Malo je reći da smo oduševljeni Egiptom! Nevjerojatno bogata kultura i povijest, fascinantna civilizacija, veličanstvene piramide, grandiozni hramovi, jahanje deva kroz pustinju Saharu, vožnja i spavanje u noćnom vlaku, neopisivi osjećaj krstarenja moćnim Nilom, let balonom iznad Doline kraljeva, egzotična kuhinja, predivne plaže, parasailing, jahanje konja i ronjenje u tirkiznom, kristalno – bistrom Crvenom moru i još puno različitih doživljaja i iskustava učinilo je našu egipatsku avanturu savršenom!
Posjet Egiptu je definitivno iskustvo koje ćemo pamtiti cijeli život, naše putovanje kroz vrijeme!
Napisala: Sandra Milovčević
Egipat je oduvijek bio na našoj listi “Mjesta koja moramo vidjeti bar jednom u životu” i nakon jednogodišnje apstinencije od putovanja, čim smo se, detaljno istražujući, uvjerili da je zemlja otvorena za turizam u pandemijsko vrijeme i da je situacija pod kontrolom, u svibnju ove godine smo se upustili u našu egipatsku avanturu. Većina prijatelja i poznanika nas je gledala u nevjerici kad smo im rekli za naše planove, ali nismo se dali smesti.
Misli pozitivno i bit će pozitivno! S tim stavom smo bukirali privatni 11-dnevni aranžman preko splitske agencije „Magellan“, jer smo se osjećali sigurnije da nam je sve organizirano i da smo u pratnji vodiča tijekom cijelog putovanja, a najviše zbog mogućnosti plaćanja na rate, koji je u trenutnoj situaciji većini ljudi jedini izvediv način plaćanja. Uz online potvrđenu vizu i negativan PCR test letjeli smo pouzdanim i udobnim Turkish Airlinesom preko Istanbula za Kairo. Egipat ima istu vremensku zonu kao i Hrvatska, tako da nismo osjetili veliku promjenu osim visokih temperatura zraka od 40-45 stupnjeva.
Bili smo jako uzbuđeni jer smo prvi put kročili na afričko tlo, iako Egipat nije “prava Afrika”. Pretpostavlja se da Egipat ima oko 100 milijuna stanovnika, što ga čini najmnogoljudnijom zemljom srednjeg istoka, trećom zemljom Afrike i 14. zemljom na svijetu po broju stanovnika. Čak 98 % stanovnika živi uz rijeku Nil, što je samo oko 5 % teritorija Egipta, a sve ostalo je pustinja. Egipat je pustinjska zemlja koja se nalazi na dva kontinenta – na sjeveroistoku Afrike i jugozapadu Azije (Sinajski poluotok). Leži između Sredozemnoga mora na sjeveru, Izraela i Palestine na sjeveroistoku, Crvenoga mora na istoku, Sudana na jugu i Libije na zapadu, a nalazi se u suptropskome pojasu. Postoje samo dva godišnja doba: vruće ljeto i blaga zima. Službeni jezik je arapski. Prevladavaju Egipćani (99 %), Nubijci koji žive uz granicu sa Sudanom, Berberi u oazama, a beduini u pustinjama (najviše ih ima na Sinaju). Egipćani su po vjeri muslimani suniti (90 %) i kršćani – pripadnici koptske crkve (10 %).
Fascinantna je činjenica da se trećina ukupne svjetske kulturne baštine nalazi u Egiptu. Egipatska civilizacija je preživjela 4000 godina. Započela je oko 3500 god. prije Krista i nastavila se sve do posljednjeg hijeroglifa koji je ispisan u 5. stoljeću nove ere. Egipatski su bogovi jako utjecali na grčke, a zatim i rimske bogove, a Egipat je utjecao i na rimsku tehnologiju i grčke ideje.
Egipćani su se među prvima počeli služiti pismom (oko 3000. g. prije Krista). Hijeroglifsko pismo je pismo starih Egipćana, a spada u skupinu slikovnih pisama. Hijeroglifi su bili pisani na papirusu ili klesani u kamenu. Hijeroglifi su mogli označavati slova ili nekoliko riječi, a prvi put su odgonetnuti u 19. st.
Glavni grad Egipta, Kairo, kolijevka civilizacije, s oko dvadeset milijuna stanovnika, najveći je grad Bliskog Istoka, drugi po veličini grad u Africi i šesti najveći na svijetu. Nastao na obalama Nila u sjevernom Egiptu, tri tisuće godina prije Krista, osim ostataka drevnog Egipta, Kairo svojim znamenitostima i posebnom atmosferom privlači posjetitelje iz cijeloga svijeta.
Kaotičan, zagušljiv, prašnjav, neobuzdan, preglasan, jednom riječju, Kairo, pored prvog kulturološkog šoka i svega negativnog što vas u prvom trenutku zapuhne, kad malo zagrebete ispod površine osjetite i posebnu dušu ovog ogromnog, zanimljivog grada.
