U sklopu programa ”Ljeto u knjižnici” u Narodnoj knjižnici Grad, 2. srpnja, održalo se predstavljanje zbirke pjesama „Bijeli cvijet“ nastavnice hrvatskoga jezika i književnosti Mire Perak. Uz autoricu knjigu su predstavili profesorice hrvatskoga jezika i književnosti dr. sc. Katja Bakija, Anamarija Didović Batinić i Matilda Perković, a glazbenim izvedbama na gitari večer je uljepšao vjeroučitelj Antun Končić. Moderatorica događanja bila je knjižničarka Katarina Palinić.
Povodom ove promocije, urednik knjige, novinar i književnik Božidar Prosenjak, preko videa je rekao nekoliko prigodnih riječi istaknuvši kako ‘knjigu ne bi mogao napisati netko tko to nije sam doživio’, te je naglasio kako ga ‘posebno raduje dugogodišnje iskustvo da knjiga stvara prijatelje, a to i jest smisao književnosti i stvaranja knjiga.’
Bakija se osvrnula na samu poeziju autorice kojoj je omiljeni izraz slobodni stih ‘jedna razigrana protočna otvorena forma, ali ponekad iznenadi strašno sugestivnom rimom koja daje dodatnu snagu njenim stihovima i modernost izrazima’.
– Ovo je poezija duboke iskrene beskompromisne zagledanosti u sebe same, poezija je za Perak prostor pitanja, ali i prostor slobode. Bitne odrednice njene poezije su ljubav, snažan motiv koji se provlači kroz većinu pjesama, zatim zavičajnost, Neretva, refleksivnost, vječna zapitanost pred prolaznošću života, haiku forma, oksimoroni…
Perak je objasnila kako su pjesme nastale u različitim životnim razdobljima, negdje od studentskih dana pa sve do danas, a produkt su ‘najdubljih emotivnih iskustava’ i posebnih trenutaka koji su na nju ostavili najsnažniji dojam.
– Povezuje ih ista nit, a to je potreba za davanjem i primanjem ljubavi. Bilo da je riječ o različitim osobama, prirodi ili nekim životnim pojavama. Poeziju bih usporedila s glazbom.
Ona probudi emocije, uvede nas u čarobni svijet, naprosto oplemeni, i ako u tom svijetu postoje neke podzemne sile, on je ipak preobražen, dubok…
Osvrnula se i na naslov zbirke ‘’Bijeli cvijet’’.
– Teoretski je mogao biti bilo koji cvijet, crveni ili žuti, ali na kraju je bijeli kao simbol duha koji se očituje u različitim životnim oblicima koji postaju i nestaju. Na neki način ti krhki nježni oblici uvijek ostavljaju tišinu da preispitamo svoj odnos prema smislu života. Govoreći stihovima iz vlastitog iskustava ja duboko vjerujem u tu vječnost i neprolaznost duha – zaključila je autorica predstavljanje svoje prve zbirke poezije.
