U Lisabonu smo bili od 10. veljače do 15. veljače, ti dani su bili jako lijepo i nezaboravno iskustvo za nas i našu školu, učenice su jako puno naučile o novoj kulturi, migracijama, moralu, toleranciji, ljudskim pravima, poštovanju, humanosti, predrasudama u današnjem svijetu koji je dio povijesnog procesa. Cilj ovog projekta je razvijanje mladih ljudi i njihovih obitelji u smjeru razvijanja tolerancije i prihvaćanja migranata koji su nažalost morali napustiti svoje domove. Zajedno sa mojom školom Ekonomskom i trgovačkom u Erasmus plus projektu sudjeluju i Adolf-Reichwein- Gesamtschule, Ludenscheid iz Njemačke, IISS Galileo Ferraris, Molffeta iz Italije i Escola Secundaria Rainha D. Amelia, Lisabon iz Portugala.
NAPISALA: Katija Matušić, profesorica povijesti i filozofije
Prvi dan: kolegica i ja smo bile smještene 10 minuta pješke od škole u ulici Santo Amaro, odmah iznad nas je bila kapelica Santo Amaro i vidikovac, svaki dan smo prolazile tuda i bile oduševljene pogledom i bojama Lisabona. Odmah prvi dan smo bili svi zajedno u 9 ujutro u školi, gdje je odmah po dolasku u školu krenula prezentacija portugalskih učenika u vezi njihove države, grada i škole. Svi učenici su morali napraviti prezentacije o svojim državama, gradovima i školama, što je super za upoznavanje učenika odmah na početku. Zatim je uslijedila kava i ručak, Portugalci su poznati kao pravi gurmani, stoga nije čudno što je njihova kuhinja jedan od najboljih doživljaja Lisabona. Odmah prvi dan smo probali njihov tradicionalni kolač koji se radi po tajnom receptu Pasteis de nata. Recept potječe iz poznate stare (1837.) slastičarnice Pasteis de Belem. Slavnu slasticu ćete naći pod nazivom Pastel de Belem koju smo mi svako jutro uz kavu u školi jeli. Nakon ručka smo imali razgovor sa osobom koja radi u PortugueseRefugeeCouncil, a nakon toga su uslijedile multikulturalne igre za učenike. Navečer smo imali Welcome party u školi uz tradicionalnu hranu (bakalar na 100 načina) i tradicionalni lisabonskiFado koji nam je otpjevala učenica sudionica projekta.
Drugi dan: bio je odvojen za posjet Cascaisu, Sintri
Na putu prema Sintri obilazili smo zapadnu obalu i grad Cascais, čitava obala povezana je zavojitom magistralom i predivnim pogledom, a zatim smo posjetili Cabo da Roca, najzapadniju točku Europe koja je ujedno i kraj Europskog kontinenta na nekadašnjim putevima prema novo otkrivenom kontinentu Americi. Predivno mjesto, na kojem ćete na trenutak osjetiti snagu prirode: osjetiti ćete jaki vjetar s Atlantika, dok stojite na 200 m visokim stijenama iznad desetmetarskih valova i pogledom pokušavate obuhvatiti ogromni ocean. I onda meni kao povjesničaru je jedino bilo u glavi kako su portugalski moreplovci bili iznimno hrabri i pomalo ludi ljudi kada su se upustili u avanturu prekooceanske plovidbe u drvenim, malim karavelama. Na kraju razgledavanja došli smo do nestvarno lijepog i bajkovitog grada Sintresa s predivnim dvorcima. Gradić je kao iz Disneyeve bajke, 30 –ak km zapadno od Lisabona, koji ima takvu romantičnu energiju koja se ne smije propustiti. Sintra je zbog odlične klime privukla portugalsko plemstvo koje je tamo izgradilo svoje kuće i dvorce, mi smo posjetili dvorac Pena, koji je apsolutno predivan izvanka i iznutra, uz dvorac je zasađen predivan perivoj. Kada smo se vratili u Lisabon posjetili smo LX Factory to je jako zanimljiva četvrt, bivša tvornica tekstila pretvorena je u četvrt s dizajnerskim uredima, kafićima, butigama, restoranima i sl. Jako je zanimljiva i privlači mlade svojom slobodnom izražavanja, koju izražavaju kroz umjetnost.