Kairo je mješavina mirisa i zvukova. Prvo što vas šokira je promet. Kaotičan način vožnje i rijeka automobila po cesti, svi trube jedni drugima, uguravaju se. Pješaci prelaze cestu usred toga meteža, žene, djeca, magarci prenose teret posred ceste, bez semafora, bez pješačkog prijelaza, bez pravila. Jedino sredstvo komunikacije u prometu je truba. Sve to nekako začudo funkcionira i nismo bili svjedoci nijednog sudara. Čini se da se bolje razumiju od nas iz ostalih dijelova svijeta sa svim mogućim pravilima i znakovima.
Naš prvi susret s veličanstvenim Nilom nas je ostavio bez teksta. Ta moćna rijeka nekako baš izaziva poštovanje, posebno noću uz svjetla grada. Nil je najduža rijeka u Africi, a s dužinom od 6.650 km smatra se i najdužom rijekom na svijetu. Rijeka Nil, ta duga žila kucavica omogućila je egipatsku civilizaciju jer je učinila pustinju plodnom, što je omogućilo da se ljudi prehrane, da sagrade piramide, hramove, da prevezu vojsku i artefakte niz rijeku, da žive. I danas Nil za Egipat znači život.
Odmah smo po dolasku u Kairo kupili povoljne SIM kartice s egipatskim brojevima kako bi nam snalaženje bilo lakše, sve informacije dostupne, a i mogli smo stalno biti u vezi s obitelji u Hrvatskoj. Osiguranje nije obavezno, ali je poželjno, pogotovo ono koje pokriva troškove liječenja u slučaju korone. U Egiptu nema lockdowna, maske se nose samo u zatvorenim prostorima, ali ne i u resortima.
Promijenili smo nešto novaca u što sitnije novčanice jer su nas upozorili da moramo u svakom trenutku biti spremni za ostavljanje napojnica. Za bilo koju uslugu Egipćani doslovno zahtijevaju napojnice. Zbog vrlo niskih primanja, napojnice imaju veliku važnost. Ne ostaviti napojnicu smatra se nepristojnim. 1 $ je oko 15 egipatskih funti i sve je jako jeftino. Boca vode u trgovini je oko 30 lipa. Može se plaćati i dolarima i eurima, ali najsigurnije je egipatskim funtama. Na štandovima sa suvenirima, za izlete i ostale usluge obavezno je cjenkanje. Cjenkanje je dio egipatskog folklora i na neki način zabavna igra tko će pobijediti.
Ljudi su pristupačni, otvoreni, ljubazni i spremni pomoći, ali su trgovci i jako naporni, jer ako ste samo i pogledali što to oni nude, ne puštaju vas na miru dok nešto ne kupite. U početku vam je to sve simpatično, ali kasnije bude baš naporno. Naučili smo dvije glavne riječi na arapskom jeziku koje su vrlo korisne u arapskom svijetu “ La, shukra”, što znači “Ne, hvala”.
Bili smo tamo u doba Ramazana, a Egipćani su jako religiozni i svi poste. Od otprilike 4 sata ujutro – od izlaska sunca do 18:30 sati, do zalaska sunca, ne smiju ni piti, niti jesti. Ne smiju čak ni pušiti. U Kairu je bilo jako vruće, oko 40-45 stupnjeva i to nam je bilo neshvatljivo da ljudi cijeli dan ne piju. Iftar je prvi obrok nakon zalaska sunca i bilo nam je zanimljivo doživjeti na jednom trgu ispred džamije okupljanje velike grupe ljudi koji su čekali sa spremnom hranom i vodom i onda svi odjednom krenuli jesti. Tijekom Ramazana ostaju budni veći dio noći da bi mogli jesti i piti, da nadoknade cijeli dan. Točno prije izlaska sunca je zadnji obrok prije posta Sahur. Naš vodič u Kairu je bio pun energije obilazeći sve lokacije s nama cijeli dan, a mi smo se stalno pitali kako izdrži na tolikoj vrućini bez hrane i vode. Tijekom dana naš vodič je svaku priliku koristio za pauzu za molitvu što mu je očigledno davalo dodatnu energiju. U Kairu je za vrijeme Ramazana zatvorena većina restorana i kafića preko dana, osim u hotelima i trgovačkim centrima.
Više od korone bojali smo se da nam putovanje ne pokvare poznate egipatske probavne smetnje koje zahvate svakog drugog putnika pa smo se zato dobro pripremili i već dva tjedna prije putovanja počeli piti probiotike. Voda nije za piće, čak nije ni za pranje zubi. Zube smo prali vodom iz boce, salatu i otvoreno voće nismo jeli, jer je oprano vodom, led nismo stavljali u piće i izvukli smo se bez ikakvih smetnji. Sve ostalo se može jesti. Glavno pravilo je da se jede samo ono što se oguli, skuha i ispeče. U početku je bilo malo naporno stalno paziti na to, ali smo se brzo naviknuli, jer nismo htjeli da nam bilo što pokvari naše željno iščekivano putovanje.
