Prvi stop mog prvog astrokartografskog eksperimenta je Rumunjska, Cluj-Napoca, centralni grad Transilvanije. Taj centralni dio Rumunjske navodno ima snažan mađarski i srednjoeuropski utjecaj, kao i prekrasnu prirodu, plodne brjegove, impozantne planine, puno rijeka i lijepe šume, te bezbroj spektakularnih planinskih dvoraca.
Napisala: Marija Grgurević
O astrokartografiji ću na kraju putovanja, još skupljam dojmove i zaključke. Ovdje bih podijelila malo svojih dojmova o Rumunjskoj s obzirom da je većina nas tako malo poznaje.
Cluj ostavlja dojam opuštene multikulturalnosti, duge urbane tradicije, mladolikosti i otvorenog pogleda na svijet. To je pretežno studentski grad, i rekla bih da tu dominira dinamična kreativnost i nepretencioznost. Smatraju sebe značajno drugačijim od jugoistočnih Rumunja iz Bukurešta i Moldavije, tj. većine ostatka države. Većina ljudi koju sam upoznala, ovdje su doselili iz drugih dijelova Rumunjske upravo zbog te progresivnosti.
U centru grada upadljivo izostaju internacionalni brendovi trgovina, hotela i restorana, što mi se čini neobično za jedan europski centar u ovom vremenu. Po meni mu to daje izniman šarm i autentičnost, niti malo ne nedostaje taj aspekt globalizacije.
Po gradu svi lebde na električnim romobilima i biciklima koji se mogu iznajmiti na svakom kantunu, preko Ubera i Bolta za nekih 20 centi po minuti i ostaviti gdje god vam više ne trebaju. Promet je protočan, mada je to navodno zbog ljeta, studenti su otišli pa nema gužve.
Svaki ugao nudi neko malo lokalno iznenađenje, boutique hotel, mali kafić, specijaliziranu trgovinu, restorančić, pekaru ili slastičarnu. Svako od tih mjesta se čini kao nečiji osobni kreativni san ostvaren na razini savršenog malog lokala kojim netko upravlja s pažnjom i ponosom.
Nadraža nam je bila pekara koja radi isključivo sa starinskim izvornim žitaricama i tradicionalnim načinom dizanja kruha preko noći, i mali cafe koji peče svoj vlastiti asortiman kava. Ili možda ipak Samsara veganski restoran koji radi svoju kombuchu, kruhove i druge namirnice.
Prekrasni vrtovi, rascvjetani prozori, izlozi, zidovi u prolazima, bujne privatne i restoranske tarace su posvuda, po meni jedan od primarnih znakova profinjenosti civilizacije i dubljeg razumijevanja kolektivnog stvaranja vibracije mjesta.
Hrana je internacionalna, raznolika i ukusna, mada su tradicionalni specijaliteti isti kao i svugdje na Balkanu i ne tako dojmljivi. Povrće i voće je očito lokano, sočno i dozrelo kako treba.
Svaki dan u tjednu tarace restorana i kafića pune su do iza ponoći. Dugo nakon zalaska sunca, parkovi vrve ljudima, čak i djecom. Život se odvija na ulici isto kao i kod nas. Za stolovima su uglavnom veće ekipe, izlaze u grupama i obiteljski. Puno je mladih parova s djecom, čini se da je ta vrijednost obitelji ovdje i dalje dominantna.
Ljudi su ugodni, otvoreni, ali nenametljivi, vrlo očito neopterećeni turizmom i potrebom da se svide ili prodaju. Lako se među njima osjećati opušteno i domaće.
Zanima ih zašto smo došli baš tu, kao da su iznenađeni, mada smo susreli jako puno zanimljivih putnika namjernika.
Uglavnom dobro govore engleski, premda su znakovi u „turističkim“ objektima prvenstveno na rumunjskom, ne baš svugdje s prijevodima na engleski, mađarski i njemački.
Jezik im je pijevan, melodičan, savršena mješavina slavenskog i latinskog, povremeno s riječima kojima ne prepoznajem korijen, vjerojatno nešto kao što bi u našem jeziku bio „ilirski“ ili možda baš taj prastari „vlaški“ element kojem baš ne znamo stati u trag, ali nešto mimo slavenskog i latinskog jest.
Jedna od mojih fascinacija je izvorna genetika, tj. istraživanja o halplogrupama, genetskim komponentama koje precizno definiraju izvornog praoca ili pramajku svake osobe, ovisno o spolu. Rumunji po muškoj liniji imaju postotke slične našima – dominira autohtona dinarska I2a, a iza nje izvorna slavenska R1a, pa tek onda sjevernoeuropska R1b i mediteranske J2 i E1.
Jedan od starih naziva za njihov narod je Vlasi, baš taj naziv koji se i kod nas još uvijek lokalno koristi za one koji su „s brda“. To je vjerojatno originalno povezano s tom I2a haplogrupom za koju se zna da je na našim područjima autohtona od zadnjeg ledenog doba, tj. potopa, nekad u 9 tisućljeću prije nove ere. Njene najveće koncentracije su u dinarskim predjelima i u Bosni, ali se širi po cijelom Balkanu.
Premda moram dodati, proučavajući lica ljudi na ulici, nisam uspjela naći neki „look“ za koji bi rekla da je rumunjski. Dapače, ono što upada u oko već na prvi pogled je nevjerojatno široka genetska raznolikost.
Kako mi je na ovom putovanju jedan od ciljeva da nastavim usavršavati i širiti svoju ponudu u Elixiru, te širiti mrežu potencijalnih klijenata za retreatove u Elixiru, s tom namjerom sam organizirala jednu radionicu, sudjelovala u jednom 4-dnevnom treningu za aerial yoga instruktore, te posjetila par drugih studija koji se bave joga ljuljačkama. I tu sam naišla na prilično progresivnu i sofisticiranu zajednicu istomišljenika s kojima se bilo iznimno lako povezati i dijeliti znanje.
Nivo profesionalnosti i edukacije nikako nije značio ograđivanje ili pretencioznost, naprotiv, svi instruktori koje sam upoznala činili su mi se jako otvoreni za suradnju i nova znanja, ali također i jako profesionalni. Radionica nam je naišla na odličan odaziv i primljena je baš iskreno i od srca.
Sljedeća stanica nam je u planinama, Sibiu, Brašov i Transfagarašan, pa predviđam nastavak u sljedećem blogu…
