Putovanje u Belgiju i posjet prijateljima bili su planirani za travanj, ali zbog svima već poznatih okolnosti prebacila sam avionsku kartu za početak kolovoza vjerujući da sva fama oko koronavirusa ipak neće toliko dugo potrajati. Izgleda da sam se prevarila. No to me ipak nije spriječilo da otputujem. Dok su moji brojni prijatelji odlučili uživati u ljepotama prekrasne nam Lijepe Naše, ja sam se lišena ikakvog straha nevidljivog neprijatelja zvanog COVID-19 uputila preko granice i nisam požalila. Brugge, Gent, Bruxelles i Antwerpen nadmašili su moja očekivanja pa čak i u korona verziji.
Napisala: Marijeta Radić
Prije samog putovanja bilo je potrebno popuniti elektronički obrazac za ulazak u Belgiju s detaljnim podatcima o letu i mjestu boravka. Nakon 3 sata leta s presjedanjem u Zagrebu sletjela sam na skoro prazan briselski aerodrom. To je već bio znak da će ovo putovanje biti drugačije od svih dosadašnjih. Nakon zagrljaja s prijateljima konačno sam mogla skinuti masku koju sam u Belgiji nosila cijelo vrijeme, osim kad smo se družili u restoranima ili barovima. Nošenje maske i ne bi mi toliko teško palo da vani nije bilo i 36 stupnjeva, a klime ni za lijeka. Da, u Belgiji teško da ćete naći klimatizirane prostore, a rashladiti se nećete ni u javnom prijevozu. Razlog tome je taj što je Belgija unazad par godina imala i više nego ugodnu klimu te nije bilo potrebe za ugradnjom klima uređaja, kako u javnim, tako i u privatnim prostorima.
Nakon aerodroma pravac restoran u kojem se je prije samog sjedanja za stol potrebno dezinficirati te izvršiti registraciju imenom i prezimenom s telefonskim brojem, a jelovnik ćete pregledati skeniranjem QR koda.
Reklo bi se na prvu da ovom zemljom teče maslo, sir i čokolada jer su neizostavni dio belgijske gastro svakodnevice, kao i pivo, čiji nisam ljubitelj, iako im je to jedan od najvećih izvoznih proizvoda.
Belgijska kuhinja je poznata po morskim plodovima, a mušule i prstaci se mogu pojesti na bezbroj načina i uz belgijski (ne francuski) pommes frites jedu se u velikim količinama. I da, brunch je neizostavni dio vikend rutine.
Koronavirus je učinio svoje, ali i vrijeme ljetnih odmora pa su ulice bile poprilično prazne, a moji su mi domaćini stalno ponavljali kako užurbana belgijska prijestolnica inače ne izgleda tako.
U Belgiji, zemlji površinom gotovo pa dvostruko manjoj od Hrvatske, živi oko 11 milijuna stanovnika, tj. 342 stanovnika po km² te je jedna od najnapučenijih europskih država i nimalo jeftina, ali kad si iz Dubrovnika, ništa ti nije skupo.
Centar Bruxellesa čini prekrasna srednjovjekovna arhitektura u kombinaciji s modernim zgradama čija su pročelja često oslikana likovima iz poznatih nam stripova kao sto su Tintin, Štrumfovi, Lucky Luke i brojni drugi. Ne pojesti vafl s jagodama i bogatim preljevom od čokolade na Grand Placeu, koji se zbog svojeg renesansnog flamanskog stila arhitekture našao i na listi UNESCO-a, bio bi pravi grijeh. A u jednoj od sporednih ulica nalazi se i toliko razvikana brončana statua dječaka pod nazivom Manneken Pis. Zahvaljujući koroni i činjenici da nema najezde turista, naročito onih iz Azije, imala sam jedinstvenu priliku snimiti čak i video, a ne samo fotografirati jedan od briselskih simbola. U blizini se nalazi i fontana s djevojčicom naziva Jeanneke Pis, ali ona iz nekog razloga nije toliko poznata.
Unatoč epidemiji barovi i restorani su bili krcati uz držanje razmaka, a i noćni život funkcionira, doduše uz zabranu plesanja, ali to nas nije pokolebalo da uživamo u ispijanjima koktela u jednom od novootvorenih rooftop barova.
Ono što me naročito oduševilo su ogromne površine zelenila i pravih šuma u samom centru i u okolici. Svakako preporučujem posjetiti park Tervuren u sklopu kojeg se nalazi i Kraljevski muzej za srednju Afriku koji je nekoć slavio kolonijalnu povijest Belgije i kralja Leopolda II. te je nakon višegodišnjeg renoviranja ponovo otvorio svoja vrata 2018. godine, no ovaj put uz više kritičnosti prema tom mračnom razdoblju belgijske povijesti. Do muzeja i parka u kojem možete uživati u dugim šetnjama uz tri prekrasna jezera, igranju badmintona, bicikliranju, ali i obiteljskom pikniku, vozi tramvaj broj 44, a vožnja je kao iz bajke.