Prvi dan obilaska bio je rezerviran za sve piramide oko Kaira. Čim se izađe iz Kaira ulazi se u pustinju Saharu, koja se proteže na površini od 9 milijuna km2 afričkim kontinentom sve od Atlantskog oceana na istoku do Crvenoga mora na zapadu u duljini od približno 6 000 km.
Najprije smo posjetili nekropolu Saqqara, prvu egipatsku piramidu, stepenastu piramidu faraona Džozera u Sakari, iz 2650. god. prije Krista, visoku 60 metara. Zatim smo nastavili za Memphis, dio drevne nekropole, osnovan 3100. prije Krista, nekadašnji glavni grad Gornjeg Egipta sve do oko 1300. prije Krista. Impresionirao nas je ogromni kip Ramsesa II. Ovi gradovi su drevne prethodnice Kaira.
Napokon dolazimo do najpoznatijih piramida smještenih u Gizi. Bilo je toliko nevjerojatno vidjeti ih uživo. Toliko puta smo ih vidjeli na televiziji i u knjigama, ali stajati stvarno ispred nečega tako grandioznog, vrijednog i veličanstvenog, bilo je nestvarno, kao putovanje kroz vrijeme. Osjećaj je bio neopisiv! Tisuće i tisuće godina povijesti, misterija i istraživanja stajale su pred nama.
Piramide u Gizi su jedine preostale od Sedam svjetskih čuda antike, spadaju među najpoznatije i najstarije građevine čovječanstva, a nalaze se na zapadnom rubu doline Nila, oko 15 kilometara od Kaira. Piramide su građene između 2620. – 2500. prije Krista, a smatra se da su služile za zbrinjavanje balzamiranih posmrtnih ostataka faraonovih mumija koje su se skrivale duboko u unutrašnjosti za svoj zagrobni život. Keopsova piramida najviša je piramida ikada sagrađena. Zbog svoje veličine dobila je naziv “Velika piramida”. Najstarije je i ujedno jedino do danas očuvano svjetsko čudo. Vjeruje se da je izgradnja “Velike piramide” trajala oko 20 godina. Unutrašnjost piramide ima više prolaza, galerija i hodnika koji vode ili u glavnu odaju kraljevske grobnice ili u pomoćne prostorije. Kraljevska grobnica nalazi se u središtu piramide.
Blizu Keopsove piramide je Velika sfinga te Kefrenova piramida. Treća i ujedno najmanja je Mikerenova piramda. Piramide u Gizi su 1979. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine.
Egipat je godišnje imao više od 14 milijuna turista. Nismo mogli vjerovati da ćemo piramide obilaziti bez stajanja u redovima i bez gužvi. Nismo odoljeli ući u Keopsovu piramidu, a iskustvo je nevjerojatno. Jako je usko i zagušljivo i nikako nije pogodno za klaustrofobičare, što mi nasreću nismo, pa je nama čak bilo i zabavno provlačiti se skroz sagnutima kroz uske prolaze kako bismo vidjeli sarkofage. Osjetiš trnce kad hodaš hodnicima grobnica velikih faraona.
Deve su obavezna dekoracija na platou Gize i bilo bi šteta propustiti fotografije na devama u pustinji s piramidama u pozadini, a ujedno je i uzbudljivo iskustvo. Mi smo čak i išli na cijelu turu na devama kroz pustinju kako bismo došli do najboljeg vidikovca s predivnim pogledom na piramide. Tek se s vidikovca vidi da na platou Giza ima devet piramida, a ne samo tri. Tri glavne su najveće: Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova, ali oko njih ima po nekoliko manjih piramida za kraljice i prinčeve.
Velika Sfinga stražari u egipatskoj pustinji i čuva tri Velike piramide u Gizi. Sfinga je čudovište od kamena, s glavom čovjeka i tijelom lava koji leti naprijed s pruženim šapama. Kip sfinge je visok preko 20 metara, a dug 63 metra. Smatra se da je njen zadatak da grobnice obrani od svakog zla. Ovaj divovski spomenik i autentična slika Egipta ostavlja bez daha.
Navečer smo se opet vratili na plato u Gizi i vidjeli piramide u posebnom ambijentu, u igri boja, glazbe i svjetla. Gledali smo The Pyramids Sound and light show i jako nam se svidio, jer nam je dao i jedan potpuno drugi, suvremeniji pogled na ove najstarije građevine čovječanstva i još više istaknuo njihovu bezvremenost.
