fakultet te nekolicina restorana i suvenirnica. Odmah do, mostom, je povezan Otok Tumski- najstariji naseljeni dio grada. Ono što je zaista impozantno je količina mostova. Stari dio zapravo na momente ostavlja utisak Venecije. S njih više od dvjestotinjak možemo ga prozvati i gradom mostova. Vrijedi posjetiti i Zoološki vrt, jer u njemu obitava najveći broj životinjskih vrsta u Poljskoj. Preko puta ZOO-a se nalazi impozantna Hala Stulecia (Dvorana stoljetnice- upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Stari trg Rynek, pruža utisak razglednice. Upravo ovdje su smještene najslikanija pročelja kuća, zaštitni turistički suvenir grada, Gradska vijećnica, te brojni restorani i barovi. To je mjesto apsolutne vreve i šušura, ovdje uvijek ima nekoga. Cijelog dana na uglovima amaterski glumci i poluprofesionalne glumačke družine izvode svoja uprizorenja, dok žongleri izvode akrobacije. Grad nikada ne spava. Disco barovi rade gotovo svakodnevno. Gomila studenata, mladih i starih prisutna je na ulicama svakodnevno, ne vezano za doba dana ili noći. Iza 19h zaista je teško pronaći slobodno mjesto, bilo u restoranu ili baru. Ovdje ima za svakoga ponešto; prisutne su sve internacionalne kuhinje, ponuda pića je apsolutno zadovoljavajuća, a na isto mogu doći i poklonici glazbe.
Iskoristila sam priliku i isprobala lokalnu kuhinju i tradicionalna jela. Moram priznati kako su Pierogi- tradicionalno jelo nalik raviolima ili knedlama. Punjena tjestenina se prvo skuha, a zatim završi na tavi s maslacem, aromatičnim biljem ili posluži uz umak. Ja sam probala slanu verziju s kupusom i gljivama, te slatku sa šljivama. Također, probala sam njihovu zupu (juhu) s krastavcem – Ogorkova zupa, i tradicionalnu juhu od cikle s jajetom. Porcije su zaista ogromne, jela su u pravilu uvijek poslužena s prilozima. I cijene su zaista prihvatljive. Tako večera za dvoje s pićem u samom centru grada iznosi otprilike 250 zlota; naravno zavisi od izbora jela i količine sljedova i pića, ali ovo je primjer standardnog menija. Kako se dodatno obrazujem i pohodim tečajeve vezane za enologiju i trendove u proizvodnji vina, i s Pelješca sam, naravno da uživam u vinu. I ovo je zaista moj osobni stav i doživljaj. Vinske karte uglavnom su popunjene uvoznim vinima, mahom iz Italije, Francuske, zatim Njemačke, Austrije, Španjolske i Čilea. Uz suha vina, ponudom se ističu poluslatka i slatka vina. I to je nešto što meni osobno nije odgovaralo. Vodka je ultimativni klasik, sparuje se i ide uz sva jela i sve prilike. Soplica i Lublica su aromatizirana pića na bazi vodke, a mene su podsjetila na naše lokalne likere, budući dolaze u čitavoj lepezi okusa: limun, bademi, kava, lješnjaci, mango, višnja…. Ovdje se zaista pije žestoko, od jutra do sutra reklo bi se… Tako da u gradu nećete vidjeti smeće u vidu papira i hrane, već u obliku praznih bočica i limenki.
KRAKOV
Bivši glavni grad Poljske, također važno turističko, kulturno i gospodarsko središte. Preci današnjih Hrvata- Bijeli Hrvati živjeli su na prostoru današnjeg Krakova. U blizini se nalazi kompleks sabirnog logora Auschwitz i ovo mi je bila idealna prilika za izlet i posjet. Povijesna gradska jezgra uvrštena je na popis UNESCO-ve svjetske baštine. Na brdu Wawel smještena je katedrala i kraljevski dvorac, sada pretvoren u muzej. Trg Rynek zaista je s razlogom među najveći trg Europe.
Dvadesetak metara ispod glavnog trga nalazi se arheološki muzej u kojem je moguće preko staklene pasarele prošetati ambijentom Krakova iz 13. stoljeća. Izložen je i restauriran prikaz srednjovjekovne tržnice, groblja i ostaci vikendice. Najveći utisak na mene je ostavilo židovsko nasljeđe, njihova povijest i četvrt Kazimierz. Četvrt sinagoga, od kojih je sinagoga Remuh najvrjednija u čitavoj Europi. Ovdje se nalaze i ostaci nekadašnjeg getta, ostaci zida, te izlozi koji sjećaju na nekadašnje obrtnike. Restoran „Bilo jednom u Kazimierzu“ u potpunosti vam dočara staro gostoprimstvo i okrjepu, s duhom starih vremena.
I onda nakon tih utisaka idući dan sam posjetila Auschwitz. U isto vrijeme u mojoj domovini započinje sjećanje na žrtvu Vukovara. Jesam i ja osjećajna, evo ne znam. Ali ja sam ovaj posjet zaista proživjela duboko i kasnije ne spavala puno noći. Vidjeti i doživjeti plinske komore, tzv. frizerske odaje i spavaonice u kojima ne postoji pravog mjesta za spavanje su se meni duboko urezale u memoriju. Nisam više osjetila ni hladnoću, ni žeđ, ni glad, ništa….
Poljski narod nije imao nimalo laku povijest i to osjetiš onog trenutka kada ih pogledaš i promotriš i kada provedeš malo više vremena s njima. Ali su se uzdigli, napreduju i razvijaju se. Katolici su većinom. Uvijek gledaju prema svjetlu, prema naprijed. I ne zaboravljaju. Najviše me se dojmila proslava 11. studenog, Dana nezavisnosti. Bila sam u Gdansku na jedan dan. Bilo je nemoguće kretati se glavnim ulicama i trgovima od horde naroda koji je bio u ekstazi. Vijore nacionalne zastave, ne zna im se broja, na razglasu himna i oslobodilački govor (op. pušta se i u gradskom prijevozu simultano). Žene okićene šalovima u nacionalnim bojama i broševima paradiraju okolo. Sloga, zajedništvo i nacionalnost u pozitivnom smislu na djelu.
Poljska mi je u ovom kratkom periodu puno pružila. Stekla sam prijateljstva i poslovnih partnerstva za života. I drago mi je da ovako ispalo, i sve bih opet iznova ponovila. A kada čujem poljski jezik više ne mislim na turiste.