Zahvaljujući savršeno uređenoj mreži vlakova, metroa i autobusa, iz Bruxellesa se u manje od dva sata vožnje možete naći u Parizu ili Amsterdamu ili za dva i pol sata u Londonu. Dovoljan razlog da se uputim u razgledavanje flandrijskog dijela Belgije, tj. Bruggea i Genta koji se nalaze na manje od sat vremena vožnje od Bruxellesa.
Ime grada Brugge vjerojatno potječe od staro nizozemske riječi „brugga“ što znači most, a u ovom ih gradu ima osamdesetak. Kao i mnoge druge gradove sjevera, koji se nalaze na kanalima, i Brugge nazivaju „Venecija Sjevera“.
Parkovi, jezera, mostovi, predivne kućice izgrađene u flamanskom stilu smještene uz kanale i bogato ukrašene cvijećem s razlogom su stvorile atmosferu romantičnog grada koji je poslužio za brojne filmske kulise. Mogla sam se prepustiti takvom doživljaju jer u gradu nije bilo nikoga; korona je učinila svoje. Tek pokoji turist s vrećicama koje kriju originalne belgijske suvenire: čokoladu i pivo. Središnje mjesto u gradu, ujedno i najveću atrakciju zauzima glavni trg Grote Markt na kojem se smjestili 83 metra visok toranj iz 1240. godine, poznata kuća Cranenburg, lijepa zgrada Provinciaal Hof te niz kafića i restorana iz kojih možete uživati u pogledu na grad.
Popodne smo odlučili provesti u Gentu, koji me oduševio više od razvikanijeg Bruggea. S obzirom na to da je Gent sveučilišni grad i treći grad po veličini u Belgiji, po dolasku se odmah osjetila mladenačka vibra, a i u gradu je bio i veći broj turista. Naravno, svi nose maske, bez iznimke. S obzirom na velike vrućine nacionalna je preporuka bila da se nose one zelene, kirurške, jer se s njima na tako velikim vrućinama ipak lakše diše. Obavezno pođite na vožnju brodom po rijeci Leie gdje ćete uz uživanje u prekrasnim vizurama grada, ujedno čuti ponešto i povijesti Genta. Za našu šaroliku grupu vozač broda sve je lijepo objasnio na tečnom francuskom, engleskom i flamanskom pa smo tako saznali da je tijekom srednjeg vijeka Gent bio drugi po veličini grad u Europi, odmah iza Pariza, ponajviše zahvaljujući razvijenoj tekstilnoj industriji i trgovini. Najvažnije tri gradske znamenitosti, crkvu sv. Nikole, toranj Belfry i katedralu sv. Bava možete uhvatiti doslovno jednim pogledom. Mene je najviše oduševio dvorac Gravensteen.
Pretposljednji dan belgijske avanture odlučila sam posjetiti Antwerpen, grada dijamanata, važnu svjetsku luku i prelijepu željezničku stanicu. Po dolasku u Antwerpen popriličan šok; grad je bio sablasno prazan, baš onako kad se vraćaš iz burnog izlaska doma u 7 sati ujutro, a bilo je 10. A onda mi je postalo jasno i zašto. Naime, 50 % slučajeva svih zaraženih u Belgiji dolazi iz Antwerpena. Nisam ni znala da sam u nenamjernom korona suicidalnom razgledavanju.
Vjerojatno najpoznatija turistička atrakcija Antwerpena je katedrala Naše Gospe koju teško da možete promašiti jer je njezin 123 metra visok toranj ujedno i najviši toranj u zemljama Beneluxa. S obzirom na to da ponedjeljkom muzeji obično ne rade, nažalost nisam mogla posjetiti Rubensovu kuću, pa sam nastavila s razgledavanjem centra prolazeći kroz židovsku četvrt i dalje sve uz rijeku Scheldt koja je glavni pokretač razvoja grada. Nakon ručka s prijateljem, s gotovo tropskim temperaturama zapadne Europe, došlo je vrijeme i za povratak u Bruxelles, pakiranje suvenira i povratak doma.
Unatoč pandemiji, vrućinama, velikim hodajućim kilometražama i obvezi stalnog nošenja maski, ovo mi je zasigurno jedno od dražih putovanja jer sam mogla ležerno uživati u razgledavanjima bez horde turista te mogu slobodno reći da su korona putovanja najbolja putovanja.