Kairo se može podijeliti u nekoliko dijelova. Modernim centrom grada dominira trg Meidan Al-Tahir, u čijoj se blizini nalazi i najveći svjetski muzej egiptologije – Egipatski nacionalni muzej. Stari ili Koptički Kairo je dio grada kojeg obilježavaju brojne crkve i najstarija džamija u Africi – džamija ‘Amr ibn al-‘As. Crkva Abu Serga (svetog Jurja) obuhvaća i špilju u koju se sklonila Sveta obitelj pobjegavši u Egipat, kako bi umakla Herodovu progonu. Vidjeli smo i Sinagogu Ben Ezra, izgrađenu 882. godine na mjestu gdje je prema predaji pronađen Mojsije kao beba.
U starom dijelu Kaira se također nalazi i najpoznatiji bazar grada – Khan El Khalili. Nezaobilazna je i Citadela, najviše zbog svog veličanstvenog pogleda na cijeli Kairo.
Egipatski muzej sadrži nevjerojatnu zbirku drevnih egipatskih starina, s oko 120 000 eksponata, bogatom kolekcijom papirusa i kovanica korištenih u antičkom svijetu, kao i brojnim artefaktima poput sarkofaga, kipova i brodova, predmetima iz grobnica velikih faraona i iz Doline kraljeva te predmetima iz netaknute grobnice Tutankamona. Dvije posebne sobe sadrže brojne mumije kraljeva i drugih članova kraljevske obitelji Novog Kraljevstva. Ove je godine muzej zamijenio novi, tek izgrađeni Veliki egipatski muzej u Gizi.
Na organiziranoj turi posvećenoj priči o papirusu naučili smo da je papirus materijal sličan debelom papiru koji se u davna vremena koristio kao površina za pisanje. Napravljen je od korijena biljke papirus, vrste močvarnog šaša. Papirus se prvi put koristio u Egiptu, još u doba prve dinastije, jer je ova biljka nekada obilno rasla diljem delte Nila. Osim kao materijal za pisanje, drevni Egipćani koristili su papirus u izradi drugih predmeta, kao što su barke od trske, prostirke, konopi, sandale i košare.
U starom dijelu Kaira, unutar zidina nalazi se i Khan El Khalili, jedna od najstarijih tržnica Egipta i Bliskog istoka otvorena u 14. st. Ovo je nezaobilazno mjesto u Kairu za sve turiste, ali i za lokalno stanovništvo. Na ovoj ogromnoj tržnici naći ćete sve suvenire na jednom mjestu, a obavezno je cjenkanje, u čemu sam ja uživala.
Nakon tri dana kaotičnog Kaira, odlazimo na jug, u Aswan. Bila je to prava avantura noćnim vlakom. Vozili smo se 12 sati u spavaćim kolima gdje smo dobili večeru, doručak, spavali u krevetima na kat, kroz prozor našeg kupea pratili predivni Nil i život oko Nila. Imali smo priliku vidjeti mala mjesta, polja, ljude koji obrađuju zemlju, rade, druže se…Uz treskanje vlaka zaspali smo, a ujutro nas je oduševila predivna žuta boje Sahare u Nubiji.
U Aswanu nas je dočekao naš drugi vodič, Nubijac, koji je s nama bio tijekom četverodnevnog krstarenja Nilom. Osim što su potpuno tamne boje kože i starosjedioci su u Egiptu, Nubijci se odmah prepoznaju i po tome što su puno “pitomiji” od Arapa. Barem su nama odmah prirasli srcu. Posjetili smo tipično nubijsko selo, prepuno živih boja, rukotvorina, jako dragih ljudi i osušenih krokodila.
Procjenjuje se da u Egiptu živi oko 3 milijuna Nubijaca. Nubijci potječu od ranih stanovnika središnje doline Nila, za koju se vjeruje da je jedna od najranijih kolijevki civilizacije, a govore nubijskim jezicima. Ljudi su živjeli u ovoj regiji 300 tisuća godina prije Krista, dok ranoneolitička naselja pronađena u središnjoj nubijskoj regiji datiraju iz 7000. godine prije Krista. Dijelovi Nubije bili su dio drevnog faraonskog Egipta. Iako je povijesno Egipat ostao jača sila većinu svog dinastičkog razdoblja, nije uništio svog južnog susjeda Nubiju; niti je Nubija, usprkos usvajanju egipatskih bogova i ideja kraljevstva, izgubila svoj identitet.
Nubija je bila bogata zlatom, slonovačom, ebanovinom, životinjskim kožama i dragim kamenjem, kojima se često trgovalo s Egiptom i dalje.
Živi krokodili u dvorištima Nubijaca uglavnom su turistička atrakcija i dodatan izvor prihoda, međutim, prikazivanje osušenih krokodila unutar i izvan domova ostala je njihovom tradicijom do danas. Postoji nekoliko razloga za nubijsku praksu lova, mumificiranja i vješanja krokodila iznad vrata. Smatra se da tako štite dom od zavisti te pokazuju snagu i hrabrost vlasnika kuće, ali i bogatstvo obitelji koje žive u njima. Također, postoji vjerovanje da će osušeni krokodil na ulazu prestrašiti žive krokodile te se oni neće približiti domu.
