Kako se kaže, u svemu lošem ima lijepih i dobrih trenutaka pa smo tako i mi odlučili u vrijeme covida i raznoraznih lockdowna ovjekovječiti našu ljubav vjenčanjem, te se otisnuti na bračno putovanje. S obzirom na situaciju odlučili smo se za putovanje unutar Lijepe naše i nismo pogriješili, dapače bilo nam je predivno i zasigurno ćemo se opet odlučiti na sličan road trip – započinju svoj putopis sa svog “medenog mjeseca” Vildana i Miran Brković.
Prvog dana putovanja nismo imali isplanirano gdje ćemo spavati, nego smo odlučili voziti i svratiti gdje nas put i osjećaj navede. Prva postaja Neum i legendarne kiflice u pekari Magistrala da se okrijepimo za daljnju vožnje, te iduće stajanje Skradin. Stotine puta smo prošli putem, pogledali udesno te se zapitali zašto nikada nismo svratili u tako lijepo mjesto, tako da smo ovaj put odlučili to promijeniti. Mali gradić smješten tik uz NP Krka s prekrasnom marinom i malim uličicama poznat po rižotu spremanom preko 24 sata. Mi smo izabrali restoran Zlatne školjke koji su nam preporučili na naplatnim kućicama i nismo pogriješili. Tradicionalna konoba sa simpatičnom taracom u kojoj se sasvim dobro jede, te smo upoznali ekipu koja nas je uputila na neke stvari u daljnjem putovanju.
Nakon toga posjet NP Krka, doslovno smo imali cijeli NP za nas, još jedan par i mi smo bili posjetitelji, tako da je to sigurno bio jedinstven doživljaj za koji se nadamo da se neće ponoviti zbog turizma i gospodarstva naše države, ali nama je bilo predivno iskustvo i iznimno smirujući utjecaj prirode.
Nastavak putovanja i već kasne ure su nas nagnale da razmislimo gdje prespavati, tako da smo nakon par opcija odabrali Gospić, vjerojatno nikada ne bih stali tamo, ali s obzirom da nam se nije nigdje žurilo htjeli smo posjetiti neki grad gdje nismo bili. Nakon spavanja u hotelu Stara Lika ujutro smo odlučili prošetati gradom, te smo bili iznenađeni viđenim. Lijepi gradić, ljudi na kavi po centru, prekrasna šetnica uz rijeku, te predivan pejsaž. Jedino što te vrati u hrvatsku stvarnost su ploče raznoraznih javnih ustanova na skoro svakoj zgradi u centru.
Sljedeća postaja Smiljan i muzej i rodna kuća genijalnog Nikole Tesle. Iznimno zanimljivo i poučno iskustvo, od toga da je Nikolin otac bio pravoslavni svećenik u crkvi do kuće, do toga kako je iz sela gdje praktički nema ništa, dobio ideje iz kojih je stvorio izume kojih se ne bi posramilo 21. stoljeće.
Što se tiče hrane uz put možete kušati vrhunske sireve, škripavac, basa, skuta, a za nešto konkretno preporučamo restoran Maki i tradicionalno Ličko govedo Buša.
Nastavljamo daljnji put prema krajnjem odredištu i svraćamo u EPK 2020. Rijeku, šetnja korzom, pozdrav familiji i obilazak centra Rijeke nam je bio odličan poticaj za daljnje putovanje. Nažalost covid je upropastio sva događanja povodom EPK 2020. pa Rijeka nije uspjela ostvariti turistički potencijal kojeg definitivno ima.
Napokon dolazak na prvo odredište Rovinj, smještaj u hotelu Lone, koji je u sklopu resorta Maistra grupe koji broji četiri hotela. Prekrasan hotel, vanjski i unutarnji bazen, hotelska plaža su nas ponukali da prvi dan uživamo u blagodatima resorta i odmorimo od vožnje. Navečer smo na prijedlog one ekipe iz Skradina rezervirali večeru u najmanjem restoranu za dvoje u sklopu hotela Monte Mulini. Stol za dvoje, privatni konobar i chef, 5 slijedova hrane, te predivan pogled na uvalu = romantika na n-tu.
Drugog dana u Rovinju smo se odlučili za najam bicikla i vožnju po centru Rovinja što je najbolji način kako upoznati grad, vožnja kroz uličice po kaldrmi je vrhunski doživljaj, male pitoreskne uličice, konobe i barovi su nas osvojili na prvu. Ručali smo u konobi Segutra, bogate porcije, klasično spremljena hrana bez nekih velikih izmišljanja, te ok cijena. Obavezno svratite na piće na taracu hotela Grand Park odakle je najljepši pogled na Rovinj.
