Nakon što je jučer Županijski stožer za civilnu zaštitu donio odluku o pooštravanju mjera na našemu području, te o produljenju mjera među kojima je i ona da ugostiteljski objekti ostaju zatvoreni, oglasio se dubrovački predsjednik Udruge ugostitelja, Ante Vlašić.
Zapamtite ovo: MI SMO KAO OVCE PRODALI SVOJU SLOBODU, SVOJU IMOVINU I SVOJE ŽIVOTE ZA PRIVIDNU SIGURNOST. Prividnu jer ne postoji ta mjera na svijetu koja će garantirati da se nećemo zaraziti, razboljeti ili umrijeti – napisao je, između ostaloga. Na njegovom fb profilu stoji sljedeći komentar mjera Županijskog stožera civilne zaštite. Prenosimo ga u cijelosti:
Thomas Sowell je jednom rekao: Najgluplja i najopasnija stvar koju netko može napraviti je dati odluke u ruke onih koji za te odluke ne snose posljedice. Osvrnut ću se na reakciju Stožera civilne zaštite Dubovačko – Neretvanske županije jer je ovaj njihov današnji zahtjev prema Nacionalnom stožeru potpuno promašen.
To ću prezentirati kroz 4 osnovne činjenice i molim Vas da pročitate do kraja:
Činjenica broj 1: Ugostiteljski objekti nisu mjesta rizika zaraze, pogotovo terase. To su potpuno kontrolirane “sigurne zone”. Za bilo kakav suprotni stav ne postoje apsolutno nikakvi dokazi. Službeni brojevi koji dolaze od HZJZ govore da se u periodu od srpnja do studenog 2020. u ugostiteljskim objektima zarazilo samo 2,5% pozitivnih slučajeva. Ponavljam, samo 2,5%!
Činjenica broj 2: Svi ugostiteljski objekti su zatvoreni već 3 mjeseca. Ako su slučajevi ponovo počeli rasti dok su bili zatvoreni onda se vidi da to nema nikakvu poveznicu. Ljudi će se i dalje okupljati doma, u parkovima, na plažama, ulicama, ispred trgovina i kioska. Ne može ljude nitko zatvoriti u kuću bez razloga. To je suludo!!!
Činjenica broj 3: U županijskom stožeru NE POSTOJI niti jedan ekonomist – predstavnik gospodarskog sektora, te niti jedan sociolog ili psihijatar. Odluke se donose samo iz jednog uskog kuta i to od ekipe koji apsolutno ne snose nikakvu odgovornost niti posljedice za svoje krive odluke. Stožeru je najlakše donijeti zabrane, za takvu zabranu ti ne treba ni znanje, ni hrabrost ni vizija ni šira slika. Oni na taj način opravdaju eventualni porast broja zaraženih, a eventualne ekonomske štete njih neće ni dodirnuti. To ionako nije njihova “branša”. Njih loše odluke koje uništavaju naše društvo i gospodarstvo ništa ne koštaju. Ima Europa novaca za njihove plaće i troškove. KLJUČNO JE SHVATITI DA SE NAŠ ŽIVOT NE SASTOJI SAMO OD ZAŠTITE OD ZARAZE. Jednako neophodni segmenti života su kretanje, rad, novac i društveni život. Ljudi nisu roboti ni strojevi. Zatvorite najzdraviju osobu u pećinu da je “zaštitite” i ona će poludjeti ili umrijeti od gladi. Ili oboje.
Činjenica broj 4: Neka se svoj gospodi iz stožera odredi plaća od 4.000 kn sljedećih godinu dana, neka ih se zatvori u kuću na 3 mjeseca i neka onda iz jednake početne pozicije donose odluke. Profesor Thomas Sowell je jednom rekao: Najgluplja i najopasnija stvar koju netko može napraviti je dati odluke u ruke onih koji za te odluke ne snose posljedice. Zapamtite ovo: MI SMO KAO OVCE PRODALI SVOJU SLOBODU, SVOJU IMOVINU I SVOJE ŽIVOTE ZA PRIVIDNU SIGURNOST. Prividnu jer ne postoji ta mjera na svijetu koja će garantirati da se nećemo zaraziti, razboljeti ili umrijeti. Jednako kao što ne postoje prometna pravila koja će u potpunosti spriječiti prometne nesreće, ozljede ili žrtve. Međutim, itekako postoje “mjere” koje dokazano dovode do erozije društva, ekonomske i psihofizičke propasti. One se zovu: Epidemiološke Mjere Stožera i HZJZ-a. Svi mi moramo jednom zbog nečega umrijeti. Zvuči strašno, ali nikoga smrt neće mimoići. Znam da svatko od nas ima nekoga koga je Covid ili usmrtio ili mu priuštio bolničko liječenje. Ali također imamo i nekoga tko je stradao u prometnoj nesreći, pa ne tražimo zabranu prometa. Nekog tko se utopio, pa ne tražimo zabranu plivanja ili ronjenja. Nekoga tko je umro od raka pluća, pa cigarete i dalje nisu zabranjene. Primjera je puno. 42% ugostiteljskih tvrtki su u blokadi zadnjih godinu dana. 1.200 objekata je trajno zatvoreno. Ugroženo je 60.000 zaposlenih u ugostiteljstvu te 320.000 onih u povezanim djelatnostima. Kakva li je tek situacija sa smještajem, povremenim prijevozom, putničkim agencijama, event industrijom? Nemam brojke ali znam da je jako loše. Psihijatrijski odjeli su nam prepuni, nikad veći broj slučajeva obiteljskog nasilja i zahtjeva za razvodom braka, izostanak adekvatne zdravstvene zaštite za sve druge bolesti osim onih povezanih s Covidom. Djeca će nam trajno imati problema sa socijalizacijom. Situacija je puno složenija od Covid brojki koje se svakodnevno vrte u medijima. Postavlja se pitanje hoće li nas ovakve “abrakadabra” mjere koštati više nego kompletna Covid 19 ugroza? Već nas koštaju nekih temeljnih ljudskih prava:- Prava na rad,- Prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu,- Prava na kretanje,- Prava na prosvjedovanje,- A sudeći po slučaju “Three monkeys” i prava na slobodu govora. Ovo nije objava o teorijama zavjere, nepostojanju virusa i sličnih teza. Ovaj virus je stvaran, ovaj virus može ubiti, ali je li zaista toliko opasan da je bilo potrebno uništiti temelje civiliziranog društva i preostale ljudske živote zbog njega?
Ja mislim da nije.