Pored Aswana se nalazi jedno od najimpresivnijih egipatskih modernih dostignuća, Asuanska brana, izgrađena 1960-ih, koja pomaže u skladištenju vode rijeke Nil u jezero Nasser, dok njena hidroelektrana Egiptu osigurava više od 85 % potreba za električnom energijom.
Jedan od najljepših egipatskih hramova, hram Philae na otočiću pored Aswana je 3 godine rastavljan u gotovo 40 tisuća komada težine od 2 do 25 tona svaki, i brodovima prenošen i ponovno sastavljan kako bi ga se spasilo zbog porasta vodostaja Nila uzrokovanog izgradnjom obližnje brane. Hram je preživio faraonsko doba, grčko, rimsko i bizantsko razdoblje, a svaki je vladar dodatno pridonosio njegovoj vrijednosti. Ovo sveto mjesto još uvijek čuva svoju poziciju kao jedan od najvažnijih spomenika drevnog Egipta, a njegova nevjerojatna lokacija čini doživljaj još boljim.
U hijeroglifskim napisima iz života vladara detaljno su prikazivane ispisane priče iz života vladara koje nisu obuhvaćale samo njihova štovanja božanstava, već i zbivanja iz svakodnevnog života za vrijeme njihovih vladavina. Vjerovalo se kako ih u životu iza smrti čeka isto ono sto su za života imali i iskusili, zato je bilo važno pisati o dobrom usjevu ili urodu voća jer bi ih takva sudbina raskoši čekala i nakon smrti.
Naše krstarenje Nilom započelo je u Aswanu a završilo u Luxoru. To je definitivno najbolji način za vidjeti najvažnije znamenitosti Egipta i uživati u luksuzu putujućeg hotela. Svi brodovi na Nilu su s pet zvjezdica, ali bi im itekako dobro došlo renoviranje. Mi smo bili oduševljeni s našom prostranom kabinom, a najviše balkonom sa savršenim pogledom na veličanstveni Nil i predivne zelene pejzaže. Uživali smo i na bazenu i gornjoj palubi broda u nestvarnim prizorima obala Nila, s glinenim kućicama uz obalu, palmama i u promatranju ljudi i životinja.
Na našem krstarenju vidjeli smo mnoge nevjerojatne hramove, naučili toliko puno o povijesti Egipta i uživali u pričama iz egipatske mitologije. Naš brod je plovio po Nilu i stajao u svakom povijesno važnom mjestu nekad jednom, a nekad i dva puta dnevno. Mi bi u pratnji našeg vodiča otišli na izlet, posjetili neki od fascinantnih hramova, otkrili toliko toga novoga svaki put i vratili se uživati u smirujućem Nilu u našem plutajućem hotelu.
Nil je veličanstven, moćan, nevjerojatno miran, izaziva divljenje i pruža neki poseban spokoj. Za Egipat je Nil puno više od rijeke, on je život. Doživjeti Egipat s Nila je stvarno nešto posebno.
Nevjerojatan doživljaj koji ćemo itekako pamtiti za vrijeme krstarenja su bili trgovci koji bi se vezali konopima svojim malim barkama za brod pun turista i tako bi plovili Nilom uz brod, dovikivali se s putnicima i nudili im raznu robu na prodaju. Prodavaju sve i svašta, otvoreni su za cjenkanje. Iako kažete da ne želite ništa, ipak vam stavljaju robu u vrećicu i bacaju prema palubi ili prozoru kabine pa ljudi vraćaju vrećice dok netko ne popusti i u istoj vrećici baci nazad dogovoreni iznos. Vježbate dodavanje i ciljate barku. Vježbate i vještine cjenkanja i dovikivanja. Smijete se od srca tom nevjerojatnom doživljaju i shvatite da su baš takvi trenuci i razlog zašto toliko volite izaći iz svoje zone komfora i otisnuti se u nepoznato i istraživati, upoznavati druge kulture, postati duhovno bogatiji. To nam čine putovanja.
Od Aswana smo se u zoru vozili autom kroz Saharu oko 4 sata da bismo vidjeli Abu Simbel, po našem mišljenju, najljepše hramove u Egiptu. Zora u pustinji je neopisiva, smirujuća, u nevjerojatnim bojama. Dva veličanstvena hrama u Abu Simbelu, Veliki hram posvećen Suncu-Vatri i Mali hram posvećen Majci svijeta Hathor, najveći faraon u povijesti Egipta, Ramzes II prije više od tri tisuće godina sagradio je sebi i svojoj najvećoj ljubavi, egipatskoj kraljici Nefertari. Cijelo mjesto oko grandioznih hramova jednostavno zrači ljubavlju. Nefertari je jedna od najpoznatijih egipatskih kraljica, u rangu sa Kleopatrom, Nefertiti i Hatšepsut. Bila je visoko obrazovana te je znala čitati i pisati hijeroglife, što je u to vrijeme bila vrlo rijetka vještina.