Treći dan i najdraže iskustvo – jahanje konja u Barbanu kod popularnog Zokija. Živopisan lik koji je napravio vrhunsku priču, na ranču ima nekoliko konja koji se natječu na svjetskim kupovima, te nudi terapeutsko jahanje za ljude s multiple sklerozom, autizmom i ostalim bolestima, kao i kupanje u moru s konjima. Odmah smo bačeni u vatru, odnosno na konja i krenuli jahati kroz šumu, draču sve do špilje. S obzirom na kišno razdoblje bilo je zahtjevno spuštanje u špilju na koje nas se samo nekolicina odlučila, ali je to nešto što te poveže s konjem, opustiš se i poslije samo želiš ostati s konjem.
Nakon 5 sati jahanja, na Zokijevu preporuku smo otišli u konobu Da Rocco, te pojeli vrhunske pljukance od Boškarina. Također za ljubitelje mesa imaju vrhunske odležane steakove, najfascinantnije je da je konoba usred ničega, a ima vrhunsku gastro ponudu za razliku od mnogih gradova u Dalmaciji. Tako siti, umorni od jahanja ipak smo uspjeli svratiti do Pule i posjet nezaobilaznoj Areni, tako da smo iz jahačkih uskočili u gladijatorske hlače.
Došao je kraj našem posjetu Rovinju i krenuli smo pomalo prema Poreču. Putem smo svratili na obalu Limskog zaljeva, pojeli koju kamenicu i dondolu, popili po čašu malvasije i nastavili dalje. U Poreču je jedina opcija osim Pule za shopping, jer smo mi krenuli u ljetnoj garderobi, a naše sljedeće odredište je taj dan bili na 7 stupnjeva Celzija.
Šetnja kroz Poreč, piće na terasi Peterokutne kule i pogled na cijeli grad, te hvatanje sunseta su također momenti za pamćenje.
Nastavljamo daljnje putovanje prema našem sljedećem odredištu – Motovunu. Neposredno prije Motovuna nailazimo na tablu Agroturizam Tinkel, te odlučujemo skrenuti. Nakon 10 minutne vožnje kroz mračnu šumu kad smo već izgubili nadu da ćemo naći restoran, dolazimo pred tavernu punu ljudi i nekako dobijemo stol za dvoje u dodatnoj prostoriji. Sir s tartufima, maslinovo ulje, fuži s tartufima, teletina ispod peke, domaće vino, te obiteljska atmosfera su nas odmah oduševili i shvatili smo da će nam u unutrašnjosti biti još ljepše nego na obali. Također sve preporuke za Agroturizam Mekiši, malo modernija konoba, ali također vrhunska jela od tartufa, te roštilj.
Smješteni smo bili u Wine and Heritage hotelu Roxanich, hotel napravljen u staroj vinariji u Motovunu, te vinarija na 6 katova ispod hotela, točnije zadnja prostorija je preko 600 metara niže od najviše točke hotela. Pogled na vinograde i prirodu, izvrstan restoran, nesvakidašnji dizajn, vrhunsko vino, te blizina Motovuna su stvari koje svakog moraju privući u ovaj hotel.
Posjet Motovunu nas je oduševio, možete se odvesti autom do ulaza, pješice ili biciklom, ali kada uđete u Motovun ostanete zapanjeni. Ne možemo vjerovati da postoji takvo mjesto u Hrvatskoj. Teško je opisati riječima tu energiju i ljepotu Motovuna, tako da obavezno prvom prilikom posjetite unutrašnjost Istre. Obavezno posjetiti Kulturno-edukativni centar u kojem možete otkriti puno zanimljivosti i zabaviti se raznoraznim igrama.
Idući dan smo posjetili Grožnjan, misleći da smo sve vidjeli do sada, ali Grožnjan je bio točka na i. Mistični gradić koji izgleda kao da ste ušli u 1950. godinu, kamene fasade, šareni prozori i persijane, art galerije, umjetničke duše… Ako ste gladni, preporuka je restoran Amodomio, vrhunska pizza s domaćim namirnicama, pelatom i pogled s terase će vas ostaviti bez daha. Također nadomak Grožnjana prema Motovunu možete kušati i kupiti prvoklasno maslinovo ulje u OPG-u Viviana Antolovića.
Na kraju, srećom smo bili osuđeni na putovanje unutar Lijepe naše i otkrili Terru Magicu, prelijepu Istru kojoj ćemo se sigurno opet vratiti, vidjeti nove stvari kojih ima još puno, te se vratiti nekim sada već prijateljima. A do tada, idemo u neku našu novu priču, zajednički obiteljski život, te pripremu za neko novo putovanje.