Treći dan:
Ujutro smo u školi imali zadani program, gdje su učenici prezentirali migrantsku situaciju u njihovoj državi. Naše učenice su prikazale povijesne aspekte imigracije i migracije u Hrvatskoj, kao što su i ostali učenici prikazali za njihove države. Popodne smo svi zajedno išli u obilazak centra Lisabona uz vodstvo portugalskih učenica koje su nam bile vodiči kroz njihov grad. Cijeli grad je savršen. Ako idete bez ikakvog plana i samo hodate po kvartovima Alfama i BairroAlto bit će vam odlično. Uz laganu šetnju smo obišli predivan vidikovac koji gleda na cijeli Lisabon on se nalazi kod crkve Svete Lucie. Sama crkva i dvorište su bajkoviti. Kada produžite ulicom dalje nađete se kod katedrale za par minuta. Impresivno je velika, unutrašnjost joj je skromna, u njoj se nalazi i krstionica svetoga Ante. Odmah kraj katedrale nalazi se crkva Svetog Ante koja je ujedno i rodno mjesto ovoga sveca. Pored crkve nalazi se muzej, te suvenirnica sa raznim rukotvorinama. Zatim smo posjetili Castelo de Sao Jorge koji se nalazi na istoimenom brdu koje je tijekom stoljeća bilo najbitnije mjesto u gradu jer je imalo obrambenu ulogu još od vremena keltskih plemena koja su se naseljavala u Lisabon. Utvrda je mijenjala izgled tijekom povijesti, a najraskošnija je bila tijekom 14. i 15. stoljeća kada su u tvrđavi živjeli kraljevi Portugala.
Potpuno je restauriran u 20. stoljeću, a danas je nacionalni spomenik sa kojega se vidi čitavi Lisabon. Pogled je impresivan, mogla bih sjedati na klupi i cijeli dan promatrati Lisabon. Hodajući gradom sigurno ćete proći pokraj butige sardina „TheFantastic World OfPortugueseSardines“. Butiga je preslatka, možete u njoj degustirati sardine s raznim okusima. Možete i kao suvenir kupiti nekome konzervu jer postoje za svaku godinu posebne konzerve, što je jako zanimljivo i ukusno. Dok smo šetali magičnim lisabonskim ulicama učenici su morali ljude koji bi im pristali pitati par pitanja u vezi migracija npr. Od kud su? Živite li u Lisabonu ili ste ovdje iz nekih drugih razloga? Osjećate li se dobrodošlo u Portugalu? Koja je razlika između Portugala i vašeg rodnog mjesta? Sviđa li vam se portugalska tradicija, hrana, kultura…? Gdje su učenici bili u izravnom kontaktu s migrantima, gdje su mogli puno naučiti o njihovoj kulturi, migracijama, moralu, toleranciji, ljudskim pravima, poštovanju, humanosti, te suzbiti svoje predrasude.
Četvrti dan: Jutro smo iskoristile za doručak i posjet znamenitostima u Belemu koji je predgrađe Lisabona, nalazi se na obali rijeke Tejo. U Belemu se nalaze brojne znamenitosti: Samostan Svetog Jeronima – UNESCO-vo kulturno blago, sa samostanskom crkvom Sv. Marije i grobljem kraljevske obitelji Avizovaca, te grobom Vasca de Game. Samostan nas je jednom riječju oduševio, nevjerojatna građevina sa tako predivnom arhitekturom, u klaustru samostana dovoljno je samo sjedati i gledati tu ljepotu, ja bih mogla cijeli dan sjedati i odmarati oči u tom pogledu. Možemo reći da je samostan simbol moći i bogatstva Portugala za vrijeme velikih otkrića. Gradnja samostana je započela u čast Vasca de Game, na mjestu kapelice gdje se istraživač molio noć prije polaska na putovanje koje je promijenilo tok cijele europske povijesti. Zatim smo posjetili PadraodosDescobrimentos, spomenik portugalskim pomorcima i istraživačima koji su kao što sam već spomenula bili ujedno hrabri i ludi. Spomenik slavi portugalska pomorska dostignuća. Na trgu ispod spomenika je oslikan ogroman kompas sa mapom svijeta, tu je prikazana ruta portugalskih moreplovaca tijekom velikih geografskih otkrića. Odmah kraj toga je šetalište koje vodi do male luke i do čuvenog tornja Belem. Nakon šetnje smo se vratili u školu, gdje smo zajedno sa partnerima i učenicima imali etwinning vježbe, a odmah nakon toga smo imali sastanak sa partnerima u vezi daljnjih mobilnosti. Nakon škole smo išle u šetnju centrom Lisabona i na poslovnu večeru sa našim partnerima.
Zadnji dan je bio dan za povratak doma.