Zbog izgradnje Aswanske brane hramovi u Abu Simbelu su u cijelosti premješteni kako ne bi bili potopljeni vodama akumulacijskog jezera. Hramovi su bili izrezani na blokove i premješteni na lokaciju koja se nalazila 200 metara dalje i 65 metara iznad stare lokacije. Na staroj lokaciji hramovi su izrezani na više od 10,000 komada teških i po 30 tona. Svaki je komad označen, premješten i ponovno ugrađen na novoj lokaciji. Nevjerojatno je koliko su hramovi vjerno rekonstruirani.
Iako je Egipat bio zemlja kojom su vladali muškarci, žene u to doba imale su dosta prava. Mogle su kupovati i prodavati zemlju, sklapati poslove, biti svjedoci na sudu, a njihove plaće bile su jednake plaćama muškaraca. Čak su postojali i predbračni ugovori koji su davali ženi pravo da joj se u slučaju razvoda nadoknadi sva imovina koju je uložila u brak.
Drevni Egipćani gradili su hramove u kojima su, osim uklesanih priča iz života vladara, posvećivali pažnju na elemente koji će im pomoći da za zagrobnog života njihove “duše” budu pronađene. Vladari drevnog Egipta svoj su život, koristili i usmjeravali potpunom ispunjenju samo jednog cilja – životu poslije smrti.
Do hrama u Edfu uživali smo u vožnji kočijama, takozvanim kalešima. Bilo je posebno iskustvo s kočijom prolaziti kroz tipični egipatski grad i vidjeti autentični život Egipćana, tržnicu, ulice… Hram je izgrađen u 2. stoljeću prije Krista za vrijeme posljednje vladarice Egipta – Kleopatre VII. Njenom smrću izumrla je kraljevska loza, a Egipat je pretvoren u rimsku provinciju. Na 40 stupnjeva ipak smo izdržali čuti zanimljivosti iz egipatske mitologije i naravno, slikati se.
Od broda smo u jedno predvečerje odšetali u vrijeme zalaska sunca do hrama Kom Ombo. Zalazak sunca u Kom Ombu je čaroban. Hram Kom Ombo neobičan je dvostruki hram jedinstven po tome što su postojale dvorane, svetišta i sobe duplicirane za dva boga – boga krokodila i plodnosti Sobeka i boga sokola Horusa. Sobekovo glavno svetište bilo je upravo u hramu Kom Ombo, gdje je nekad živio ogroman broj krokodila. Do novijeg doba egipatski Nil bio je prepun ovih životinja koje su ležale na obali rijeke i proždirali životinje i ljude pa ne čudi da su ih se lokalni stanovnici bojali i poštovali ih. Vjerovali su da ih krokodil kao totemska životinja i predmet obožavanja neće napasti.
Jako zanimljivo iskustvo tijekom krstarenja po Nilu bilo je proći kroz ustavu Esna i vidjeti kako brod ulazi u ustavu te se nivo rijeke diže ili spušta, ovisno u kojem smjeru idete.
Egipat je odlična destinacija za sve gurmane. Usitnjeni grah, začinjen na razne načine i kao namaz se stavlja na aish (kruh u obliku male pite); Koshari se također često nudi – riža i sitno tijesto kao za juhu, uz razne začine i dodatke; Falafel, okruglice od slanutka s dodacima ; Shwarma, meso, najčešće janjetina slično grčkom gyrosu ili turskom kebabu ; poznati grill u Egiptu – kofta, sličan našim ćevapima, samo veće i na ražnjiću, a babaganuš je namaz od povrća s raznim dodacima, koji se servira skoro uvijek kao „meze“. Na Crvenom moru se uživa u odličnim morskim specijalitetima.
Trećina ukupne svjetske kulturne baštine nalazi se u Egiptu, a od toga polovina u Luxoru. Posjet Luxoru predstavlja iskustvo koje se pamti cijeli život i pravo je putovanje kroz vrijeme, u veličanstveno doba egipatskih legendarnih kraljeva, kraljica, božanstava i u prijestolnicu drevne egipatske civilizacije
Luxor, poznat i kao “najveći svjetski muzej na otvorenom”, izvornog naziva Teba, bio je glavni grad Egipta za vrijeme dinastije Kraljevstva Novog kralja i smatran je “Sjajnim gradom” boga Amon-Ra. Luxor je bio uspješan grad i središte mudrosti, umjetnosti, vjerske i političke hijerarhije.
Ruševine hramova Karnak i Luxor nalaze se na Istočnoj obali Nila, dok se mnogi spomenici, grobnice i hramovi nalaze na Zapadnoj obali, uključujući Dolinu kraljeva i Dolinu kraljica koje privlače milijune turista širom svijeta. Svugdje u Egiptu hramovi su uvijek građeni prema zapadu, dok se život uvijek odvijao na istoku. Egipćani su vjerovali da sunce svakog dana umire na zapadu.
Šetali smo, impresionirani, kroz hramove Luxor i Karnak, raj za sve ljubitelje povijesti, koji su međusobno bili povezani avenijom sfingi dugom tri kilometra.
Hram Luxor je jako dobro očuvan i posebno mističan. Mi smo ga obišli po mraku, uz rasvjetu, što je još više doprinijelo mističnosti cijelog ambijenta. Luxor vrvi intrigama i misterijama na svakom koraku. Kipovi u hramu Luxor su jedni od najvećih i najbolje očuvanih u cijelom Egiptu, a ovdje se nalazi i čuvena aleja sfinga. Ispred hrama u Luksoru nalazi se jedan od rijetkih obeliska u Egiptu. Većina egipatskih obeliska danas krasi trgove Londona, Rima, Pariza i ostalih svjetskih gradova.
Hram Karnak je najveći religijski kompleks na svijetu, a zanimljivo je da je dugo bio zatrpan u pijesku i tek ponovno otkriven u 16. stoljeću, a iskopavanja su završena u 19.st. Otprilike trideset faraona kroz povijest doprinijelo je gradnji hrama, sto objašnjava takvu raznolikost.
Amonov hram u Karnaku, završen za vrijeme vladavine faraona Ramzesa II., zadivljuje veličinom (dug je 365 metara). To je najveći hram koji je ikada sagrađen u Egiptu (pokriva oko 30 hektara površine). Sastoji se od mnoštva portala, nadsvođenih hodnika, dvorišta, odaja, bazena s vodom. Glavna dvorana svetišta (širine 103 metra i dubine 52 metra) sastoji se od 134 stupa poredanih u šesnaest redova.
Hramovi u Egiptu uvijek su bili građeni na zapadnoj strani Nila koja je u drevno vrijeme smatrana drugim svijetom – nastavkom života po napuštanju tjelesnog oblika. I bog Ra je ujutro donosio svjetlost na istočnoj strani i oduzimao ga na zapadnoj. Zato se Dolina kraljeva nalazi na zapadnoj obali Nila.
Smještena oko 650 kilometara južno od Kaira, Dolina kraljeva je, zajedno s piramidama u Gizi, najpoznatije i najposjećenije mjesto u Egiptu. Dolina kraljeva je velika kraljevska nekropola u srcu Tebanske planine gdje su pokopani faraoni iz vremena Novog kraljevstva antičkog Egipta. Sami grobovi su bili zapravo riznice golemih bogatstava, koja su faraonu trebala poslužiti u zagrobnom životu. Riznice bogatstva su bila veća što je faraon za života bio moćniji i slavniji.
U Dolini kraljeva je i Tutankamonova grobnica, poznata po tome što je u prošlom stoljeću pronađena netaknuta, a ne po značaju samog faraona. Tutankamon je bio dijete faraon, koji je vladao samo nekoliko godina, ali zbog pronalaska velikog bogatstva, njegova grobnica predstavlja jedno od najvećih povijesnih otkrića. Lice mu je bilo prekriveno zlatnom maskom, tijelo mu je bilo u kovčegu od čistoga zlata (oko 110 kg), zlatni kovčeg ležao je u dva veća drvena kovčega koji su bili obloženi zlatom i draguljima. Sva tri kovčega smještena su u veliki kameni sarkofag. U grobnici je pronađeno preko 3500 predmeta, uglavnom od čistoga zlata. Možemo samo zamisliti kakve su tek vrijednosti sadržavale opljačkane grobnice velikih faraona, kad je u Tutankamonovoj grobnici pronađeno toliko bogatstvo.
Sama Dolina kraljeva ima dva dijela: zapadni dio sadrži četiri grobnice od kojih dvije pripadaju faraonima, dok se istočni dio zapravo smatra pravom Dolinom kraljeva i ovdje se nalazi 58 grobnica, od čega 22 faraonske. Trnci Vas prolaze dok obilazite grobnice velikih faraona, dok gledate otiske na zidovima koji šapuću o jednoj veličanstvenoj civilizaciji, pravi vremeplov. Od vremena prvog ženskog faraona, kraljice Hatšepsut dolina je postala mjesto pokapanja vladara.
Potpuno smo bili impresionirani dok smo šetali kroz grandiozan Hram kraljice Hatšepsut, jedne od najvažnijih egipatskih vladarica, prve žene faraona. Polupodzemni hram kraljice Hatšepsut sagrađen je oko 1500. prije Krista i terasasto je usječen u stijenu. Dug je 280 metara i danas se smatra jednim od najveličanstvenijih djela sačuvane egipatske arhitekture. Posebnu mu ljepotu daje pozadina od strmih klisura koje zatvaraju Dolinu kraljeva.
Kraljica Hatšepsut zasigurno je, jedna od najkontroverznijih vladarica starog Egipta i jedna od najpoznatijih egipatskih kraljica. Smatraju je jednim od najuspješnijih egipatskih faraona. Iako žena, prikazivala se muškarcem, s bradom, radi uobičajenog vjerovanja kako je nemoguće da Egiptom vladaju i na dobar način upravljaju upravo žene.
Jedno jutro prije zore u Luxoru otišli smo na vožnju balonom na vrući zrak. Bili smo preuzbuđeni kada su nas još po mraku prevezli brodom na zapadnu obalu rijeke Nil, odakle smo se u grupicama od maksimalno 15 osoba ukrcavali u balone. Gledali smo najprije kako se baloni napuhuju i dobili sve upute i sigurnosne informacije o letu te započeli 1-satno jedinstveno iskustvo. U našem šarenom balonu bilo je nas petnaestak turista svih mogućih nacionalnosti, od mirnog, finog para iz Liechtensteina, do glasne, vesele obitelji iz Perua, a svi smo klicali od uzbuđenja, svatko na svom jeziku. Naš pilot, u kojeg smo odmah stekli povjerenje, nam je cijelo vrijeme objašnjavao na koji način upravlja balonom te nas upoznavao sa znamenitostima iznad kojih letimo. Letjeli smo na otprilike 300 metara visine iznad najvećeg egipatskog muzeja na otvorenom i vidjeli sve najvažnije spomenike iz zraka. Najljepši dio naše avanture leta balonom bio je neopisivi prizor izlaska sunca iznad Nila. Svi putnici balona, kao po dogovoru, odjednom su zašutjeli i uživali u nestvarnoj tišini visine i bojama predivne zore iznad Nila. Od početka do kraja leta nismo imali nikakvog razloga za osjetiti strah, od laganog polijetanja, mirnog leta, do još lakšeg slijetanja usred polja na kojem su, prije vrućina, egipatski poljoprivrednici već vrijedno radili i veselili se turistima koji im tako rano ujutro dolaze u posjet. Naš egipatski let balonom svrstavamo među jedno od ljepših iskustava na našim putovanjima.
Nakon edukativnog i zanimljivog upoznavanja jedne od najstarijih civilizacija čovječanstva, ali i jako napornog tempa, kako bi vidjeli bar ono najvažnije što Egipat nudi, odlazimo na zasluženi trodnevni odmor u resort u Hurghadi, na prekrasno Crveno more.
Nakon prvog dana odmaranja na bazenu i plaži, nismo dugo izdržali ljenčareći, posebno uz raznovrsnu ponudu zanimljivih, a jako povoljnih izleta.
Najprije smo otišli na cjelodnevni izlet ronjenja s bocama s uključenim egipatskim tradicionalnim jelima za ručak. Instruktori su nam održali kratku obuku i uputili nas u sve moguće situacije, a moram priznati da mi nije bilo svejedno kada smo morali potpisati formulare da idemo na svoju odgovornost i da smo svjesni opasnosti u koju se upuštamo. Crveno more je na listi kao jedna od najprivlačnijih svjetskih destinacija za ronioce zbog čistog i toplog mora i bogatog podvodnog svijeta. Prekrasni podvodni pejzaž Crvenog mora čine uglavnom fascinantni koraljni grebeni. Ronjenje u Egiptu ovi grebeni pretvaraju u nezaboravno i autentično iskustvo. Imate osjećaj kao da ronite u čistom, atraktivnom akvariju. Fascinantna je tišina podmorja, nevjerojatna vidljivost i predivan spektar boja riba i koralja. Potpuno nestvarno i fenomenalno iskustvo.
Druga zanimljiva avantura u koju smo se upustili u Hurghadi je pogled na Crveno more iz ptičje perspektive – parasailing. Malo prije nego što su pustili mene i moj padobran na 100 metara visine i vukli ga gliserom nije mi bilo nimalo svejedno, ali čim sam se vinula u visine, oduševila sam se. Nisam ni sekunde više osjetila strah, samo nevjerojatan osjećaj slobode u letu. Opet ta nevjerojatna tišina dok letiš visoko iznad svega i zavidiš pticama na divotama koje vide.
Naša treća avantura u Hurghadi bila je jahanje konja u Crvenom moru i na plaži. Obožavam konje, išla sam i u Školu jahanja pa sam u ovoj avanturi bila na svom terenu, među svojim najdražim životinjama, samo umjesto po travi i u šumi, jahali smo po pješčanoj plaži i kupali se u moru s divnim arapskim konjima. Još jedno od nezaboravnih iskustava.
Prepuni dojmova i još uvijek uzbuđeni od svih iskustava i avantura, a bogatiji za pregršt novih spoznaja i doživljaja prepustili smo se Turkish Airlinesu da nas sigurno vrati doma.
Istražujući Egipat u 11 dana upoznali smo nevjerojatnu kulturnu baštinu, proživjeli i iskusili nezaboravne doživljaje i stvorili uspomene za cijeli život!
Pratite naša obiteljska putovanja i izlete na Instagramu na: @fam1lytrips https://www.instagram.com/fam1lytrips/
